Kineskinja na čelu hrvatske reprezentacije o zaustavljanju koronavirusa: Ma ni govora! Kod nas se to nije dogodilo nigdje i nikada!

Hrvatsku odavno doživljava kao svoju drugu domovinu, ima naše državljanstvo, branila je boje Hrvatske na OI u Londonu 2012. Hrvatski govori savršeno, a u Lijepu našu se i zaljubila. Dobro, ne u cijelu Hrvatsku, nego u jednog Varaždinca s kojim je u braku te godinama živi u baroknom gradu, pišu Sportske novosti.

Dakako, Tina nije (a zašto i bi?) zaboravila državu rođenja, svoju Kinu, poglavito rodni grad Shenyang. “Mjestašce” od osam i pol milijuna stanovnika.

U aktualnoj situaciji europskog hrvanja s koronavirusom posljednjih dana iz Kine, početnog središta epidemije, dolaze dobre vijesti. Pa, jesu li novinari u pravu (iako znamo da smo uvijek u pravu, op. a.) ili ne?

- Da, stanje se ondje smiruje stvarno. I to bitno. U redu, ja sam ovdje u Hrvatskoj pa jednako tako čitam vijesti kao i svi ovdje, pratim i što se u Kini piše, ali čujem se sa svojima, sa svojom obitelji u Kini, i kažu mi kako je svaki dan sve bolje.

Potpuna izolacija

Kada smo kod obitelji, jesu li svi dobro?

- Da, svi su dobro, zdravi, hvala na pitanju. Od majke do cijele obitelji. Doduše, moram isto tako priznati i da u mom gradu, odnosno u Shenyangu, nije niti bilo puno zaraženih.

Koliko je daleko Shenyang od Wuhana?

- Jako daleko. Najmanje tri sata leta, mislim da ima oko 3000 kilometara.

E sad, ono što znamo iz medija kako je borba s koronavirusom izgledala u Kini su potpune izolacije, karantene cijelih gradova koji imaju i do dva i pol puta više ljudi od Hrvatske. Nama pomalo još uvijek nezamislivo, ali je li to doista tako i izgledalo te koliko je različito od Europe?

- Potpuno drukčiji, odnosno puno stroži pristup, ali s više poslušnosti, odnosno razumijevanja i odgovornosti. Tu morate odmah jedno razlikovati: Kina je silno mnoštvo ljudi pa ondje morate nužno poduzeti brze, odlučne mjere, ali ih se jednako tako svi moraju pridržavati. U tolikom mnoštvu ljudi to je neizbježno. Recimo, kada je u Kini proglašena epidemija, odmah je izdana zapovijed svima da svaka osoba, svaki čovjek, obavezno mora nositi masku kada izlazi na ulicu. Tu u Europi vidim da maske nose samo ili u bolnicama ili oni koji su bolesni ili koji sumnjaju da su bolesni, ali ako prošećete ulicama kod nas i pogledate snimke po Europi, još je uvijek jako puno ljudi bez maski.

Nisu se praznile police

Dobro, ali u jednom trenutku, na početku, Kina je imala problema s nedostatkom zaštitnih maski pa je Kina zavapila za pomoć svijeta, da bi prije deset dana ta ista Kina donirala Južnoj Koreji milijun i pol maski i zaštitnih odijela.

- Trebalo je malo samo vremena da se industrija pokrene, ali to je obavljeno vrlo brzo i snalažljivo. Recimo, znam da je jedna tvornica koja inače proizvodi zrakoplove, jedan cijeli pogon u čas prenamijenila u proizvodnju maski te je jedan stroj izbacivao svake minute, e sad me nemojte uzeti za riječ, 100 ili 1000 maski. To je Kina. Brzo se prilagodimo.

Je li u Kini, kao i u Hrvatskoj i cijelom zapadnom svijetu, bilo pražnjenja polica po trgovinama?

- Ni govora! Nigdje i nikada. Zato što nije bilo potrebe. Hrane je bilo i ima i sada dovoljno za sve, a kome je potrebno, vlasti mu organizirano dovoze hranu pred vrata svaka dva-tri dana. Ako treba i češće. Vrlo disciplinirano. Evo, sada, oko tri mjeseca nakon izbijanja, koronavirus se polako povlači.

Tina je, međutim, svjesna i velikih razlika u kulturi, mentalitetu Kineza i Europljana.

- Ovdje vidim, tako je u Hrvatskoj, ali i u Francuskoj i cijeloj Europi, da su ljudi još malo ležerni. Treba možda malo više vremena da postanemo svjesni kako neke stvari trebamo poslušati, uraditi. Ali, budemo - zaključila je optimistično Tian Yuan ili naša Varaždinka Tina.