Navodi se da poslodavac koji u razdoblju važenja ove uredbe počevši od 1. veljače isplati najnižu plaću u skladu s propisima o najnižoj plaći u iznosu od 15% i više u odnosu na plaću za siječanj "ima pravo na uvećani iznos pomoći iz stavka (1) u iznosu od 400 KM mjesečno po zaposleniku, s tim da ukupan iznos isplaćene pomoći ne smije prijeći iznos od 4800 KM u 2025.". Poslodavac može izvršiti isplatu pomoći iz ovog članka u skladu s financijskim mogućnostima i pravilima propisanim uredbom. Poslodavac ne može primijeniti odredbe uredbe tako da radniku umanji plaću koju je imao prije stupanja na snagu uredbe.
Ukupna mjesečna primanja zaposlenika koja obuhvaćaju neto plaću s porezom i naknadom za topli obrok, prijevoz i pomoć propisanu uredbom ne smiju biti niža od 1200 KM od siječnja. U članku 4. stoji da se isplata pomoći zaposlenicima može vršiti na jedan od sljedećih načina - mjesečno, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec; tromjesečno, najkasnije do 15. dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka tromjesečja, izuzev za posljednje tromjesečje 2025., kada se isplata može izvršiti najkasnije do 31. prosinca 2025. Ključno je da svi zaposlenici imaju pravo na isplatu pomoći koji su zatečeni u radnom odnosu na dan donošenja akta iz članka 7. ove uredbe, bez diskriminacije.
U uredbi je navedeno da je poslodavac dužan do 15. u mjesecu za protekli mjesec u kojem je izvršena isplata pomoći dostaviti nadležnoj Poreznoj ispostavi izvješće o isplati pomoći.