Jure Burić: Inhaliranje slanom vodom ubija virus, drago mi je što je nakon sedam mjeseci to shvatila i Alemka Markotić

Doktor Burić pisao je ministru Berošu kad je skoro cijeli svijet bio zatvoren te smo strahovali od nepoznatog virusa. Iskusni dubrovački otorinolaringolog, inače i kirurg vrata i lica, na osnovu dostupnih činjenica odmah je prepoznao što bi moglo u nekoj mjeri suzbiti bolest COVID-19.

O koronavirusu i brojnim drugim temama s doktorom Burićem porazgovarali smo na plaži Banje gdje je inače svako jutro u 7 sati ritualno plivao tijekom kupališne sezone. Bilo mu je to zadnje kupanje ovoga ljeta jer ubrzo odlazi u svoje rodno Ravno.

"Može intervju, ali samo da nije o politici", poručio je odmah na početku Burić koji je inače prvi župan Dubrovačko-neretvanske županije, a kasnije od 1998. do 2001. godine. bio je saborski zastupnik. Danas vrijeme provodi u Hercegovini i Dubrovniku, ima sedmero unučadi i petero djece od kojih je jedno umrlo, ali uvijek ističe da ih je pet. U razgovoru za Dubrovački dnevnik ipak smo se dotaknuli i političkih tema kao i onih životnih.

Kako vi gledate na ovo što se događa u zadnje vrijeme? Još uvijek je mnogo zemlja u svijetu zatvoreno i ljudi su u strahu.

- Možemo na to gledati u dva pravca. Jedan od njih je da je to prirodna katastrofa pa se protiv nje moramo boriti, a drugi je da je to rukom stvorena katastrofa i opet se moramo boriti. Međutim, potpuno je drugačiji način pristupa nečemu ako znate da je nešto prirodno ili umjetno. Bilo da je riječ o jednome ili drugome, ostaje nam činjenica kako je koronavirus problem s kojim se moramo boriti na sve moguće načine, uz sva dopuštena sredstva jer je u pitanju nevidljivi neprijatelj.

Dopušteno je dokidanje sloboda, ograničavanje kretanja i potezi koji potpuno zatvaraju ekonomiju?

- To je lančana reakcija i začarani krug. U ovakvim situacijama čovjek je izgubljen u vremenu i prostoru. Je li cilj da se ljudi raspamete i da ne znaju što rade ili pak da se uvuče strah pa da se onda s njima može manipulirati... Možda je cilj i profit koji nipošto ne smijemo zanemariti jer svi problemi u svijetu kada se zagrebu ispliva novac. Tako je i s ovom katastrofom jer netko dobro profitira na razne načine od maski, zaštitne opreme, dezinfekcijskih sredstava... Svi oni profitiraju samo je pitanje koliko je virus poguban. Danas ne možete gledati niti jedan informativni program na televiziji, a da se ne priča o COVID-19. To već postaje degutantno i iritirajuće jer maltretira ljude. COVID-19 se uvukao u svaku obitelj i cilj je raspametiti ljude.

Znači vi smatrate kako taj virus nije toliko opasan?

- Mislim da je on poguban kada uhvati čovjeka koji već boluje od neke kronične bolesti ili ima poprilično godina. Počinjem sumnjati da se radi u nečemu što je nepošteno jer se ne govori transparentno od čega je umrlo 200 i nešto ljudi u Hrvatskoj. Trebalo bi dati na uvid njihove anamneze - koliko su imali godina, od čega su bolovali... Ne možete za čovjeka koji ima 150 do 200 kilograma, povišen tlak, loše srce, i uz to je dobio koronu, reći da je umro od korone. To nije istina! On je umro s koronom. Možda mu je ona došla glave, ali to je nešto posve drugo. Umiru i mladi primjerice na sportskim terenima pa se od toga ne prave pravila.

Zašto nas je pandemija koronavirusa ovako iznenadila? Jesmo li generalno živjeli opušteno, uzimali slobodu, mir i dulji vijek života zdravo za gotovo?

- Vjernik sam pa razgovaram s te pozicije... da je Bog htio, dao bi nam oko koje bi bilo poput mikroskopa pa da vidimo bakterije i viruse koje su posvuda oko nas. Kad bi mogli sve to vidjeti, doslovno se ne bi kretali od straha. Imali smo i u povijesti sličnih trenutaka. Pa sjetimo se samo 'španjolice' koja je prepolovila pola pučanstva Europe. Danas imamo bolje mogućnosti imuniteta i liječenja pa je smrtnost manja, ali svakako je tu. Virus je opasan, ali nije toliko strašan jer umire se i od raznih drugih stvari. Na sve treba gledati realno. Slušam Stožer civilne zaštite i vjerujem im mada ponekad i kritiziram. Zaboljelo me što nisam mogao ići u crkvu, a drugi su mogli u trgovačke centre. Ne znam koja je to logika jer je riječ o dvostrukim mjerilima. Kao da virus zna što je katedrala, a što centar.

Vjerujete li u pronalazak brzog i efikasnog cjepiva?

- Ono je već tu, međutim u medicini se moraju raditi stroga ispitivanja da bi nešto izašlo na tržište. To je lijek koji čovjeka može ubiti ili spasiti mu život. Velika je trka u pitanju i u mnogim zemljama svijeta se radi na cjepivu pa ćemo vidjeti što će biti.

Postoje mnoge teorije zavjera oko cjepiva pa neki ljudi već sad kažu kako se nikad neće cijepiti protiv koronavirusa. Hoćete li se vi cijepiti?

- Ja nisam toliko bitan nego moja djeca i unučad, ali cijepit ću se kada to napravi Trump. Ja mu strahovito vjerujem iako ponekad imam zadršku jer ima i on svojih ludosti poglavito iz prošlosti, ali ga poštivam kao čovjeka koji je vidio u kojim je problemima Amerika i kako joj može pomoći. Budu li pametni Amerikanci ponovno će ga birati ili će dobiti liberalnu opciju koja je svemu sklona i zaboljet će ih glava.

Koliko nas imunitet može spasiti od koronavirusa?

- Imunitet je sve i Bog je time čovjeku dao mogućnost i priliku da se bori protiv svega onoga što mu je dao da ga uništava. Tako se borimo protiv virusa i bakterija. Imate prirodnih antibiotika, a ljudi su živjeli i dok nije bio tvornica lijekova. Mislim da je Bog čovjeku dao u njegovom okruženju hranu koju treba proizvesti i lijek koji treba prepoznati. Evo gledam u more i sunce koji su neki od lijekova. Ima jedna starica u Hercegovini o kojoj mi je pričao kum. Ona je svako jutro razgovarala sa suncem, dočekala bi ga na svojoj njivi i govorila bi 'Dobro jutro, sunce moje'. Zaključak je, čovjek koji ima blagodati oko sebe nije sam ni siromašan.

Postoji li u potpunosti zdrav čovjek? Tko je zapravo zdrav čovjek?

- U medicini je još uvije upitna definicija zdravlja. Imamo jasnu definiciju bolesti gdje se kaže - bolest je psihoneurosomatska dekompozicija organizma. Zaključujem kako bi se iz te definicije moglo izvesti i definiciju zdravlja pa ćemo reći da je to je psihoneurosomatska kompozicija organizma gdje su uključeni psiha, nervni sustav, tijelo, duh i sve drugo. Zanimljivo je to povezati s dubrovačkom mjerom jer ovaj grad iz svoje povijesti zna za mjeru. Nije ona samo na Orlandovom laku, mjera je u svemu. Stari Dubrovčani su dali mjeru u komunikaciji, hrani, piću, razgovoru... Ako se držite toga, vjerujte mi nećete pogriješiti pa ćete lakše živjeti i biti pametniji.

A gdje je tezoro u svemu tome?

- Bilo je tezora i onda, a ima ga i sad. Novac je nužno zlo i kad su ga izmislili stari Feničani nisu znali što su izmislili. Ako vam je cilj novac, a nemate svrhu, onda je on u pogrešnim rukama. Jednostavno pametna svrha je najvažnija. Treba raditi i zaraditi novce jer ne može se preživjeti bez toga. Sjećam se u mome Ravnom za vrijeme djetinjstva nije bilo struje, vode ni televizije, telefona i ostalog tako da ništa nismo morali plaćati što se danas plaća. Najveći dio novca danas ide na to.

U borbi protiv koronavirusa savjetovali ste inhaliranje nad vrelom vodenom parom u koju se stavi šaka morske soli. Otkrijte mi tajnu toga.

- Sve stvari u životu su vrlo jednostavne, nema tu velike tajne. Naše bake liječile su svoju unučad i djecu inhalacijom koja se sad zove fiziološka otopina. One bi stavile šaku soli i tako su se djeca kadila nad vrućom parom. Mame danas kupuju takozvani Aquamaris, a to je obična slana voda koja košta nula kuna. Sve je to pomodarstvo. Protiv korone se može liječiti ako u dva litra vode ubacimo šaku soli i dodamo vrijeska. To se zakuha i onda se nad time inhalira 10 do 20 minuta, ali postepeno jer je jako toplo i može se pokriti ručnikom i kasnije ohlađenom vodom isprati sluznicu.

Kako ste došli do zaključka da bi to moglo uništiti virus? Naime, i ravnateljica Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević' Alemka Markotić izjavila je kako korona 'ne voli' slane otopine te preporučila redovito ispiranje nosa tim otopinama koje mogu pomoći u borbi s infekcijama dišnog sustava.

- Kad se vidjelo da virus ima poznata vrata ulaska u organizam, a to su sluznice usta, nosa i oka, onda je sve jasno. Ta tri mjesta se trebaju zaštiti i osigurati. Znači zna se da virus ne podnosi visoku temperaturu, vlagu i tu takozvanu hipertoničnu otopinu pa se nameće zaključak kako bi bilo idealno inhalacijom dovesti sve to na navedena područja. Tako ste doveli visoku temperaturu na sluznice i virus mora nestati jer ga sve to ubija ili teško ranjava. Danas o tome govori naša profesorica Markotić, a ja sam prije sedam mjeseci napisao pismo ministru Berošu i zamolio da me uvaže, ali nisu.

Je li vas razočaralo što vam ministar Beroš nije ništa odgovorio?

- Nije jer nisam uvrijeđena frajla, ali iskreno to me zabrinjava. Imam potvrdu od jedne osobe bliske ministru da je on to zaprimio i njegov komentar je bio da će proslijediti struci. Danas nitko neće na ništa odgovoriti. Ja očekujem da mi struka odgovori na više pitanja počevši od toga koja temperatura uništava virus, koliko dugo treba biti izložen da se uništi, koliko vremena treba da postane patogen... Pitanje je jesu li to sati ili dani. Ako je duže od osam sati onda dajem sebi za pravo da kažem kako sam imao pravo, jer to je onda vrijeme u kojemu se može intervenirati i uništiti virus. Inhalacijom par puta dnevno možete ga suzbiti. Tvrdim kako je oko 40 posto negativnih nalaza na COVID-19 lažno negativno, kao što je oko deset posto pozitivnih lažno pozitivno. Puno je nepoznanica, zakulisnih igara i zločestoće.

Vi ste u mirovini, a opet ste aktivni. Kako provodite vrijeme?

- Nakon što sam bio 20 godina u medicini otišao sam u politiku pa sam, nakon što sam napustio politiku, ponovno polagao specijalistički ispit jer mi je istekla licenca. Nisam se htio baviti i jednim i drugim poslom jer sam znao da će jedan biti oštećen. U životu ne može 'i ovce i novce'. Tako sam položio ispit i vratio se u medicinsku struku pa pomalo rabotam u Ravnom gdje volim jedan dom zdravlja. Pomažem ljudima koliko mogu i nije me briga je li netko došao iz Trebinja, Gacka ili odnekud drugdje. Svatko ima moj pregled gratis i ne smije ostaviti niti marku bakšiša. Ako budem naplaćivao, kad dođem Stvoritelju reći će mi da sam sve svoje na zemlji naplatio. To nikako ne bih volio.

Znači bavite se medicinom s humanim pristupom za razliku od mnogih koji dobro zarađuju u tom poslu.

- Za mene je medicina u prvom redu humanost. Ona je posao, zanat, ali u prvom redu humanost i ako to izađe iz nje, onda više nema medicine. Kad dođemo do onog trenutka da liječnik više nema vremena za pacijenta, nego on postane samo broj kojemu će napisati recept i ići dalje, onda tu nema sreće. Medicina je razgovor s čovjekom, anamneza, priča, povjerenje. Nisam ja bio poznat i priznat u Dubrovniku zato što sam pametniji nego ostali, nego sam uvijek imao vremena za čovjeka.

Politika i medicina se nekako privlače. Jako je puno liječnika u politici. Zašto ste vi ušli u politiku?

- Tuđman je bio vrlo pametan čovjek. Kada se stvarala Hrvatska znao je da će dobiti izbore ako su uz njega ljudi koji komuniciraju s narodom, a liječnik je upravo takav. U prvim višestranačkim izborima nisam bio član HDZ-a nego sam uz Vicka Lazzarija osnovao Hrvatsku demokršćansku stranku u Dubrovniku. Prvi izbori su ponovljeni jer sam odnio 27 posto glasova, a malo više je imao SDP SKH pa nisam htio ići samostalno jer sam se prepao drugog kruga. Neki ljudi su vidjeli da im je politika profesija pa su je zloupotrijebili, a neki to nisu učinili.

Zašto se otišli iz politike?

- Vidio sam da to više nije milje za mene. Vrlo sam otvorena osoba i ne volim nikakva tutora, a možda sam i neposlušan čovjek. Uvijek ću poslušati pametnije od sebe, a imam dovoljno razuma da shvatim da je netko pametniji od mene. Meni ne pada kruna s glave ako u nečemu nisam u pravu, uvijek poštujem stav pametnijeg. Kad sam došao u priliku da moram glupa čovjeka slušati, onda sam shvatio da to ne mogu. Imam svoj razum. Dok sam bio u Hrvatskom državnom saboru i Županijskom domu uvijek sam otvoreno govorio što je loše i bilo mi je svejedno kojoj stranci netko pripada. Tako je i danas - ako radiš naopako ne valjaš, a dok se radi dobro prihvaćam sve, bez obzira na stranku. Važan mi je normalan i moralan život. Čini mi se da danas svako malo netko na funkciji odlazi prekriženih ruku s lisicama i to je strašno. Ima jedan čovjek koji je pronevjeri novce u banci i završio je u zatvoru, a njegova majka hoda ulicom uzdignute glave i govori 'Tko vam je kriv što niste pametni kao moj sin'. Pa budalo jedna, umjesto da se sramiš, ti se ponosiš!

Kako vam se čini Dubrovnik s odmakom od onog vremena kad ste bili aktivni u politici? Je li grad napredovao, razvio se, kakav je smjer u kojemu ide?

- Gradonačelnik Mato Franković i župan Nikola Dobroslavić rade svoj posao vjerojatno najbolje što mogu i znaju. Inače je u poslu to sasvim dovoljno, treba to cijeniti i poštovati. Jedino mi je žao što mladi ljudi odlaze, završavaju fakultete i ne vraćaju se u grad. Volio bih da Dubrovnik unese pozitivan i lijep odnos prema njima, a čak se može i financijski stimulirati. Dubrovnik je grad koji ima ogromne novce i trebalo bi ih usmjeriti na nešto konkretno.

Je li pogubno što se Dubrovnik previše oslonio na turizam pa su ove godine ti ogromni novci izostali?

- Mislim da nije. Turizam ima svoj tijek. Kad ga već imamo, trebamo ga koristiti, a paralelno se može nešto drugo razvijati. Sve može biti u funkciji turizma poput uzgajanje ribe, branja biljaka, uzgoja stoke i ostaloga. Dok sam bio župan želio sam 'zelenu' i 'plavu' Hrvatsku spojiti tako da se nađe na Dubrovačkim stolovima hrvatska hrana iz Slavonije. Dubrovnik može imati turizam, a može imati i preradu bilja.

 
index Instagram400x230 youtube