Hercegovac ulaže 1,8 mlrd. kuna u najveći projekt u Hrvatskoj nakon Pelješkog mosta

Vjetropark službenog naziva Krš-Pađene jedan je od nekoliko velikih projekata u regiji grupacije Lager iz Posušja u vlasništvu Milenka Bašića koji je, iako široj javnosti nije osobito poznat, jedan od najmoćnijih poslovnih ljudi u susjednoj Bosni i Hercegovini.

U vjetropark Krš-Pađene Bašićeva je grupacija Lager uložila oko 900 milijuna kuna vlastitih sredstava, bez ijednog bankarskog kredita.

Prema računici Milenka Bašića, cijela investicija od 1,8 milijardi kuna trebala bi se vratiti u roku od devet do deset godina, a od Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) sada očekuje odobrenje kredita od preostalih oko 870 milijuna kuna za završetak projekta, što je, navodno, gotova stvar.

Tko je čovjek kojemu projekt u koji je uložio svojih 900 milijuna kuna nije posao života, nego tek jedna od velikih investicija?

Svi s kojima smo razgovarali, kažu kako Milenko Bašić nije neki sumnjivi lik iz Hercegovine, nego ozbiljan poduzetnik i radoholičar koji živi miran obiteljski život i od 1987. godine polako gradi svoje danas golemo poslovno carstvo, piše Jutarnji list

Njegov medijski savjetnik Ivica Mamić rekao nam je da Milenko Bašić uglavnom izbjegava medije jer je koncentriran na posao, ali su nam dostupne sve informacije vezane uz njegove projekte.

Bašićeva grupacija Lager iz Posušja niz godina je regionalni lider u prodaji i servisiranju građevinskih strojeva i rudarske opreme te generalni zastupnik najvećih svjetskih proizvođača građevinskih strojeva kao što su Caterpillar, Hyundai, Terex i Tesab.

S više od 300 zaposlenih, osim u zemljama bivše Jugoslavije – prodajno-servisnu mrežu imaju u Zagrebu, Posušju u BiH, Malom Požarevcu u Srbiji, Podgorici u Crnoj Gori, Skoplju u Makedoniji i Prištini na Kosovu – Bašićeva kompanija posluje i u Albaniji i Švicarskoj, a godišnji prihodi kreću se oko 500 milijuna kuna.

Jedan hercegovački portal je 2010. godine pozicionirao Milenka Bašića tek na deveto mjesto najbogatijih Hrvata u BiH, iza Pere Gudelja iz Viteza, Mirka Grbešića iz Širokog Brijega, Dubravka Grgića iz Ljubuškog-Zagreba, Ivice Zovka iz Žepča, Petra Ćorluke iz Gruda, Tomislava Antunovića iz Brčkog-Orašja, Svjetlana Stanića iz Kreševa i Marijana Primorca iz Širokog Brijega-Zagreba, a ispred Joze Bogdana iz Širokog Brijega na desetom mjestu.

Redoslijed na top-listi najbogatijih Hrvata u Bosni i Hercegovini u devet godina se zasigurno promijenio i zbog poslovnog uzleta Milenka Bašića koji je posljednjih godina snažno ulagao u rudarstvo, kamenolome i obnovljive izvore energije.

Agencija za izbor najmenadžera BiH, Jugoistočne i Srednje Europe u studenome 2015. godine proglasila ga je najmenadžerom BiH, a Lager najkompanijom u branši.

– Mi smo ga angažirali tijekom i nakon rata. Za njega se 90-ih zauzimao Šuškov pomoćnik ministra obrane Ljubo Ćesić Rojs, ali to nije bilo ništa značajno ni presudno za njegov kasniji veliki poslovni uspjeh – kaže nekoć visoki dužnosnik Herceg Bosne.

Osim razvijene regionalne prodajno-servisne mreže građevinskih strojeva i rudarske opreme sa sjedištem u Posušju, grupacija Lager u BiH posluje na još dvije lokacije: u Ljubuškom je vlasnik tvornice za proizvodnju prikolica i poluprikolica za transport specijalnih tereta, a u rudniku Kamengrad kod Sanskog Mosta ima koncesiju za vađenje mrkog ugljena.

– Krajem 2015. godine Bašićev Lager završio je stečaj rudnika Kamengrad, znajući kako podzemne zalihe mrkog ugljena na području kamengradskog bazena iznose više od 300 milijuna tona – objašnjava rudarski ekspert vezan uz rudnik Kamengrad.

Miljenko Bašić je u listopadu 2015. godine u Sanskom Mostu rekao da su u postojećim kapacitetima rudnika Kamengrad vidjeli šansu za pokretanje proizvodnje i proširenje svog biznisa te je najavio i gradnju termoelektrane u blizini.

Koncesiju za iskorištavanje mrkog ugljena Bašićeva je kompanija dobila u prvoj polovici 2016. godine, a u lipnju 2017. na površinskom kopu Zlauša s 50-ak zaposlenika počela je eksploataciju. Krajem 2017. godine Lager je potpisao i sporazum o realizaciji projekta termoelektrane, vrijedan više od 500 milijuna eura.

Milenko Bašić poslovno je prisutan u Hrvatskoj od 2002. godine kada je njegova hrvatska tvrtka Lager Bašić od Grada Zagreba kao vlasnika Robnih terminala kupila 165 tisuća četvornih metara skladišno-manipulativnog prostora u Karlovcu, u sklopu kojega se nalazila i Ispostava Carinarnice Zagreb.

– Na početku se govorilo da je Bašiću pomogla hercegovačka veza Bandić–Kikaš, a poslije je sve išlo tako dobro da smo svi na to zaboravili. Preuzeli su i 14 zaposlenika, a širenjem poslova već 2006. godine Lager Bašić zapošljavao je oko 50 ljudi raznih struka, na čelu s direktorom Željkom Vranjkovićem, vlasnikovim rođakom – priča bivši Bašićev zaposlenik iz Karlovca.

Kompanija Lager, osim u Karlovcu, u Hrvatskoj poslovne prostore ima u Donjem Stupniku.

Vjetroelektrane su u EU postale velik i unosan biznis kada je postavljen cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova za 40 posto do 2030. godine. Trećina novih elektrana u Europi su vjetroelektrane, koje su pretekle hidroelektrane i tako postale treći najveći izvor električne energije u EU. U vjetroelektrane u EU samo u 2015. godini investirano je 26,4 milijarde eura privatnog kapitala.

Tvrtka Lager Bašić u posao s najvećim vjetroparkom u Europi ušla je u veljači 2012. godine kada je od austrijskih tvrtki Bewag i Verbunt kupila energetsku tvrtku CEMP koju je 2003. utemeljila Austrija s namjerom da se upusti u proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora na području Mediterana i Panonije.

– Preuzimanjem tvrtke CEMP Lager Bašić preuzeo je četiri velika razvojna projekta obnovljivih izvora energije u Dalmaciji.

Osim vjetroparka Krš-Pađene, riječ je bila o projektima vjetroelektrana Žujino polje između Knina i Gračaca, Vučje polje iznad Peruče i Ravno na Dinari, čija je ukupna vrijednost bila veća od 4,5 milijardi kuna ili 600 milijuna eura – otkriva poznavatelj biznisa s obnovljivim izvorima energije, piše Jutarnji list