Karamarko: Partizanka s inauguracije zna nešto o spaljivanju franjevaca

Aktualnog predsjednika RH nazvao je neuvjerljivim domoljubom, a cijelu inauguraciju tragikomičnim događajem.

Posebnu je pažnju posvetio Vjeri Andrić, posljednjoj živućoj partizanki s bitaka na Sutjesci i Neretvi koja je nazočila inauguraciji, a čiji su raniji medijski istupi u kojima spominje ubojstvo franjevaca u Širokom Brijegu, podigli veliku buru.

Inauguracija (ne)slučajnog predsjednika slučajne države protekla je po predviđenom i očekivanom scenariju. Tragikomična predstava loših glumaca u prevažnim ulogama. Centralna figura (navikli smo već) očekivano je odradila svoj posao neuvjerljivog domoljublja ali okićen i zaštićen plaštem onih kojima nešto znači što su taj dan uvalili dupe u neki stolac na Pantovčaku. Tito ili Tuđman – odavno nije dilema. Tito! Izrečeno je davno, napisao je Tomislav Karamarko.

Pa što ste se vi, koji ste se znojili i drhtali pred Tuđmanom, kliberili na tom, sad već otužnom, zagrebačkom brdu? Na predstavi tzv inauguracije, tzv predsjednika, tzv Republike Hrvatske?

Pa zar doista mislite, slučajni Hrvati, da na današnjem Pantovčaku ima mjesta za titoljupce i amnestiju tog megazločinca od svih komunističkih i partizanskih zločina?, pita se Karamarko.

I evo nje…

Posljednja partizanka. Preživjela je Neretvu i Sutjesku i ima 101 godinu. Ponešto zna o akciji Široki Brijeg, o ubijanju i spaljivanju svećenika franjevaca.

Da je pored nje sjedio neki stogodišnji domobran, shvatio bih poruku kao benevolentnu. No nije.. ona je bila ta koja je poslala poruku i svima dala do znanja na što se svela današnja Hrvatska. I u tom ushićenju reče: “Sada sam sve zaokružila. Žao mi je samo što nema mojih drugova…”

Ne, ne treba žaliti za drugovima jer su taj dan na Pantovčaku bili uglavnom drugovi i nešto bivše gospode… A primijetih i nosača crvene biskupske kapice. Crkva u Hrvata…???, piše Karamarko.

Među uzvanicima, nisam vidio obitelj Mile Blaževića – Čađe, heroja Pounja ili možda obitelj Blage Zadre ili Josipa Jovića.

A najmanje 15 tisuća boraca i istinskih domoljuba poginuli su za neovisnu i demokratsku Hrvatsku. Kakvu Hrvatsku? Sigurno ne za ovakvu koja relativizira i čini besmislenom njihovu žrtvu. Do kada?, upitao se Karamarko.