Za sedam godina u BiH broj umirovljenika porast će za čak 100 tisuća

Prema izvješću “Perspektive svjetskog stanovništva”, Bosna i Hercegovina nalazi se u skupini zemalja koje će do kraja stoljeća drastično smanjiti broj stanovništva. – Do 2070. godine demografski trendovi i nejednakosti dovest će do smanjenja ukupnog stanovništva za više od 50%, dok će demografska struktura naginjati starijoj populaciji, s njezinim udjelom u ukupnom stanovništvu od više od 40% – naveo je predstavnik Populacijskog fonda UN-a u BiH John Kennedy Mosoti.

Iz BiH se iseljavaju cijele obitelji. Škole se zatvaraju, sela su gotovo pusta. U 2021. zemlju je napustilo gotovo 170.000 stanovnika. Sve je to počelo dolaziti na naplatu. Tako se iz godine u godinu broj umirovljenika u BiH povećava u odnosu na broj radnika. Prema posljednjim podacima, u BiH je 700.000 umirovljenika. Procjene pokazuju da će se taj broj do 2031. godine popeti na 800.000, a istodobno se očekuje pad radne snage.

Trenutačni omjer odnosa zaposlenih naspram umirovljenika u BiH je, umjesto poželjnog 4:1, nominalno 1,1:1, a realno gotovo 1:1 jer sve tvrtke ne plaćaju doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje.

Statistika pokazuje da je broj umirovljenika od 2017. do 2022. godine porastao za 33.704, a do sada za više od 35.000. Tako je tijekom 2017. godine mirovinu primalo 663.826 stanovnika BiH, a 2022. taj broj iznosio je 697.530.

Ako se zna da je ukupan broj korisnika mirovine u BiH, računajući i invalidsku – 730.265, onda je razlika u broju od prije sedam godina još viša i iznosi 36.174! U BiH već nedostaje radne snage.

Svjedočimo uvozu radne snage iz Turske, Indije, Nepala, Pakistana…

– Općenito, po trendovima koje imamo posljednjih 10 godina, za 3-4 godine možemo reći da ćemo imati ponudu radne snage 0. Tako da već sada imamo potrebu na neki način uvoziti radnu snagu iz drugih zemalja i to će biti trend u idućim godinama – istaknuo je ranije direktor Unije poslodavaca RS-a Saša Aćić.

Demografski trendovi dugoročno su uvjetovani. Primjerice, veliki uloženi novac na polju fertiliteta trenutačno ne znači mnogo. Učinci se osjete tek nakon dva desetljeća. Mjere moraju biti sveobuhvatne, sustavne, kratkoročne i dugoročne. U suprotnom, bit će nas sve manje.

Trenutačni mirovinski sustavi temelje se na modelu međugeneracijske solidarnosti, u kojem oni koji rade izdvajaju iz plaće za one koji su u mirovini, kao što su današnji umirovljenici tijekom svog radnog vijeka radili za one koji su u tom razdoblju bili korisnici mirovina. Također, u idućem razdoblju, kada sadašnji radnici odu u mirovinu, za njihove mirovine iz svojih će plaća izdvajati oni koji tada budu u radnom odnosu.

Međutim, zbog sve većeg broja umirovljenika i duljeg životnog vijeka provedenog u mirovini te činjenice da je u velikom broju europskih zemalja došlo do deficita radne snage, ovakav model financiranja mirovinskog sustava, koji je nastao prije više od sto godina, u jednom trenutku postat će besmislen. Već sada u najvećem broju zemalja, među kojima je i BiH, radnici ne mogu pokriti troškove mirovina, zbog čega se razlika nadomiruje iz entitetskih proračuna (FBiH i RS), a prognoze za budućnost nisu nimalo optimistične.

U trenutku nastanka ovog modela financiranja mirovina problem je bio prevelik broj rođenih i jako mlado stanovništvo. U takvim uvjetima model međugeneracijske solidarnosti bio je sasvim održiv jer je na jednog umirovljenika dolazilo više od deset radnika. Iz plaće se za mirovinski sustav izdvajalo malo jer se jedna mirovina punila iz desetak plaća.

S vremenom je omjer radnika i umirovljenika postajao sve nepovoljniji. Velik se broj zemalja odlučuje na pomicanje dobne granice odlaska u mirovinu te će radnice u Hrvatskoj u prosjeku 2060. odlaziti u mirovinu čak 7 godina kasnije nego danas, a radnici 3,9 godina.

U trima državama EU-a odlazit će se u mirovinu nakon navršenih 70 godina: u Danskoj (74 godine), Italiji (71 godina) i Estoniji (71 godina). I u Federaciji BiH prije nekoliko godina pokrenuta je inicijativa produljivanja radnog vijeka, međutim, sve je ostalo na inicijativi.