Prazni su kreveti u Dalmaciji, a novca je sve manje

Koliko god se svi trudili biti optimisti u objavama, najavama i procjenama, teško se može govoriti o nekoj turističkoj sezoni kad se u prvoj polovini srpnja u sve četiri dalmatinske županije odmara tek nešto više od dvjesto tisuća gostiju ili pojednostavljeno – gosti su popunili tek svaki četvrti krevet u Dalmaciji.

A kada nema gostiju, ili ih barem nema dovoljno, nema ni zarade, i to podjednako za privatni kao i za javni sektor, pa ne čudi da se idućih dana/tjedana u svim dalmatinskim županijama i gradovima pripremaju rebalansi proračuna, koji će biti značajno manji od planiranih.

Kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa uvelike je utjecala na ostvarivanje prihoda županijskih i gradskih proračuna, prvenstveno poreza na dohodak, ali i svih drugih prihoda koji su značajno "stanjili" gradske i županijske blagajne. Zbog bitno promijenjenih gospodarskih okolnosti koje su posljedica epidemije koronavirusa, neki su gradski proračuni privremeno zaustavili sva izvršenja za 2020. godinu, što znači da su obustavljeni javni pozivi i postupci javne nabave, sufinanciranja i isplate svega što nije nužno.

I tako na polovini udarnog turističkog mjeseca u godini, umjesto da zbrajamo zaradu, promet i prihode, u Dalmaciji je korona poremetila red stvari, privremeno zaustavila život i kretanja, da bi po njihovu ponovnom pokretanju stvari išle toliko usporeno i slabo u turističkim dolascima da je lokalnim upravama i samoupravama jasno da moraju revidirati svoja ranija financijska planiranja, među kojima su prihodi od turizma činili najveće stavke.

Ponajviše je takvom financijskom stanju kumovao nevjerojatan pad turističkog prometa u cijelom prvom polugodištu ove godine, da bi se u srpnju stvari tek puževim korakom počele pomicati, ali bez naznaka da bi turistički promet i zarada mogli ublažiti proračunska potonuća u dalmatinskim županijama i turističkim središtima.

Brojke najbolje govore o tome što se događa jer se cijela Dalmacija tek upinje sustići četvrtinu lanjskog turističkog prometa, pri čemu trenutno statistički najbolje ide Zadarskoj županiji, koja je na polovini lanjskih brojki u srpnju, dok je najlošije stanje turističkog prometa u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koja je ovisna o aviovezama pa još nije dosegla niti 15 posto lanjskih ostvarenja u ovo doba godine.

Dakle, Zadarska županija, kao gostima cestovno najbliži dio Dalmacije, trenutno prema podacima eVisitora ima oko 85 tisuća gostiju, čime je iskorišteno 28 posto tamošnjih turističkih kapaciteta. Najviše je gostiju u obiteljskom smještaju, ali 40 posto trenutno evidentiranih gostiju u toj županiji nalazi se u nekomercijalnom smještaju, odnosno u vikendicama ili vlastitim apartmanima, njih čak 32 tisuće, pa njihov boravak, osim podebljanja turističke statistike, neće bitno pridonijeti ni javnim ni privatnim prihodima turističko-ugostiteljskog sektora.

Šibensko-kninska županija trenutno ugošćava oko 33 tisuće gostiju, čime je napunila 28 posto turističkih kapaciteta. U prvih deset dana srpnja dosegli su gotovo polovinu lanjskih dolazaka i noćenja, dok nekomercijalnih gostiju u vikendicama imaju tek oko šest tisuća. Splitsko-dalmatinska županija je sa sadašnjih 75 tisuća turista na oko 26 posto iskorištenosti svojih kapaciteta, dok je u prvoj polovini godine ostala na 19 posto lanjskog prometa. Radi se mahom o komercijalnom prometu jer ta najveća turistička županija na Jadranu trenutno ima tek oko 4000 vikendaša, koji ne utječu bitno na turistički rezultat.

Dubrovačko-neretvanska županija s trenutnih oko 20 tisuća gostiju uspjela je povećati rezultat na 20 posto iskorištenosti kapaciteta i lanjskog prometa, koji je za prvih šest mjeseci jedva dosezao 13 posto prošlogodišnjih ostvarenja.

A kako svako od turističkih noćenja i potrošnje u turističkom mjestu donosi poreze, prireze, spomeničku rentu, koncesijske naknade, naknadu za korištenje javnih površina, ali i uplatu trećine naplaćene boravišne pristojbe u gradsku blagajnu, koju po zakonu svaka turistička zajednica daje jedinicama lokalne samouprave, jasno je da su turistički podbačaji zbog korone "skrojili" i ovogodišnje prihode županija, gradova i općina. Zato će se posljedice turistički sušnog ljeta još dugo osjećati ne samo u zaradi onih koji se bave turizmom, nego i u manjku javnih prihoda za sve ono što bi se dijelom financiralo i iz te zarade.

ŠIBENIK: Kresat ćemo sve, ali plaće ne

Već krajem srpnja Grad Šibenik provest će rebalans proračuna, umanjen za 20 posto od dokumenta s kojim je optimistično započela željena godina redom sve samih rekorda, naročito u turizmu. Dok svima račune nije pomrsila pandemija koronavirusa, i dalje nudeći jedino neizvjesnost.

Prema riječima Slobodana Tolića, pročelnika Upravnog odjela za financije, prijedlog "korona-proračuna" Gradskom vijeću prije jeseni, kad će se svoditi mnogi konti, bit će na iznos od 335 milijuna kuna, a njegov odjel užurbano radi kako bi prijedlog bio gotov do kraja mjeseca. U najkraćem, devetnaest proračunskih korisnika, koje čini devet osnovnih škola, muzej, knjižnica, kazalište, dva dječja vrtića, Galerija sv. Krševana, JU Tvrđava kulture i Centar za pomoć i njegu, trebat će svoje budžete uskladiti s kresanjem gradskog proračuna.

Neki to neće biti u stanju, napominje Tolić, drugi će morati otkinuti i više, no u prosjeku smanjenje će biti 20 posto. Najveće uštede, navodi, ostvarit će se na kulturnim događanjima, kojih je znatno manje, te na dijelu komunalnih projekata u mjesnim odborima i gradskim četvrtima. Svi planirani zahvati odgođeni su za iduću godinu.

U plaće gradskih službenika rebalans neće zadrijeti, odgovorio je Slobodan Tolić na izravno pitanje.

Za gradonačelnika Željka Burića plaće su posljednja linija obrane i čvrst je u argumentaciji da je gradska uprava tek nedavno podebljala bušte nakon četrnaest godina, poslije državnih i županijskih službi. Oporba će na to graknuti kao dobar dan, nije teško predvidjeti, a ove je godine, napominje Tolić, trebao biti isplaćen regres, no gradonačelnik još uvijek nije potpisao odluku i nije sigurno hoće li. Zasad, izostanak regresa moglo bi biti jedino zakidanje gradskih zaposlenika.

Prava enigma gradskoj upravi povezana s rebalansom bilo je pitanje hoće li biti drugog vala pandemije, budući da nije moguće izraditi dva financijska plana, ističe šef gradskih financija.

– Zato smo pričekali i pokušali ocijeniti kakve će biti epidemiološke prilike. Moje je mišljenje da će i dalje biti jedino kontroliranih žarišta i u tome se slučaju slažem s ekonomistima koji predviđaju da će oporavak cjelokupne ekonomije nastupiti za dvije godine – veli Tolić.

Tolić je optimističan glede perspektive šibenskih financija, koje su se zadnjih godina udvostručile najviše zahvaljujući brojnim europskim projektima, od čega se sredstva i dalje kontinuirano slijevaju u gradsku blagajnu.

Ako postotak rezanja prihoda iznenađuje, pa netko pomišlja da su se s obzirom na tmurne okolnosti u turizmu mogli očekivati još dublji rezovi, Tolić iznosi zanimljiv podatak. Taj je da turizam nije od presudne važnosti za gradske financije, što je svakako dobro u krizama poput ove.

– Kada vrvi gostima i turizam raste, to nije toliko vidljivo u proračunu. Tada mi šefovi znaju prigovoriti – nasmijao se Tolić – da nema novca, a gužve su na svakom koraku, međutim, šibenski proračun najviše i najsigurnije pune plaće, točnije porezi na dohodak i prirez. Ovo što se odnosi na turizam porez je na potrošnju i on je u najboljim sezonama bio tri, četiri milijuna kuna, a veći je otkako taj prihod u ime Grada ubire Porezna uprava.

Za razliku od gradske administracije, Porezna uprava raspolaže boljim instrumentima kontrole i naplate.

Imaju uvid u fiskalizirane račune, primjerice, i već prve godine otkako smo im to prepustili, naplatili smo milijun kuna više. Dotad su nam obrtnici sami dostavljali podatke o svome prometu, iz čega smo mi izračunavali dio Grada od tri posto – objašnjava Tolić.

U 20 posto proračunskog rebalansa uračunat je i beskamatni kredit države, koji će dodijeliti gradskoj upravi da bude likvidna u razdoblju povrata poreza građanima. Za vrijeme tih mjesec, mjesec i pol, obično ljeti, gradske financije ostajale bi bez redovitog prihoda, no Grad je mogao podmirivati obveze jer je bilo turizma i prihoda od poreza na potrošnju.

Ove godine turizam je podbacio, te je država korektno i promptno reagirala odobrivši beskamatni kredit, koji treba vratiti dogodine. Da nije toga, bilo bi nam jednako kao da država odjednom ostane bez PDV-a – objašnjava Tolić.

DUBROVNIK: Štedimo gdje god možemo, ali...

Iako se još u svibnju procjenjivalo da će Grad Dubrovnik početkom srpnja na svojem tekućem računu biti u minusu od čak 30 milijuna kuna, to se ipak nije dogodilo. I ne samo da se nije počeo koristiti dopušteni minus na računu u visini od 60 milijuna kuna, nego je gradski proračun dočekao kraj lipnja s nešto više od šest milijuna kuna u plusu. Odahnuli su i zaposlenici u gradskoj upravi i javnim ustanovama, s obzirom na to da je bilo najavljeno da će od srpnja biti na minimalcu.

Podsjetimo, ovogodišnji proračun Grada Dubrovnika trebao je premašiti 100 milijuna eura, točnije trebao je iznositi 769,8 milijuna kuna, no zbog ekonomske krize nastale pandemijom koronavirusa i izostanka turističke sezone gradska se blagajna ne puni kako je bilo planirano. Zato je od poslovne banke zatražen minus od 60 milijuna kuna, na koliko su na početku "lockdowna" procijenjeni mogući proračunski gubici, i to uz najpovoljniji ishod pandemije koronavirusa, odnosno početak turističke sezone u srpnju.

– Rebalans je gotovo spreman, jer trebalo je vrijeme da se usklade stvari. Izostala su mnoga proračunska sredstva i prihodi. Realno, sto posto smo ovisni o turizmu, cijeli proračun baziran je oko jedne djelatnosti. Iznimno smo osjetljiva destinacija. Ova je godina trebala biti rekordno umjerena. Financijska injekcija koju priprema EU pomogla bi i jedinicama lokalne samouprave. Prije 2023. godine ne možemo očekivati oporavak – najavio je dubrovački gradonačelnik Mato Franković krajem svibnja na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća.

Do tada, u Gradu Dubrovniku štedi se na svemu što nije nužno kako bi se što više pomoglo dubrovačkom turističkom sektoru i poslodavcima. Ugostiteljima je tako za 70 posto smanjena naknada za korištenje javne površine, onima koji koriste gradske poslovne prostore "oproštena" je najamnina, drugima koji su unajmili privatni poslovni prostor iz gradske blagajne pomaže se iznosom do 2500 kuna, privatnim iznajmljivačima za drugi kvartal nije naplaćen paušal, a plaćanje nekih drugih obveza, poput komunalne naknade, odgođeno je na tri mjeseca. To znači da je Grad do sada oprostio ukupno 28,75 milijuna kuna, a odgodio naplatu u visini od 38,4 milijuna kuna.

S druge strane, kako bi se uštedjelo, plaće djelatnika u gradskoj upravi smanjenje su za 10 posto, ukinuto je plaćanje članstva u upravnim vijećima javnih ustanova, naknade vijećnicima Gradskog vijeća, financiranje političkih stranka, obustavljeno je programsko financiranje rada udruga na tri mjeseca, a bila je uvedena i redukcija javne rasvjete.

Rješenje u ovakvim situacijama dubrovački gradonačelnik vidi u promjeni Zakona o lokalnoj samoupravi kako bi se gradovima i općinama dopustilo veće zaduživanje za obrtna sredstva, ali i štednja, koja sada nije moguća.

– Naša poslovna banka odobrila nam je minus na računu, no kredit bi nas puno manje koštao – poručuje Mato Franković.
A sada je već sasvim sigurno, Dubrovnik ove godine neće uspjeti dosegnuti rekordnih sto milijuna eura u svojem proračunu.

Koliko će proračun za 2020. biti manji, i dalje ovisi o epidemiološkoj situaciji, i to ne samo u Hrvatskoj i u samom Dubrovniku, nego i u Dubrovčanima najvažnijim turističkim tržištima, Velikoj Britaniji i SAD-u.

 
index Instagram400x230 youtube