Mamić tužio Hrvatsku sudu za ljudska prava u Strasbourgu

zbog čega je u državni proračun vratio 52 milijuna kuna koliko je, prema presudi, nezakonito izvukao iz Dinama, podnio je tužbu Europskom sudu za ljudska prava.

Telegram doznaje da je tužba poslana u Strasbourg od kojeg Mamić očekuje da utvrdi kako sudski postupak što je protiv njega vođen na Županijskom sudu u Osijeku nije bio pravedan.

Tužio je Hrvatsku upravo zbog povrede prava na pravično suđenje, ali i kršenje presumpcije nedužnosti, kao i zbog nezakonitog oduzimanja imovine od supruge. U njegovo ime tužbu Europskom sudu za ljudska prava podnijele su odvjetnice Lidija Horvat i Sandra Marković.

Evo što je napisano u tužbi

Među argumentima kojima Mamić želi dokazati nepravednost suđenja jest činjenica da su suci koji su vodili postupak protiv njega sada pod istragom zbog primanja mita. Nedavno je Ustavni sud RH odbio Mamićevu tužbu uz obrazloženje da je sam korumpirao suce, pa se stoga ne može žaliti na njihovu pristranost budući da ranije nije ništa protiv njih poduzeo. U tužbi poslanoj Strasbourgu Mamić objašnjava kako bi traženje izuzeća tih sudaca ranije ionako bilo besmisleno. Pri tome pište kako je od šest zahtjeva za izuzećem sudaca podnijetih na sudu u Osijeku tijekom 2020. svih šest odbijeno, a u Zagrebu je, primjerice, od 33 zahtjeva prihvaćen samo jedan i to nakon žalbe Vrhovnom sudu RH.

Zato Mamić drži da to ionako nije učinkovito pravno sredstvo koje mu je kao okrivljeniku bilo na raspolaganju. Podsjeća i da je na korupciju ukazao prije pravomoćne presude, a ne nakon što je sve završeno, kako to sugerira Ustavni sud RH.

Naime, Mamić je čuveni USB stick s kaznenom prijavom protiv osječkih sudaca USKOK-u, tvrdi, podnio još 8. listopada 2020., a tada je žalbeni postupak još uvijek bio u tijeku. Da je stick doista stigao u USKOK potvrdila je tada i sama ravnateljica USKOK-a Vanja Marušić. Unatoč svemu, Mamić navodi da USKOK nije obavijestio Vrhovni sud RH o detaljima prijave, odnosno sumnjama u korupciju.

Što još Mamić zamjera sucima?

Navodeći dalje sumnje u pristranost sudaca, Mamić nabraja da su pojedini suci u njegovom predmetu imali višestruke uloge. Tako je sudac Županijskog suda u Osijeku Miroslav Rožac bio i član raspravnog vijeća, ali i kasnije sudac istrage u predmetu protiv Dejana Lovrena zbog sumnji u davanje lažnog iskaza. I osječki sudac Ninoslav Ljubojević bio je povezan s Mamićem, tako što je Mamić bio menadžer njegovom sinu, a raspravno vijeće ga je na kraju odbilo ispitati kao svjedoka.

Naveden je i slučaj suca Darka Krušlina, predsjednika sudskog vijeća, koji je pod istragom zbog primanja skupocjenog sata od Mamića. Može li presuda koju su donijeli suci čija je nepristranost dovedena u pitanje ostati na snazi, pita Mamić u tužbi protiv Hrvatske.

Ukazuje i kako ti svi suci nisu zadovoljavali ni objektivni ni subjektivni test nepristranosti. Oni su se, smatra Mamić, zato svi morali sami izuzeti iz njegovog slučaja.

Problemi s pripremom obrane

Hrvatskom pravosuđu Mamić zamjera i to što je njegov postupak delegiran sa zagrebačkog suda na osječki. To mu je, navodio, otežavalo pripremanje obrane i samo sudjelovanje u postupku.

Ukazuje i da je Europski sud za ljudska prava već više puta do sada presudio da se okrivljeniku mora dati prilika da se očituje o ovakvim odlukama, no njemu to nije bilo omogućeno.

Naime, delegacija je realizirana u jednom danu, na zahtjev glavnog državnog odvjetnika. I to što je više puta udaljavan iz zgrade Županijskog suda u Osijeku Mamić smatra kršenjem prava na pristup sudu. Na čak 16 nastavaka glavne rasprave nije bio nazočan jer je zbog galame u sudnici odmah udaljen bez da je prije toga, kako ističe, opomenut ili novčano kažnjen.

Mamić smatra da mu je uskraćeno i tzv. pravo na ravnopravnost oružja. Naime, sud je pročitao dvije tisuće dokumenata koje je priložio USKOK, te ispitao preko 90 USKOK-ovih svjedoka, dok je njemu, podsjeća u tužbi, većina dokaznih prijedloga odbijena.

Navodi i da je imovina njegove supruge potpuno nezakonito oduzeta u okviru tzv. proširenog oduzimanja imovinske koristi. U tužbi navodi i da su neki visoki državni dužnosnici davali izjave o njemu prejudicirajući njegovu krivnju, čime su mu, drži, prekršili pravo na presumpciju nedužnosti.