U BiH oko 200 tisuća ljudi radi neformalno – bez prijave, zdravstvenog osiguranja ili doprinosa za mirovinu

Na ovo je vrlo jasno upozorila i Svjetska banka u svojoj analizi u kojoj navode da je u Bosni i Hercegovini ukupno 205 tisuća neaktivnog stanovništva (sve osobe mlađe od 15 godina, kao i one preko 15 koje nisu zaposlene i ne traže posao iz raznih razloga obrazovanje, mirovina, invalidnost, obaveze u domaćinstvu) kao i 200 tisuća onih koji rade u neformalnom sektoru (tzv. “rad u sivoj ekonomiji“, radni angažman koji nije prijavljen, ne oporezuje se, niti ga nadziru državne institucije, ali ne uključuje nezakonite radnje).

Uz to, oni navode kako je u BiH oko 185 tisuća nezaposlenih od kojih je čak 33 posto mladih. Također, iznose podatak da je samo u tri godine iz BiH u Njemačku i Sloveniju otišlo oko 160 tisuća naših državljana, piše Dnevni list.

Poražavajuće stanje

– Iako brojke o nezaposlenosti u BiH zadnjih godina opadaju, to nije nužno dobra vijest. Stanovništvo BiH stari, a mnogi napuštaju zemlju, što znači da je, u osnovi, u BiH manje ljudi radnoaktivne dobi. To je razlog zašto su u zemlji stope neaktivnosti i nezaposlenosti još uvijek među najvećima u Europi. Istovremeno, tržište rada i poslovna klima ne motiviraju mlade da ostanu u zemlji i upuštaju se u razvoj poduzetništva ili inovacije. Međutim, veliki broj ljudi koji ne rade i ne traže posao ili rade u neformalnom sektoru, predstavljaju istovremeno i izazov i priliku za BiH. Ukoliko bi se ta potencijalna radna snaga iskoristila i/ili prevela u formalni sektor, to bi bilo korisno za sve: novozaposleni bi imali bolji život, tvrtke bi došle do potrebnih radnika, a vlada bi ostvarila povećanje porezne prihoda, navodi se.

Iz Svjetske banke naglašavaju kako je ljudski kapital je najznačajniji kapital jednog društva a njega čine svi ljudi u društvu sa svojim vještinama, znanjem, kapacitetom i potencijalom. Dodaje se kako BiH, bukvalno, koristi jednu petinu svog stanovništva radnoaktivne dobi, s obzirom da skoro 400 tisuća dobi 24-49 godina ne radi ili čak i ne traži posao. Ukoliko bi se iskoristio i motivirao, taj ogroman ljudski kapital bi mogao potaći mlade da ostanu u zemlji, doprinesu dobro stanju jedne cijele generacije, ubrzaju ekonomski rast i privuku toliko potrebne investicije. Stoga je od najvećeg značaja da se taj ljudski potencijal potakne, bilo za pokretanje poduzetništva ili stimulira njihovo formalno zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta u cilju povećanja konkurentnosti.

Predložene mjere

Iz Svjetske banke nude i konkretna rješenja. Prije svega to je prilagođavanje informacijskog sustava javnih službi za zapošljavanje, kako bi se stekao bolji uvid u vještine i mogućnost zaposlenja prijavljenih nezaposlenih i tome prilagodila podrška za zapošljavanje.

Nadalje, tu je izmještaju zdravstvenog osiguranja iz službi za zapošljavanje, kako bi se smanjila motivacija za neformalnost i osigurao jednak pristup pravima, kroz izmjene Zakona posredovanju, Zakona o zdravstvenom osiguranju i druge administrativne izmjene.

Predlaže se i smanjenje poreznog opterećenja, kako bi se uklonile destimulacije za rad, neformalnost i potaklo zapošljavanje (tj. prilagođavanje poreza na dohodak onima koji zarađuju malo). Nužno je i smanjenje udjela troškova rada koji ne predstavljaju platu (tj. doprinosi za socijalno osiguranje) kao i prilagođavanje zakona o radu i oporezivanja rada, kako bi se omogućila formalizacija privremenih i/ili sezonskih poslova (tj. trajanje privremenih ugovora, uvođenje smanjenja socijalnih doprinosa i naknada, i/ili vaučera koji bi se koristili za socijalne doprinose za sezonske i privremene radnike).

Prema Svjetskoj banci, nužno je i preispitivanje naknada za nezaposlenost i socijalnih naknada, kako bi se povećale stimulacije za rad (tj. Zakon o posredovanju i pravima nezaposlenih i Zakon o socijalnoj zaštiti). Zaključno, tu je i smanjenje parafsikalnih naknada i davanja i pojednostavljenje poslovne administracije, kako bi se mladi i investitori potakli na pokretanje novih poslova i time povećavali zaposlenost.