Mladi u Hercegovini sve teže dolaze do vlastite nekretnine

Dok su cijene nekretnina već ranije bilježile postupan rast, pandemija COVID-19 dodatno je pogoršala situaciju, dovodeći do nezapamćenog skoka cijena stanova i građevinskog materijala.

Cijene stanova otišle u nebo

Cijene nekretnina u mnogim gradovima diljem svijeta, a posebno u urbanim središtima, dosegnule su rekordne razine. Prema dostupnim podacima, prosječna cijena kvadrata stana u Hercegovini, konkretno u Čapljini, porasla je za više od 40% u posljednje tri godine. Sličan trend primjetan je i u drugim gradovima poput Mostara, Širokog Brijega, Ljubuškog...

Ovaj skok cijena rezultat je kombinacije niza faktora, uključujući povećanu potražnju kao i nedostatak stanova na tržištu. Uz to, globalna pandemija promijenila je percepciju o potrebi za vlastitim prostorom, čime je dodatno povećana potražnja za stanovima.

Građevinski materijali - nove rekordne cijene

Osim cijena nekretnina, i troškovi građevinskog materijala doživjeli su drastične promjene. Drvo, čelik, cement i ostali ključni materijali za izgradnju kuća poskupjeli su između 40% i 50% u posljednje dvije godine. Ova inflacija cijena uzrokovana je prekidima u lancu opskrbe, povećanim transportnim troškovima i smanjenjem proizvodnje tijekom pandemije.

Ogromna razlika prije i poslije pandemije

Situacija prije pandemije bila je znatno povoljnija. Mladi su tada, uz pomoć državnih subvencija i povoljnijih uvjeta kreditiranja, relativno lakše dolazili do vlastitih nekretnina. Prosječna cijena kvadrata stana u Čapljini 2019. godine bila je oko 1.500 KM, dok danas prelazi 2.500 KM. Sličan trend primjetan je i u cijelom svijetu, gdje su cijene nekretnina eksplodirale u posljednje tri godine. Andrea Zadrić kupila je stan u Čapljini 2023. godine. Za Bljesak.info kaže kako je jako teško doći do svoje nekretnine. "Stanogradnja je postala neizdrživo skupa. Cijene su vrtoglave i stvarno ne znam kako smo išta uspjeli završiti, obzirom da su cijene, u posljednje dvije godine, porasle duplo. Ja ne radim, na zavodu sam za zapošljavanje, a muž je zaposlen, i jedini način da kupimo stan bio je da dignemo kredit'', ističe Andrea i dodaje kako to nisu bili jedini troškovi.

Dodatni troškovi

''No, to nije samo za stan, uvijek morate dignuti malo više jer su tu notari, porez za stan, banka, prva rata kredita koja je uvijek veća i daje se unaprijed, brojni aneksi ugovora i slično. Cijene su svake godine sve veće i veće i ne znam čemu sve ovo vodi'', dijeli svoje iskustvo s nama ova mlada Čapljinka.

Kaže da, nakon kupovine stana, slijedi opremanje, a cijene su i tu jako visoke u odnosu na razdoblje prije pandemije. ''Kad napokon kupite stan, tek onda shvatite koliko još novca trebate za opremanje. Namještaj, pogotovo po mjeri, uzima ogroman dio budžeta jer morate iskoristiti svaki djelić prostora. Majstori se ne pridržavaju rokova i često nemate načina da ih pozovete na odgovornost. Ukoliko se odlučite za gotove komade, trgovine s namještajem su užasno skupe što dodatno otežava stvar. Sve to stvara ogorčenost među mladim kupcima koji se trude osigurati svoj dom'', kaže nam Andrea. Dodaje kako je pomoć lokalne sredine i Vlade HNŽ dobrodošla. ''Naravno da smo svjesni da se dom oprema godinama, ali osnovne stvari poput kreveta, kuhinje i ormara su nužne za život u tom stanu za kojeg plaćate kredit i mukotrpno radite. Program koji je uvela Vlada HNŽ je izvrstan, kao i program subvencija Grada Čapljine! Kad platite porez, dobijete natrag refundaciju. To jako puno znači mladim ljudima jer novac ti se 'vratio' pa možda možeš opremiti osnovno u stanu''.

Mladi na margini

Sve ove ranije navedene promjene stavljaju mlade generacije u nezavidan položaj. Uz već postojeće financijske izazove poput visoke nezaposlenosti, niskih plaća i nesigurnih oblika zapošljavanja, visoke cijene nekretnina i građevinskog materijala dodatno im otežavaju put ka stambenoj neovisnosti. Mnogi stručnjaci upozoravaju da bi nastavak ovakvog trenda mogao imati dugoročne negativne posljedice na demografsku sliku zemlje, jer će sve veći broj mladih biti prisiljen ostati u roditeljskim domovima ili tražiti alternativna rješenja izvan granica BiH. Neke lokalne sredine, poput Čapljine, pomažu mladima sa subvencijom od 150 KM po kvadratu, ali taj iznos na kraju taman pokrije cijenu poreza na nekretninu. Država stoga mora hitno osmisliti strategije i mjere koje će omogućiti mladima lakši pristup nekretninama, bilo kroz subvencije, poticaje ili olakšice. U suprotnom, cijena stambenog prostora nastavit će rasti, a san o vlastitom domu za mnoge će ostati nedostižan.