Bevanda: Županije trebaju dobiti novac od svih stranih financijskih aranžmana

Jedna od takvih je i inicijativa da se pomakne datum naplate PDV-a ili pak da se porez na dodanu vrijednost plaća tek po naplati faktura. Takvo što olakšalo bi život gospodarstvenicima, ali bi dovelo do potpunog sloma funkcioniranja cijeloga sustava. Vjekoslav Bevanda, zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara BiH i ministar financija, u intervjuu za Večernji list BiH govori o posljedicama koronavirusa, zaduživanju, proračunu...

Što je potrebno da se odgodi plaćanje PDV-a, je li dovoljno samo usvojiti takav zahtjev u Parlamentu BiH?

Dvije takve inicijative dobili smo od gospodina Zvizdića i Vlade Federacije BiH. Ako se sjećate, reagirao sam više nego jasno. Ako se želi stvari dalje komplicirati, onda se radi na ovaj način. PDV se plaća na ostvareni promet roba i usluga. Da još jednostavnije objasnim. Ako netko, primjerice, nešto uveze, platit će na to PDV i isporučiti ga kupcu koji se nalazi u nizu. PDV je osnovni instrument kojim se osiguravaju javni prihodi i njega konzumiraju sve razine vlasti. Ovako naprasno pomicanje roka plaćanja dovelo bi do problema s likvidnošću, prije svega županija. Može se razmišljati o tome u nekom normalnome vremenu, ali sada to napraviti u vremenu borbe s koronom, značio bi potpuni slom sustava. Takvo što jako je neodgovorno tražiti.

Kako pak komentirate zahtjeve gospodarstvenika da se tek po naplaćenoj fakturi obračunava PDV budući da sve kasni s plaćanjem?

Što bi onda dobili...

Ja ne znam, nisam stručnjak u toj oblasti, zato vas i pitam...?!

Imali bi sljedeću situaciju. Netko bi prodao robu i nakon toga bi prestala sva njegova odgovornost, a država bi se trebala baviti nečijim poslovnim odnosima. Nećete valjda davati robu onome tko neće platiti. Ovo tumačim na takav način, ne kao bilo kakav stručnjak nego čovjek koji je dugo proveo u gospodarstvu.

Ali sada ljudi upravo imaju problem s naplatom potraživanja?!

Kada bi sustav bio apsolutno uvezan i kada bi postojala obveza kao nekada davno s virmanskim nalozima, onda bi to moglo tako funkcionirati. Ali mi nemamo te instrumente u sustavu platnog prometa.

Pitanje je možda za neka buduća vremena, ali treba li razmišljati da se takvo što omogući?

Kod nas se, nažalost, još uvijek razmišlja kako izbjeći neko plaćanje. Kako ćete pomoći, intervenirati ako apsolutno ukinete prihode. To, jednostavno, nema smisla.

Treba li onda država sada puno snažnije intervenirati...

Kada se kaže država, naš Ustav apsolutno je jasan. Nadležnosti su jasne. Postoji država BiH, entiteti, županije, općine. Jednostavno se ne mogu načuditi raznim stručnjacima koji imaju, blago rečeno, čudne prijedloge. Bit je da svaka razina vlasti nosi svoj dio odgovornosti. Ako je to tako, onda svaka razina mora imati svoje prihode kako bi mogla intervenirati. Zato se naziv država često koristi kao paravan.

Treći mjesec bio je jako izazovan za gospodarstvenike, ali i za sve ljude. Neizvjesno je kada će ovo svojevrsno izvanredno stanje završiti. Jesu li se radile procjene koliko će svima biti potrebno, ne samo vlastima nego i ljudima koji doslovno već nemaju što za jesti?

U ovome vremenu treba imati na umu dvije stvari. Najprije treba prekinuti s mentalitetom “meni ne može ništa biti” jer tako štitimo sebe, ali i druge. Svatko od nas potencijalni je nositelj koronavirusa. Zato se treba pridržavati svih propisanih mjera. Bez toga sve je uzalud. Zajedno s time treba odati priznanje i počast našim medicinarima koji daju od sebe da bi nas liječili. Drugi važni segment je da mora biti jasno izražena empatija i solidarnost. Sve razine vlasti moraju učiniti najviše što mogu kako bi svima bio zaštićen minimum egzistencije i da proživimo ovo teško vrijeme.

Kako gospodarstvu najbolje pomoći da izađe iz ove teške krize?

Ne bih želio komentirati set mjera koje donose druge razine vlasti kako ne bih bio dio problema, što je ovdje praksa. Treba tim ljudima pomoći, ali mislim da i sami gospodarstvenici moraju pokazati jednu nužnu empatiju prema ljudima, radnicima. Svjedoci smo bili masovnog odlaska ljudi. Sada su granice zatvorene. Ova kriza traje jako dugo i, nažalost, moj je dojam da nismo ponovno gledali što se događa u svijetu i okruženju. Kod nas je opet dio razmišljao da će nas sve to mimoići. Sada smo na početku travnja i ne mogu razumjeti poslodavce koji rade, a da najavljuju masovna otpuštanja. Mora se imati spremnost za napor kako bi se izdržalo 20, mjesec dana. Čini mi se da su najugroženije djelatnosti koje su niskoakumulativne, a imaju puno pravnih subjekata. Ako je zapovijed da se zatvori frizerski salon, a tamo radi dvoje ljudi, oni nemaju nikakvih drugih prihoda i ne mogu platiti obveze. Zatvoreni su hoteli, kafići, čitav jedan sektor uslužnih djelatnosti. Treba, prije svega, misliti o malim, a ne samo velikim sustavima. Veliki sustavi kombinirano s mjerama potpore se mogu prilagoditi.

Prethodnih dana najavljeno je dosta aranžmana, MMF, EBRD, Europska unija najavljuje potporu, Svjetska banka. Nije baš sve tako crno?

Želio bih biti brutalno iskren o ovome. Mi imamo međunarodne financijske institucije, općenito međunarodnu zajednicu i najavljuje se dosta stvari. Ali treba razdvojiti dvije stvari. Radi se o kreditima koje ćemo nekada vraćati. Sasvim je normalno da država pribjegava i zaduženju zbog problema da svi ne mogu plaćati obveze i da su ugroženi javni prihodi. Mislim da ne treba povlačiti neodgovorne poteze i da kada ovo sve prođe, iza nas ne ostane spaljena zemlja. Ministarstvo financija zaokružilo je inicijative nakon dugih procedura koje su provodili entiteti te je uputilo na Vijeće ministara inicijativu za aranžman sa Svjetskom bankom. Vrijednost toga aranžmana je 35,6 milijuna eura. Nadam se da ćemo glede toga ovoga tjedna donijeti odluku i uputiti u daljnju proceduru. Drugi je aranžman s MMF-om...

Prije dva mjeseca uglavnom se govorilo protiv toga aranžmana...

Upravo tako. Bili ste svjedoci da nikome ne treba MMF, a sada ta sredstva svima trebaju. Želim jasno reći kako ni marka od ovih aranžmana ne ide za državu. Ovo posebno naglašavam jer se stalno naglašava to pitanje o veličini državnog proračuna. Stvar je entiteta da se dogovore glede postotaka raspodjele tih aranžmana. Do sada, međutim, nemamo dogovora oko te raspodjele. Budući sam član Fiskalnoga vijeća, gdje se donosi konačna odluka za aranžman s MMF-om, moram reći da tamo nema suglasnosti između entiteta. No, tamo sam i jasno poručio kako se nikada neću suglasiti s tim aranžmanom MMF-a ako u pismu namjere ne budu uključene županije. Oni mogu donijeti tu odluku s pet glasova, ali ja se nadam da će biti toliko odgovornosti, posebno predstavnici Federacije BiH i da će, jednostavno, županije u to biti uključene. Kao što nema prihoda od tih aranžmana na razini države, iskreno mislim da novac treba biti, uz entitete, usmjeren i na županije u Federaciji BiH. Prije svega stoga što je borba protiv koronavirusa pitanje zdravstva, a koje je pak podijeljena nadležnost Federacije BiH i županija. Bilo bi krajnje neodgovorno da u ovome trenutku ne budu uključene i županije. Uz sve ove inicijative, kao ministar financija započeo sam razgovore o uvođenju moratorija na zajmove koje smo uzeli. Nositelj nijednog zajma nije država. To su i entiteti, županije i gradovi. Time ću nastojati pokušati dobiti moratorij od godinu dana za otplate. To je, po mom mišljenju, najjeftiniji put.

Što će biti s proračunom. Kada će biti na dnevnome redu?

Očekivao sam da se polemika o proračunu vodi prije nekoliko mjeseci jer mi smo draft završavali čekajući na proračunski zahtjev Predsjedništva koji je stigao s pet mjeseci zakašnjenja. Tada nikome proračun nije bila top-tema. Srećom, u međuvremenu smo usvojili privremeno financiranje tako da možemo opuštenije funkcionirati u travnju. BiH treba dobiti proračun. Nikada se proračun ne usvaja bez napetosti i sukobljavanja mišljenja, pa je i sada tako, i još tome treba dodati probleme koje je donio koronavirus. Meni je bitno da smo u Ministarstvu financija i riznice BiH postupili profesionalno i da smo, čim su se stekli uvjeti, uradili nacrt proračuna. Sasvim je normalno da nisu svi zadovoljni. Kada smo radili proračun, u fokusu smo imali eskaliranje migrantske krize i problem kapaciteta Granične policije BiH kojoj nedostaje i ljudi i opreme. Imali smo povećanje plaće policajaca i sindikalne zahtjeve za povećanje osnovice na plaću nakon osam godina od smanjenja plaća i svih naknada. Imamo obveze na putu k EU i moramo osposobiti institucije da odgovore svakoga trenutka tim izazovima.

Ali ovoga puta imamo izvanrednu situaciju ...

Naravno, kada dođe u pitanje zdravlje građana i ovakva situacija kakvu imamo sada da će se red prioriteta mijenjati. I nitko to ne spori. Proračun je, nažalost, usvojen većinom glasova u Vijeću ministara, a jednoglasno, te je upućen ustavnom predlagaču Predsjedništvu BiH i moguće ga je mijenjati i predlagati onako kako to predlagač želi. No, konačnu riječ dat će zastupnici i izaslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ništa tu nije ni novo ni nepoznato niti se događa prvi put. Ministarstvo financija i riznice tu je da to sve održi u zakonskom okviru i da uklopi zahtjeve s iznosom koji nam je na raspolaganju. Priznat ćete da to nije nimalo lak posao. Želja je mnogo, a mogućnosti su ograničene. Vidjet ćemo što će uraditi Predsjedništvo BiH koje je Ustav ovlastio da predlaže proračun. Nadam se da nam neće dodatno otežati stanje. Volio bih da se ne upuste u pustolovine pa da se novac usmjerava u razne fantomske fondove. Ja sam protiv bilo kakvih eksperimenata koji bi doveli u pitanje mogućnosti nadzora trošenja tih sredstava, ali i takvih promjena koje bi dovele do ugrožavanja sustava te uvođenje pararješenja. Unatoč svemu, nadam se da će do isteka ove odluke o privremenom financiranju proračun biti usvojen.

Kako gledate na prijedlog da se smanje rezerve Centralne banke BiH i usmjere entitetima?

Najprije želim reći da ministar financija nema nadležnosti za rad Centralne banke. Postoji menadžment ove institucije, Upravno vijeće i oni odgovaraju Predsjedništvu BiH.

Ali kakav je vaš stav o tome prijedlogu?

Fiskalni sustav u BiH još je uvijek stabilan. Međutim, kako je ovo krizno vrijeme, mi iz dana u dan dobivamo podatke, jer sam član Odbora za financijsku stabilnost BiH koji čine ministri financija i guverner, o stanju cijelog sustava. Na moj upit o tome kakvo je stanje s podizanjem gotovine, podaci su u prvim danima bili alarmantni. Posebno vezano za euro. Sustav, jednostavno, ne bi mogao podnijeti takav pritisak da se takvo što nastavilo. Da se vratim vašem pitanju. Ističem svoj stav. Nisam za uspostavu tzv. fondova za koje se ne zna ni tko upravlja ili kako se novac troši.

U desetak dana imali smo različite igre pa se zbog odluka Sarajevske županije posve paralizirao rad državnog i federalnog Parlamenta. Kako komentirate mogućnost da se odluke koncentriraju samo na izvršnu vlast?

Gotovo 14 godina sam u izvršnoj vlasti na različitim pozicijama. Za mene, nažalost, ništa neočekivano. Mi se godinama nalazimo u krizi vlasti. Ne bih želio biti pogrešno shvaćen, ali od mandata kad sam bio predsjedatelj, imamo pokušaje prijevara, stalne tenzije, nemamo uspostavljenu vlast po vertikali i nedostaje suglasje s jednim ili drugim entitetom. Politička trvenja i neki vid izborne kampanje traju gotovo šest godina. U kratkim intervalima uradimo nešto dobro, postignemo dogovor i onda opet počnu krize. Tako je bilo s Reformskom agendom, Mehanizmom koordinacije, izmjenama zakona o trošarinama i blokadama novca stranih kreditora, onda su došli problemi s ilegalnim migracijama, nedostatkom dobre reakcije i koordinacije. U svemu ovome kao pojedinac mogu se truditi raditi svoj posao odgovorno i sukladno zakonima, pa i kad to javnosti ili nekoj grupaciji ne odgovara. Kao dužnosnik jedne od ključnih političkih stranaka u BiH mogu se boriti za naš program i naša načela, a kao pripadnik jednog od triju konstitutivnih naroda mogu i moram inzistirati na jednakopravnosti. Kad me pitate o samom pokušaju urušavanja ovog demokratskog sustava podjele, moram reći da je to prestrašan pokušaj suspendiranja Ustava i rada zakonodavne vlasti. To je put u autokraciju. Ovdje se onda može precrtati Sjevernu Koreju. Ima načina kako Parlament može raditi u ovim posebnim okolnostima.

Kakav je vaš stav o Trgovskoj gori i navodnoj najavi da će Hrvatska tamo graditi odlagalište radioaktivnog otpada?

Iskreno, ne znam što je službeni stav Republike Hrvatske. S druge strane, BiH ima Agenciju za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, od koje još uvijek nisam dobio stav. U Vijeću ministara jedino što sam čuo bila su kakofonija, napadi i kritike. Ne znam je li itko od ovih što kritiziraju održao sastanak ili tražio službeni stav Hrvatske. Prije Trgovske gore imali smo Pelješki most, prije toga su bile nekretnine, Luka Ploče... Sada će se izmisliti nešto peto. A onda kad treba s Hrvatskom rješavati prolazak kamiona, onda se traži posredovanje Hrvata iz BiH. Kao što sam zvao gospodina Milanovića kada su bile poplave ili požari. Ja bih prepustio ovo pitanje struci, institucijama, a nikako politici i politiziranju. Naši susjedi trebaju biti naši prijatelji s kojima ćemo otvoreno o svemu razgovarati, naravno, štiteći naše interese na ravnopravnoj osnovi. U jeku koronavirusa dogodila se smjena agenta Vijeća ministara BiH pri Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, gospođe Monike Mijić. Jeste li s time upoznati i kako to komentirate? Naravno da sam upoznat s time jer sam član Vijeća ministara. U tome resoru na čelu je zamjenik ministra. Zna se da je istekao mandat agentu. Sve je dostavljeno na Vijeće ministara. Upozorio sam predsjedatelja i zamjenika ministra da ne rade to što rade. Međutim, nažalost, to još nije došlo na Vijeće ministara. To je, nažalost, još jedan slučaj kada se u ovakvim vremenima pokušao zloporabiti sustav, a cilj je, očito, da stvari ne funkcioniraju.

Kada očekujete da ćemo ponovno u prvome planu imati europske reforme, posebice stoga jer je EU prvi priskočio pomoći BiH oko zdravstva, ali i potpore ekonomiji?

To je dio priče za koju se moja stranka najsnažnije zauzima. Sve što radi predsjednik Čović i dužnosnici iz ove stranke, a to se može vidjeti na svakome koraku, pa i u ovome odnosu s Hrvatskom koja predsjeda Vijećem Europske unije, radi se da se pretvori u našu prednost. Iskreno, mislim da reforme na putu k EU ne treba prekidati. Unatoč koroni. Dapače. Mi se moramo mijenjati unutar sebe kako bismo se prilagodili i kako bi nam u konačnici bilo bolje. Svi pokušaji mešetarenja u krizama, bojim se, međutim, da nas dovode ne do europskih standarda nego sjevernokorejskih.