General Lukić: Zašto Podravka, Kraš ili Vindija otvaraju pogone u Prijedoru ili Laktašima, a ne u Orašju, Žepču…
- Napisao/la bi
- Objavljeno u Hrvatska i regija
- Ispis
- Pošalji e-mail
“Hrvatska treba praviti strateška savezništva s državama koja su nam dokazani prijatelji te koji su se kroz povijest osvjedočili u tom smislu… poseban problem, a i važnost te suradnje ogleda se i u pitanju pozicije i statusa Hrvata u BiH.
Stara je izreka ´uzdaj se use i u svoje kljuse´, uistinu ako mi ovdje u Zagrebu i Hrvatskoj ne shvatimo da se hrvatski nacionalni i strateški interesi brane u Žepču, Vitezu, Fojnici, Mostaru, Orašju i toj liniji, onda smo mi naivan narod i povijest nas nije naučila ničemu. Mi moramo tu liniju držati čvrsto, sačuvati hrvatske nacionalne pozicije, kako bi hrvatski narod dolje bio ekonomski, gospodarski, a i politički snažan kako bi sačuvao taj prostor koji povijesno pripada hrvatskom narodu. Bez obzira što ja mislim da je Bosna i Hercegovina istovremeno jednako i srpska i hrvatska i muslimanska i nitko nema veće pravo na nju od onog drugog ili trećeg. Međutim, bojim se da nismo još uvijek dovoljno odlučni da te nacionalne interese Hrvatske i kroz iseljenu Hrvatsku, a posebno kroz BiH gdje je potencijal hrvatskog naroda uvijek bio taj rasadnik hrvatstva, katoličanstva i vjere te jedne snage koja se uvijek potvrdila i kroz napredak hrvatske države, bojim se da nismo još uvijek čvrsto, snažno i stabilno stali iza tog naroda da branimo naše ukupne nacionalne interese. Mislim da ova politika predsjednika Milanovića, ali i Vlade jest na tom tragu, ali to mora biti puno usklađenije, čvršće i jače, ali i puno jasnije. Mi se tu nemamo što stidjeti, nama i Daytonski sporazum ali i svi drugi međunarodni dokumenti daju za pravo brinuti se o Hrvatima u BiH, ali ne na način da mi mislimo da Hrvatima u BiH treba skrbnik, to su uspješni i hrabri ljudi, njima ne treba pomagati na toj razini. Mi samo trebamo osigurati stabilne financijske programe te osigurati lakši plasman tih sredstava kako bi osigurali stabilan razvoj tih ljudi. Nije u redu otvarati pogone Podravke ili Kraša u Prijedoru, ili Vindije u Laktašima, tamo gdje nema nijednog Hrvata, a ne u Žepču, Orašju i drugim sredinama gdje Hrvati žive.“
General Lukić ističe kako je u vojno-strateškom smislu radio i promišljao za hrvatsku državu, ali vojna logika i strategija uvijek se naslanja i na one procjene te strategije i planove koje donosi i osmišljava politika.
“Politika je ta koja mora imati jasan plan i strategiju. Nakon što je RH ostvarila sve svoje zacrtane ciljeve u vanjsko-političkom smislu kao važna obveza predstoji nam izboriti se za status hrvatskog naroda u BiH, jer su Hrvati u BiH bili uz RH kad je bilo najgore, danas RH mora biti s njima. Činjenica je kako u BiH imamo prisutne različite vanjskopolitičke silnice u kojima se prepoznaju rukopisi različitih geostrateških interesa mnogih država. Uvijek je prostor jugoistoka Europe bio predmet geostrateških i političkih interesa velikih naroda, ali ne treba nikada staviti po strani povijesno pravo hrvatskog naroda na Bosnu i Hercegovinu, bez obzira čiji se interesi pokušali provoditi na ovom prostoru. Hrvate u BiH veseli spoznaja da su nakon dugo vremena politika na Pantovčaku, kao i politika u Banskim dvorima harmonizirane i to na način da osluškuju što hrvatski narod u BiH zapravo želi, te da podrška u tom smislu ni na koji način nije usmjerena protiv interesa druga dva naroda. Jasne poruke hrvatskog državnog vrha koje čujemo u posljednje vrijeme ne bi smjele biti dovedene u pitanje olakim optužbama da se Zagreb miješa u unutrašnje odnose u BiH ili da dovodi u pitanje cjelovitost i teritorijalni integritet BiH. Hrvatskoj državi mora biti u fokusu interes hrvatskog naroda u BiH prije svega, a tek onda interes BiH kao susjedne države. Politički status hrvatskog naroda u BiH u ovom momentu mora biti vanjsko-politički prioritet broj jedan za RH. ”
