U novom izdanju emisije „Naš mali, a veliki svijet“ na Radio postaji Ljubuški ugostili smo učenike Osnovne škole Tina Ujevića Vitina i Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić Gračine te njihove učiteljice, koji su kroz vedar i zanimljiv razgovor predstavili školske aktivnosti, uspjehe, natjecanja, hobije i svakodnevni život.

Prvi dio emisije bio je posvećen Osnovnoj školi Tina Ujevića Vitina, koju su predstavili učiteljica Dijana Milas te učenici Emanuel Matić i Monika Biško. Učiteljica Milas istaknula je kako škola ove godine obilježava 70. obljetnicu djelovanja, naglasivši da škola nije samo mjesto stjecanja znanja, nego i prostor u kojem učenici razvijaju prijateljstva, te vrijednosti koje će ih pratiti kroz cijeli život.

Govoreći o ozračju u razredu, učiteljica je posebno pohvalila međusobnu suradnju, spremnost učenika na pomaganje i vedar duh koji vlada među njima. Istaknula je kako današnje generacije odrastaju uz brojne informacije i suvremenu tehnologiju dostupnu na svakom koraku, no da su razumijevanje, razgovor i podrška i dalje ključni za njihov zdrav razvoj. Upravo kroz takav pristup, naglasila je, učenici razvijaju osjećaj odgovornosti, međusobnog poštovanja i povjerenja, što čini temelj kvalitetnog odgoja i obrazovanja.

Emanuel i Monika govorili su o svom razredu, školskim obvezama i druženju s prijateljima. Emanuel je istaknuo kako njihov razred broji 16 učenika te da najviše uživaju u igri graničara i druženju tijekom velikog odmora. Monika je otkrila da posebno voli aktivne nastavne sate, zajedničke aktivnosti s prijateljima i rad sa svojom učiteljicom, dodajući kako su testovi ponekad izazovni, ali i prilika da pokažu stečeno znanje.

Posebno zanimljiv dio razgovora bio je posvećen obilježavanju Dana škole i pripremama za predstavu „Ježeva kućica“. Učiteljica Dijana objasnila je kako su se za ovaj bezvremenski dječji klasik odlučili zbog njegove snažne i uvijek aktualne poruke o važnosti doma, zahvalnosti, skromnosti i zadovoljstvu onime što imamo. U pripreme za predstavu učenici su se uključili s velikim entuzijazmom i predanošću – učili su tekstove, izrađivali rekvizite i marljivo uvježbavali svoje uloge kako bi publici priredili što ljepši nastup. Tako je rad na predstavi, osim umjetničkog izražavanja, postao i prilika za razvijanje zajedništva, suradnje i kreativnosti među učenicima.

Monika je kazala kako je prije izlaska na pozornicu osjećala malu tremu, no ona je nestala već s prvim trenucima predstave. Emanuel je istaknuo da mu je najzanimljivije bilo promatrati prijatelje kako se potpuno uživljavaju u svoje uloge i s puno entuzijazma oživljavaju likove iz poznate priče.

Učiteljica Dijana naglasila je kako sudjelovanje u školskim priredbama i dramskim nastupima ima veliku odgojno-obrazovnu vrijednost. Takve aktivnosti kod djece potiču razvoj samopouzdanja, komunikacijskih vještina, odgovornosti i timskog duha, a istodobno ih uče vjerovati u vlastite sposobnosti i javno se izražavati pred publikom.

Poseban trenutak emisije bio je kada su Emanuel i Monika, zajedno sa svojom učiteljicom, izveli ulomak iz predstave „Ježeva kućica“. Svojom interpretacijom slušateljima su dočarali dio atmosfere sa školske priredbe te pokazali koliko su truda, vremena i ljubavi uložili u pripremu nastupa. Njihov izvedbeni nastup unio je dodatnu toplinu u emisiju i još jednom potvrdio kako školske pozornice često kriju male talente i velike priče.

U drugom dijelu emisije predstavili su se učenici Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić Gračine – Magdalena Nižić, Stipan Crnjac i Drago Kraljević, zajedno sa svojom učiteljicom Lidijom Rupčić. Kroz razgovor su približili život i rad svoje škole, govoreći o nastavnim aktivnostima, natjecanjima, izvannastavnim sadržajima i zajedničkim uspjesima koje ostvaruju tijekom školske godine.

Učiteljica Lidija Rupčić istaknula je kako njihov razred broji 16 učenika koji se, uz vrlo dobre rezultate u učenju, posebno ističu aktivnim sudjelovanjem u sportskim, kulturnim i humanitarnim projektima. Naglasila je kako učenici rado prihvaćaju nove izazove, pokazuju veliku odgovornost i spremnost na suradnju te svojim radom i zalaganjem doprinose stvaranju pozitivnog i poticajnog školskog ozračja.

Posebno je pohvalila zajedništvo koje vlada među učenicima, istaknuvši kako upravo međusobno poštovanje, prijateljstvo i spremnost na pomaganje čine temelj uspješnog razreda. Takvo okruženje, kazala je, potiče djecu na razvoj njihovih talenata, interesa i samopouzdanja, ali i na usvajanje vrijednosti koje će im biti važne tijekom cijelog života.

Magdalena Nižić, učenica 4.c razreda Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić Gračine, u emisiji je govorila o svojoj velikoj ljubavi prema sportu. Istaknula je kako već četiri godine sudjeluje na Sportskim igrama mladih, a njezina sportska priča započela je još prije polaska u školu. Tijekom godina okušala se u različitim sportovima, no najviše su joj prirasle srcu atletika i košarka. Magdalena je naglasila kako podjednako voli oba sporta jer joj pružaju priliku za druženje, natjecanje i razvijanje sportskog duha. Kao svoj najdraži sportski trenutak izdvojila je osvajanje zlatne medalje na svojim prvim Sportskim igrama mladih, uspjeh koji će, kako kaže, zauvijek pamtiti.

Posebno zanimljiv dio razgovora bio je posvećen uspjehu učenika Drage Kraljevića, koji je na županijskom natjecanju u krasnoslovu održanom u Širokom Brijegu osvojio prvo mjesto u konkurenciji učenika četvrtih razreda. Drago je slušateljima približio svoje iskustvo s natjecanja, govoreći o pripremama, nastupu i osjećajima koje je doživio tijekom toga značajnog događaja.

Posebnu pozornost privukao je njegov nastup u tradicionalnoj narodnoj nošnji, kojom je na poseban način predstavio kulturnu baštinu i običaje svoga kraja. Drago je istaknuo kako je prije izlaska pred publiku osjećao veliku tremu, no uz podršku svoje učiteljice, obitelji i prijatelja uspio je svladati početnu nervozu te dati sve od sebe tijekom nastupa.

Osvojeno prvo mjesto za njega predstavlja veliko priznanje, ali i poticaj za daljnje njegovanje ljubavi prema hrvatskoj riječi, izražajnom govoru i očuvanju tradicije. Njegov uspjeh još je jednom pokazao koliko se trud, upornost i predan rad isplate te kako mladi talenti iz naših škola mogu ostvarivati zapažene rezultate na različitim natjecanjima.

Stipan Crnjac govorio je o svojim omiljenim školskim predmetima – tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi te matematici, ističući kako posebno uživa u sportskim aktivnostima i rješavanju matematičkih zadataka. Ispričao je i koliko mu znače druženja s prijateljima te kako najviše voli školske izlete tijekom kojih zajedno istražuju nova mjesta, uče kroz iskustvo i stvaraju uspomene koje dugo pamte. Posebno je naglasio da voli ljetne praznike jer tada ima više vremena za igru, odmor, boravak na otvorenom i druženje s obitelji i prijateljima. Otkrio je kako se već veseli ljetu i svim avanturama koje ga očekuju tijekom školskog raspusta.

Učiteljica Lidija istaknula je kako je iznimno važno djecu od najranije dobi poticati na sudjelovanje u natjecanjima, sportskim aktivnostima, školskim priredbama i humanitarnim akcijama. Naglasila je da upravo kroz takva iskustva učenici razvijaju samopouzdanje, osjećaj sigurnosti, odgovornost, upornost i socijalne vještine te uče surađivati, pomagati drugima i nositi se s različitim izazovima.

Govoreći o radu razreda tijekom školske godine, učiteljica je izdvojila niz aktivnosti u kojima su učenici aktivno sudjelovali. Među njima su obilježavanje Dana kruha, različite humanitarne akcije, sportska natjecanja, matematički izazovi, kulturni programi te adventska događanja koja su dodatno obogatila školski život. Istaknula je kako su učenici u svaku od tih aktivnosti unosili mnogo truda, kreativnosti i entuzijazma, ostvarujući pritom zapažene rezultate i stječući vrijedna iskustva.

Prema riječima učiteljice Rupčić, upravo su ovakvi sadržaji važan dio odgojno-obrazovnog procesa jer učenicima omogućuju da otkrivaju svoje talente, razvijaju interese i grade međusobne odnose u ozračju zajedništva, poštovanja i međusobne podrške. Takav pristup, zaključila je, doprinosi stvaranju pozitivnog školskog okruženja u kojem svako dijete ima priliku pokazati svoje sposobnosti i ostvariti svoj puni potencijal.

misija „Naš mali, a veliki svijet“ još je jednom pokazala koliko se u dječjim osmijesima, snovima i uspjesima krije ljepota odrastanja. Kroz iskrene razgovore o školi, prijateljstvu, sportu i natjecanjima, mladi su gosti podijelili dio svoga svijeta te pokazali kako se trud, upornost i dobrota prepoznaju i nagrađuju. Svojom spontanošću, vedrinom i pozitivnom energijom obogatili su program Radio Ljubuškog i podsjetili nas da su upravo djeca najveća vrijednost naše zajednice te najljepša nada za budućnost. Njihove priče ostavile su poruku da se uz podršku obitelji, učitelja i prijatelja svaki uspjeh čini još vrijednijim, a svaki korak prema ostvarenju snova lakšim i ljepšim.

G. Ilić / Radio Ljubuški

U Kulturnom centru u Ljubuškom, u organizaciji JU "Kulturno-športski centar" Ljubuški, odjela Knjižnice Ljubuški, upriličeno je predstavljanje zbirke poezije "Sine moj" autorice Ljiljane Tolj.

Svoj osvrt na zbirku, izuzev autorice Tolj, dali su književnica Miljenka Koštro i Ružica Granić, dok je pak programom moderirao Ivan Nižić.

U glazbenom dijelu programa nastupila je glazbenica Monika Sušac.

Poezija Ljiljane Tolj duboko je prožeta zavičajnim motivima, obiteljskim uspomenama i snažnim emocijama. U središtu njezina stvaralaštva nalaze se teme odlaska u tuđinu, čežnje za rodnim krajem, majčinske ljubavi i boli rastanka. Ljiljana rado piše o ljepotama Hercegovine, maloj siromašnoj kući u kojoj je rođena i toplini kojom je odisala, žuljevitim očevim rukama i nesebičnoj ljubavi majke, ali i o odlasku, teškom životu naših ljudi u tuđini i njihovoj čežnji za rodnim krajem, istaknula je književnica Koštro.

Ljiljanini stihovi posebno odjekuju među ljudima u dijaspori kojima kroz jednostavan i iskren izraz prenosi osjećaj pripadnosti, nostalgije i povezanosti s domovinom, istaknula je potom, među ostalim, Ružica Granić u svojemu obraćanju.

Na koncu se okupljenim ljubiteljima poezije obratila i autorica Tolj, uputivši zahvalu ponajprije organizatorima, zatim svima koji su je podržali svojim dolaskom, kao i onima koji su dali svoj obol da knjiga ugleda svjetlo dana. "Sve što sam utkala u stihove, željela sam sačuvati od zaborava i ostaviti u nasljeđe onima koji su tu i onima koji će jednom doći.” - istaknula je Tolj.

U novom ciklusu Amera Kobašlije, Rama se pojavljuje kao slojevit i višeznačan prostor u kojem se prepliću prirodni pejzaž, povijesno iskustvo i individualno sjećanje. “37 pogleda na Ramu” nastaje iz dugotrajnog i pažljivog promatranja krajolika koji istovremeno djeluje poznato i izmješteno, stabilno i promjenjivo, otvarajući prostor u kojem se granice između stvarnog i imaginarnog neprestano pomjeraju. Kroz motive vode, njenog povlačenja i ponovnog rasta, kao i tragove koje pejzaž zadržava kroz vrijeme, Kobašlija gradi vizualni narativ o sjećanju i iskustvu prostora. Rama se tako ne čita samo kao geografska činjenica, već kao živa struktura pamćenja u kojoj se prepoznaju osobne i kolektivne priče, te njihovi međusobni odjeci.

Otvorenje izložbe održat će se u četvrtak 28. svibnja, s početkom u 20 sati, u Galeriji Ljubuški. U susret izložbi donosimo razmišljanje Amera Kobašlije i  dio teksta Miljenka Jergovića koji dodatno otvara slojeve razumijevanja ovog ciklusa i njegovog odnosa prema prostoru Rame i njenim značenjima.

Amer Kobašlija: “Meni je mnogo toga vezano za Ramu fascinantno. Pored mistične ljepote tih predjela, još puno nečeg se sluti ispod mirne vode – naslage povijesti i sjećanja, bola, tuge, ljudskih sudbina… Pa ti duhovi izrone kad se voda povuče s vremena na vrijeme — odjeci prošlosti koji kao da polariziraju i ova naša, ionako odveć turbulentna vremena. Kao da jučer nikad nije prošlo. Privlači me liminalnost tih prostora – kažu Ramljani da nisu ni u Bosni ni u Hercegovini, već u nekom među-prostoru, tom ‘i‘ vezniku što spaja i razdvaja dvije strane. Kao emigrant, i to prekomorski, ove tri decenije sam ni tu ni tamo, uvijek negdje između, nikad na čvrstom tlu. Sjećanja i liminalnost su neki od povoda što mi kvrčkaju u glavi dok ovo radim. Nemam konkretnog odgovora zašto, vjerojatno to i nije tako bitno, jer intuicija te vodi. Zalutao sam inicijalno u Ramu, ali vjerujem da se sve dešava sa razlogom. Znakovi pored puta — samo je pitanje da li obraćamo pažnju.”

Miljenko Jergović: „Nakon što je već 1953. na Neretvi stvoreno akumulacijsko, Jablaničko jezero, gradi se brana, potapa se veliki dio zemlje na kojoj su Ramljaci živjeli i radili, i stvara se jezero, uz koji će živjeti i stasavati buduća Rama. Jezero će biti prelijepo, kraj će, gledan s visine, iz helikoptera i aviona, ili s novonastalih pokrajnjih puteva, steći neku posve neočekivanu ljepotu, kakva je bez premca u našim zemljama i krajevima. Ali s jezerom mijenja se ne samo zemljopisni krajolik, nego se iz temelja mijenjaju krajolici ljudskih duša i uspomena zajednice. To je kao da Sarajevo ili Zagreb najednom postanu gradovi na moru. Ljepota teško može zamijeniti ono što je prethodno potopljeno i što je dio iskustva zajednice, od čega je načinjen njezin jezik i u čemu su upričane sve njezine priče. Progonstvo ljudi čiji je svijet potopljen jezerom teže je i obuhvatnije od progonstva ljudi koji su potjerani iz svoje zemlje i jezika. Jer kada si potjeran iz zemlje i jezika ipak ćeš doći u drugi jezik pa ćeš biti u prilici da s pripoviješću tog jezika stvaraš svoj novi svijet. Ramljaci su, pak, nanovo morali stvarati i jezik i svijet. Oni su poput junaka iz Marquezova romana “Sto godina samoće”. Njihova stvarnost neusporediva je s drugim stvarnostima. Krajolik u kojem su se najednom zatekli nezacijeljena je živa rana, sačinjena od čiste ljepote.“

O autoru: Rođen u Banja Luci, Amer Kobašlija, zamijenio je ratom razorenu domovinu 1993. sa izbjegličkim kampom u Nürnbergu u Njemačkoj. Tokom boravka u Njemačkoj, kao gostujući student, pohađao je likovnu akademiju u Düsseldorfu. Godine 1997. Kobašlija je emigrirao na Floridu, gdje je diplomirao slikarstvo i grafiku na Ringling College of Art and Design, te završio postdiplomske studije na Državnom sveučilištu Montclair u New Jerseyju 2005. godine. Kobašlija je redovni profesor umjetnosti na Sveučilištu Centralne Floride u Orlandu. Živi na relaciji Florida – Japan, odakle mu potječe supruga. Dobitnik je nekih od najprestižniji međunarodnih nagrada za slikarstvo, uključujući Joan Mitchell Foundation Grant i Pollock-Krasner Award, kao i Guggenheim Fellowship. Imao je brojne samostalne izložbe u New Yorku, Los Angelesu, San Franciscu, New Orleansu, Orlandu, Napulju, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Parizu te širom Švicarske. Od 2006. godine je imao devet samostalnih izložbi u eminentnoj George Adams Gallery u New Yorku, uključujući i retrospektivnu putujuću izložbu 2015.-16. godine Amer Kobaslija: Places, Spaces. Uz ovu izložbu, o Kobašlijinom radu objavljena je opsežna monografija. Godine 2025. u Bosni i Hercegovini je održana putujuća izložba Amer Kobašlija: Slike, praćena dvojezičnom monografijom, čime je umjetnik prvi put izlagao u zemlji porijekla. U travnju 2026., nakon postavke u Zagrebu, Kobašlijin ciklus 37 pogleda na Ramu bio prikazan u Umjetničkoj galeriji BiH. Njegovi su radovi u zbirkama Američke vlade u programu Umjetnost za veleposlanstva, Generalnog konzulata Japana u New Yorku, Muzeja de Siasset, Muzeja američke umjetnosti Hunter, Greenville County Museum of Art, G.U.C. Collection, Middlebury Museum of Art, Ogden Museum of Southern Art, Rollins Museum of Art, Stadt Sammlung Brig, Staten Island Museum, The Flag Art Foundation, i TOA Tokyo između ostalih. Kobašlijine izložbe recenzirane su u brojnim publikacijama, uključujući The New York Times, Art in America, ArtNews, Art & Antiques, The Village Voice, New York Time Out, New York Magazine, The New York Sun, The San Francisco Chronicle, The Florida Times Union, Kunstbulletin i The Japan Times.