I dok 300 Austrijanaca ima status manjine u Hrvatskoj, 150 000 Hrvata u Austriji mora se zadovoljiti statusom “Gastarbajtera”!?

Najviše Nijemaca živi na području Osječko-baranjske, Zagrebačke i Splitsko-dalmatinske županije. Najviše Austrijanaca živi na području Grada Zagreba, Primorsko-goranske i Istarske županije

Prema Zakonu o udrugama u Republici Hrvatskoj registrirano je pet nevladinih udruga njemačke i austrijske nacionalne manjine:

Zajednica Nijemaca u Hrvatskoj – Zagreb
Njemačka narodnosna zajednica – Zemaljska udruga podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek
Narodni savez Nijemaca Hrvatske, Zagreb
Udruga Nijemaca i Austrijanaca, Vukovar
Zajednica Austrijanaca u Hrvatskoj, Zagreb

Za pet austrijskih udruga Hrvatska daje gotovo 100 000 eura

Iz Državnog proračuna Republika Hrvatska putem Savjeta za nacionalne manjine u 2017. godini udrugama njemačke i austrijske nacionalne manjine ukupno je raspoređeno 615.000 kuna za programe kojima se ostvaruju etnička prava, informiranje, izdavaštvo, kulturni amaterizam i kulturne manifestacije.

U Hrvatskome saboru interese njemačke i austrijske nacionalne manjine predstavlja jedan saborski zastupnik, koji zastupa ukupno dvanaest nacionalnih manjina (Nijemce, Austrijance, Rusine, Ukrajince, Židove, Rome, Bugare, Ruse, Rumunje, Poljake, Vlahe i Turke).

Pripadnici njemačke i austrijske nacionalne manjine imaju svoje predstavnike u Savjetu za nacionalne manjine.

Hrvati u Austriji nisu manjina već su Gradišćanski Hrvati u Austriji manjina

Hrvati u Austriji nemaju status manjine, već je taj privilegij jedino dostupan Gradišćanskim Hrvatima. Nije potpuno jasno što Austrijanci žele istaknuti tim zakonom, štiteći s punim pravom narodnu grupu koja je ovdje došla još prije 500 godina, ali praktično onda i dijeleći Hrvate na one prvog i drugog reda. Tako i u austrijskoj statistici, popisu pučanstva kao i svugdje u javnoj upravi imate Gradišćanske Hrvate i Hrvate, piše portal Kroativ.at.

Gradišćanskim Hrvatima je matična, ili kako oni s pravom vole reći “stara” domovina – Hrvatska pa je potpuno nejasno zašto su Hrvati koji su u Austriju došli prije pedeset ili pak jučer tek iseljenici? Radi li se o istim Hrvatima ili su ovi sadašnji hrvatski doseljenici došli iz Bangladeša, a Gradišćanski Hrvati iz Hrvatske? Tko to prebrojava hrvatska krvna zrnca pa onima koju su u Austriju iz Hrvatske došli davno daje značajna financijska sredstva i status, a one koji su došli jučer realno zapostavlja i drži ih tek gastarbajterima i bauštelcima?

Šest je priznatih autohtonih skupina u Austriji: Gradišćanski Hrvati, Slovenci, Mađari, Česi, Slovaci i Romi. Vidljivo jest da ono što je načinjeno s Gradišćanskim Hrvatima, nije načinjeno sa Slovencima ili Mađarima. Nisu Hrvati od 1976. godine manjina u Austriji. Ne. Gradišćanski su Hrvati manjina u Austriji!? Nisu manjina koruški Slovenci, već su manjina Slovenci neovisno jesu li oni Slovenci u Austriju došli danas ili prije sto godina? Dakle, puno je to više od igre riječi. Negdje se zna naći kod mjerodavnih hrvatskih institucija, gdje se takve pogreške nikako ne bi smjele pronalaziti, da su Hrvati manjina u Gradišću. Opet netočno!

Postoje li u Austriji Hrvati prvog i drugog reda?

Gradišćanski Hrvati s punim pravom dobivaju sredstva iz Hrvatske kao i iz Austrije. To treba nastaviti i dalje i još ako je ikako moguće ta sredstva povećati. Ove su godine u Austriji Gradišćanski Hrvati za svoje potrebe iz austrijskog proračuna dobili 1,6 milijuna eura! U Hrvatskoj gotovo da i ne postoji natječaj u kojima nisu prošli i dobili sredstva za svoje vrijedne projekte. Njihova organiziranost i način djelovanja hrvatskim iseljenicima treba biti primjer. To nikome dobronamjernom nije sporno.

Ono što ostavlja jako gorak okus u ustima jest da Hrvati, ili kako se to često spominje – moderniji hrvatski doseljenici u Austriji, nemaju nikakvu jasnu financijsku potporu ni od Austrije, a ni od Hrvatske, osim ako se neka udruga katkada prijavi i za svoj projekt i dobije tek neka zrnca sa stola.

Ne vidi se jasan razlog zašto bi, uz sve dužno poštovanje, 40 000 Gradišćanskih Hrvata u Austriji bilo cjenjenije od 150 000 Hrvata iseljenika? Kako je moguće da i Republika Hrvatska favorizira jedne, a onda zapostavlja druge? Gradišćanske Hrvate drže kao malo vode na dlanu, a druge Hrvate u Austriji doživljava potpuno drugačije? Ponavljamo, Gradišćanski se Hrvati moraju pomagati, ali jednostavno se ne smije zaboraviti da u Austriji živi još četverostruko više Hrvata koji su počesto ostavljeni na milost i nemilost!

U Savjetu Vlade za Hrvate izvan Republike Hrvatske po nekom nejasnom ključu ima dva mjesta za Gradišćanske Hrvate, ali i samo jedno mjesto za Hrvate kao iseljenike u Austriji?!

Hajde ako je Austrija napravila jasno tu distinkciju, zašto je radi Hrvatska? Je li za njih 40 000 Gradišćanskih Hrvata ima više značenje od 150 000 hrvatskih iseljenika u Austriji?

Hrvatska pomaže pet austrijskih udruga u Hrvatskoj i uz manjinski status za 300 osoba daje im značajna financijska sredstva. Austrija ne pomaže financijskim sredstvima 150 000 Hrvata koji djeluju u dvjestotinjak udruga u Austriji, a o statusu manjine i zastupniku Hrvatu po nacionalnom ključu u austrijskom Parlamentu možemo samo sanjati?