Ilija Jurković, bivši rukometaš u poljoprivrednim vodama o stanju na veletržnici u Tasovčićima

Sada kada su neke djelatnosti stale, gradići opustjeli mada u odnosu na nekadašnja vremena rijetki, radnici na njivama poput visibaba pod kasnim snjegovima, djeluju kao glasnici „proljeća“ odnosno nekog boljeg vremena.

Pandemija koronavirusa umrtvila je i čapljinsku veletržnicu u Tasovčićima, malo je domaće robe, a kupaca još i manje. Iliju Jurkovića iz Gabele, jednog od većih proizvođača povrća u čapljinskom kraju, zatekli smo u pretovaru robe. Za razgovor uvijek spremni Ilija, pojašnjava stanje:

„Borimo se, slabi su utovari, slabo ima kupaca, ali ne damo se, ponešto se naruči vozi, ne zna se što će biti. Ovo je u sedam dana prva tura“, secirajući stanje u povrtlarstvu kaže Ilija, pa predstavljajući ponudu doline Neretve u ovom trenutku, nastavlja:

„Imamo mladi kupus, salatu, prasu, spanake, blitvu, imamo sve, svake robe ima! Sad hoće li ljudi uspjeti sve to prodati drugo je pitanje. Kažem smanjeni su utovari, slabo narod dolazi na pijacu. Daj Bože da se sve to proda, koliko toga ima…“

-Kažu, narod sad jede konzerve, jede zalihe stvorene prvih dana izvanrednog stanja, možda na red dođe i povrće?

-Valjda, kada se potroše kućne zalihe, valjda će početi kupovati i ovu hranu. Ja mislim 'ko prasu, spanak i mladi luk… jede, slabo će korona nanj“, spremno ističe Ilija, pa na upit – što ovoga proljeća radi, nastavlja:

„Malo sam smanjio, ne znaš kud će ovo okrenut'. Ove godine radim 3,5 hektara, ali radim sve - lubenicu, bostan, paradajz… Sad je osam radnika na njivi, trenutno. Šta ćeš, moraš radit i sadit. U poljoprivredi nema stajanja, moraš stalno radit, a hoćeš li imati kome prodavati to ćemo tek vidjeti“.

Uglavnom, krah turizma, prorijeđeni kupci iz Bosne, opasno su zaljuljali i poljoprivredu. Mada su cijene pristupačne, primjerice stari kupus je samo 0,30 KM, nema kupaca, odnosno kako proizvođači kažu – nema utovara. Međutim, u poslu drži ih nada da će kako kažu „narod morati i nešto drugo jesti osim konzervi“.