Ljubušak Davor Dodig: Uzeo sam odličje, pogledao u nebo i rekao: “Dečki, ovo je za vas”

To je kruna priznanja ovoj postrojbi koja je prošla brojna ratišta i jedna je od rijetkih koja je u borbama izgubila dvojicu zapovjednika, piše Večernji list BiH.

Kako ste se osjećali na tvrđavi?

- Počašćen sam što sam upravo ja taj koji je preuzeo odličje od predsjednika Republike Hrvatske uime postrojbe “Ludvig Pavlović”, kojoj sam bio zapovjednik dvije godine. Ovo odličje priznanje je svim pripadnicima ove postrojbe jer nije odlikovan pojedinac, nego postrojba koja je dala ogromni doprinos u ostvarenju hrvatske slobode na ovim prostorima.

U kojim je operacijama sudjelovala Postrojba za posebne namjene “Ludvig Pavlović”, a zbog kojih vas je predsjednik odlučio odlikovati?

- Postrojba je sudjelovala u svim važnijim oslobodilačkim operacijama. Među ostalima, mi smo bili u operacijama “Čagalj”, “Bura”, “Tvigi”, “Cincar”, “Zima”, “Vrilo”, “Skok 1”, “Skok 2”, “Ljeto 95”, “Oluja”, “Maestral” i “Južni potez”. Na tom svom ratnom putu postrojba je imala 26 poginulih pripadnika, među kojima su dvojica zapovjednika - Božan Šimović koji je poginuo 1992. godine u operaciji “Bura” i Ante Primorac koji je poginuo 1994. u operaciji oslobađanja Kupresa.

Dugo se jednostavno nitko nije usuđivao spomenuti HVO i njegovu ulogu u ratu. Kako komentirate ovaj zaokret?

- Jednostavno mislim da je to bio nedostatak hrabrosti što nitko nije smio spomenuti HVO. Naravno da smo bili razočarani takvim odnosom iako je svima bilo jasno da smo kao pripadnici HVO-a bili rame uz rame s pripadnicima Hrvatske vojske u oslobodilačkim operacijama. Samo da podsjetim, zajednički smo se zvali hrvatske snage.

Gospodine Dodig, gdje ste vi bili 5. kolovoza 1995. godine?

- Mi smo taj dan štitili bok hrvatskim snagama koje su išle prema Kninu. Tada smo se nalazili kod Glamoča.

Zajedno s operacijom “Oluja” srpske snage planirale su nekoliko protuudara kako bi vratile izgubljene teritorije. Nije to bilo samo “čekanje” i odmor?!

- Mi smo u pravome smislu bili u aktivnoj obrani jer je naša zadaća bila zaštititi postrojbe koje su bile u napadnim djelovanjima prema Krajini, odnosno Kninu. Znali smo za njihove namjere i planove. Sami komentari generala Mladića najbolje govore o tome kada je najavio da će vratiti te položaje od Grahova i Glamoča te da će ponovno doći do Livna. Ali, i nas se nešto pitalo. Nastavili smo dalje.

Je li vam bilo teško što niste ušli u Knin s postrojbama HV-a?

- Knin je, naravno, bio kruna svega i svima je bio san toga dana biti u kraljevskom gradu. Iako je nama tada bilo jasno, a što je sada općepoznato, da je to bio završni potez. Sve operacije koje su prethodile Oluji bile su jednako bitne. Mislim da je ipak ključni iskorak napravljen kad se došlo na Dinaru te zauzelo područja u zapadnom dijelu Bosne, nakon čega su se srpske snage u Krajini jednostavno našle u poluokruženju.

Spomenuli ste dvojicu zapovjednika koja su poginula u borbi, a nedavno vas je napustio još jedan veliki čovjek - general Dragan Ćurčić. Jeste li ih se sjetili kada ste dobili odličje?

- Kada sam uzeo odličje, podigao sam ga prema nebu i rekao sam našem generalu, ali i svim drugim poginulim pripadnicima: “Dečki, ovo je za vas”.