Generali odlaze: Šuti se o HOS-u, vrijeđaju se generali HVO-a

Kao što smo i pisali, HGZ su nedavno napustili generali Željko Glasnović, Željko Šiljeg, Miljenko Lasić, Ivica Primorac, brigadiri Stjepan Gašljević, Ivan Ančić i pukovnik Ivica Tomić, a u medijskoj tišini sada su otišli su i generali Rahim Ademi i Matko Kakarigi. Podsjetimo da su prošle godine ostavke u HGZ podnijeli generali Ivan Tolj, Ivan Kapular i Željko Sačić kao i Davor Domazet Lošo, Andrija Hebrang te je HGZ ostao bez većine “zvučnih” ratnih imena.

Istupili ratni generali HVO-a

General Željko Šiljeg za Dnevni list je svojedobno potvrdio informaciju o istupanju iz HGZ-a.

“Ne bih ništa dodavao ovome što piše izuzev što smo mi navedeni duže vrijeme nezadovoljni radom, odnosima i djelovanjem udruge građana HGZ u odnosu na Statut kojega smo usvojili na Skupštini. Došlo je do neslaganja u djelovanju i dostojanstvenog razlaza iako nas pojedinci nastoje diskreditirati nebuloznim izjavama, što samo potvrđuje ispravnost naše odluke koja nije nikakav hir već refleksija dužeg stanja”, rekao je general Šiljeg za Dnevni list.

Umirovljeni general Pavao Miljevac, predsjednik HGZ-a, komentiravši njihovo istupanje, ponizio je dojučerašnje kolege u HGZ-u, ali i dao naslututit svoj stav o generalima HVO-a. “Moram napomenuti kako su većina njih koji se potpisuju na ovo pismo, su si stavili sami činove, koje onda mi prevodimo na naše činove. Većina njih su brigadni generali, a nisu generali pukovnici”, kazao je on.

“Nije Pantovčak Milanovićeva ćaćevina”

O previranjima u HGZ-u piše i hrvatski general Željko Prpić: “Teška srca pišem pismo ovakvog sadržaja svojim suborcima, junacima rata, Miljavcu, Luciću, Rojsu, Ostoviću, Neđi, Štimcu, Peternelu i svima drugima koje ne mogu nabrajati, a koje jednako cijenim..odlučio sam se obratiti ovim pismom, ponukan poglavito, po mome mišljenju, i najblaže rečeno, neodgovarajućom reakcijom Zbora na Milanovićev komentar o “ploči poginulih pripadnika HOS-a”, nedoličan današnjem civilizacijskom dosegu, a ima toga još”.

Istupi predsjednik Milanovića o pripadnicima i znakovlju HOS-a kao i mlaka reakcija koja je uslijedila iz HGZ-a, kako se čini, razlogom je mnogih kritika.

“Pantovčak i rezidencija njegova, Milanovićeva ćaćevina, a nije ni HGZ-ova kad se može oglasiti ili ne, biti mu na volju? Rezidencija predsjednika Republike nije puko radno mjesto niti njegov stan nego je naša, hrvatska, to je nacionalni simbol. Morali smo poslati delegaciju od nekoliko generala tom istom Milanoviću….pa neka nas, ili njih, primi ili ne primi”, piše general Prpić.

Promašena politika HGZ-a

On ne krije razočaranje djelovanjem HGZ-a, podsjećajući da je i osnovan kako bi generali i najviši časnici Hrvatske vojske, temeljem svoje časti, domoljublja, hrabrosti, sposobnosti, nesebičnom žrtvom pa i vlastitog života bili štit od napada na najveće nacionalne vrijednosti te u tom kontekstu i navodi kako je jedan od događaja na koji je Zbor trebao reagirati, po definiciji svog postojanja, je i izjava predsjednika Zorana Milanovića “da ploču, obilježje pogibije pripadnika HOS-a, treba baciti…”.

Kritizirajući nejasno objašnjavanje post festum HGZ-a riječima kako se “Hrvatski generalski zbor ne bavi politikom”, ovaj general zaključuje da je “potez gospodina Milanovića itekako politika suprotna samom razlogu postojanja Zbora”

“Ne reagirati na tu uvredu svih branitelja, praviti se da nešto što postoji ne vidimo, je isto politika, ali loša, promašena politika HGZ-a. Nejasnim objašnjenjem i aluzijama na lošu i malo poznatu povijest HOS-a, njegovom sudjelovanju u ratu, njihovih insignija, javno mnijenje se dovodi u sumnju o čistoći Domovinskog rata i Hrvatske vojske…Tu zlu objedu nam neprijatelji desetljećima inputiraju, a mi čistoću našeg oslobodilačkog rata ovako „branimo“. Gospodo, članovi Zbora trebaju uvijek i stalno isticati da je Srpska vojska i Srbija 1990. bila fašistička tvorevina, jedina u Europi. Poznajem puno pripadnika HOS-a, čestitih branitelja, domoljuba, časnih potomaka časnih obitelji, čestitog domovinskog odgoja, a za njihovo rukovodstvo baš me boli briga. Bi li po istom principu „početaka“ trebalo gledati na časne branitelje koji su došli iz JNA, iz TO bivše Jugoslavije iz sigurnosnih i tajnih službi te države? Svakako da ne i hvala Bogu da su bili sa svojim Narodom kada je to trebalo”, ističe u svom pismu general Prpić.