Zašto se biskupi iz Hrvatske još boje Međugorja unatoč papinoj odluci?

Biskup Košić jedini je biskup iz HBK koji je pohodio Međugorje. U svojoj biskupiji organizira hrvatsku inačicu Mladifesta

Ovoga tjedna navršilo se točno sedam godina od vijesti koja je stubokom promijenila sudbinu međugorskog fenomena i trasirala, između ostaloga, Međugorju put do današnjeg „nihil obstata“, najvišeg statusa u sklopu novih normi za razlučivanje ukazanja i drugih nadnaravnih fenomena koje je propisao Dikasterij za nauk vjere.

Naime, prije sedam godina papa Franjo ukinuo je zabranu organiziranja hodočašća svećenicima u Međugorje, odnosno dopustio da biskupi, nadbiskupi, kardinali i svi ostali svećenici, do redovnika i redovnica, mogu slobodno predvoditi i hodočastiti u Međugorje. Vijest o tom Papinu potezu bila je toliko važna da su je te nedjelje, 12. svibnja 2019., zajedno pročitali apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto (na talijanskom jeziku) i apostolski upravitelj župe Međugorje mons. Henryk Hoser (na hrvatskom jeziku) na jutarnjoj misi u osam sati, koju je, upravo zbog značenja, prenosio i Radio Mir Međugorje iz međugorske crkve sv. Jakova.

„Papa Franjo odredio je da je moguće organizirati hodočašća u Međugorje, uvijek pazeći da ne budu tumačena kao priznanje poznatih događaja, koji još zahtijevaju ispitivanje sa strane Crkve, tj da ne stvaraju na bilo koji način zabludu i dvosmislenost u doktrinalnom smislu. Isti kriterij moći će biti primijenjen na pastire svakog reda i stupnja koji žele poći u Međugorje i tamo slaviti i suslaviti na svečan način“, pročitao Papinu odluku na kraju mise mons. Hoser, nakon čega je bilo jasno da međugorski fenomen više neće biti moguće opstruirati i zaustaviti, što se sustavno radilo od samoga početka fenomena 1981.

Ta je Franjina odluka u punini zaživjela istoga ljeta, kada je otvaranje Festivala mladih Mladifesta započelo svečanim euharistijskim slavljem kojemu je predsjedao kardinal Angelo De Donatis, papin vikar Rimske biskupije, a večernju misu zatvaranja festivala služio je nadbiskup Rino Fisichella, predsjednik Papinskog vijeća za novu evangelizaciju. Dakako, uz sudjelovanje mnogih drugih biskupa i nadbiskupa te svećenika iz cijeloga svijeta i jednog jedinog biskupa iz Hrvatske – sisačkog biskupa mons. Vlade Košića.

Biskup Košić, zapravo je, jedini biskup iz Hrvatske biskupske konferencije koji je pohodio Međugorje, a u svojoj biskupiji organizira hrvatsku inačicu međugorskog Mladifesta. Neki od njih bili su inkognito iliti u osobnim aranžmanima, najčešće dok još nisu postali biskupima. No zanimljivo bi bilo doznati zašto se biskupi iz Hrvatske sedam godina nakon spomenuta Franjina odobrenja i godinu i pol nakon „Nihil obstata“ nisu uputili prema Međugorju. Koje im nije samo fizički blizu tj. znatno bliže nego njihovim kolegama iz cijeloga svijeta, nego bi se trebalo naći i u fokusu pastoralne pažnje, budući da u Međugorje hodočaste deseci tisuće hodočasnika iz Hrvatske. A s druge strane, međugorski fenomen duboko je utkan u duhovno biće hrvatskoga naroda posljednjih 45 godina, što nije pošteno ignorirati i okretati glavu u drugu stranu, ma koliko bilo bratske solidarnosti s onim kolegama biskupima Crkve u Hrvata koji su svim silama sve ove godine osporavali Međugorje. No kao što se vidi, nisu uspjeli u naumu da ga se zabrani, nego je priča dobila sasvim drukčiji tj. najpozitivniji ishod.

Ostatak članka ispod videa

Međugorje je u današnjim okvirima, ali i od samih svojih početaka, duhovni epicentar svijeta. Ne postoji nigdje ništa slično. Mnoga mjesta priznatih ukazanja u odnosu na Međugorje doimaju se, uza svo poštovanje, poput muzeja. Koje je lijepo pohoditi i hodočastiti, ali u njima nema onoga duhovnoga žara koji se ne gasi u Međugorju, kao jedinome mjestu u svijetu gdje se Blažena Djevica, prema iskazima vidjelaca, i dan danas ukazuje svakoga dana. Čak i da se to stavi po strani, kao što je učinio Vatikan, te da se priznaju samo duhovni plodovi, Međugorje bi iz pozicije hrvatskog episkopata trebalo biti u središtu pažnje. Stoga se i ove sedme obljetnice Franjina ukidanja zabrane hodočašća bilo važno prisjetiti.