Porast stope nataliteta jedino bilježi ŽZH

- Uz aktivan rad na provedbi niza demografskih mjera, ali i onih ekonomske prirode, moguće je očekivati porast stope nataliteta
- Demografija i ekonomski pokazatelji u deset županija upućuju na potrebu reformi koje moraju ići u smjeru gospodarskog jačanja kao preduvjeta demografskog oporavka.
- Ključni preduvjet ekonomskog razvoja koji može generirati veći broj novih radnih mjesta je stabilna politička situacija.
- U četiri županije u protekloj se godini bilježi oporavak, odnosno rast stope nataliteta u odnosu na 2021. i 2020. godinu.
- Pet županija bilježi rast broja zaposlenih u 2022. u odnosu na 2021. i 2020. godinu, iako još nisu dosegnule broj zaposlenih iz 2019.

Uvidom u istraživanje Federalnog zavoda za statistiku koje je obradilo niz ekonomskih, socijalnih i demografskih pokazatelja u svih deset županija, a iz kojega je vidljivo kako je u proteklom petogodišnjem razdoblju (od 2018. do kraja 2022. godine) jedino u Zapadnohercegovačkoj županiji zabilježen porast broja rođene djece.

Naime, taj broj je u 2018. iznosio 765, dok je u protekloj godini zabilježeno 849 rođenja. U ostalih devet županija broj rođene djece je u 2022. bio manji u odnosu na 2018., no u četiri županije u protekloj se godini bilježi svojevrsni oporavak, odnosno porast broja rođene djece u odnosu na 2021. odnosno 2020. godinu.

Pitanje mjera

Takvi podaci ipak ulijevaju određeni optimizam te upućuju na zaključak da bi, uz aktivan rad na provedbi niza demografskih mjera, počevši do potpore obiteljima s više djece, preko olakšavanja procesa školovanja pa do onih ekonomskih, koje se odnose na stvaranje novih, sigurnijih i bolje plaćenih radnih mjesta, moglo doći do porasta stope nataliteta.

Pitanje prirodnog prirasta svakako treba promatrati i u pogledu jačanja ekonomske slike na području svake županije, a reprezentativan podatak svakako se odnosi na broj zaposlenih, ali i broj poslovnih subjekta, napose obrta koji stvaraju nove vrijednosti.

Zapadnohercegovačka županija je na dan 31. prosinca prošle godine imala ukupno 2277 obrta, dok je u pogledu tržišta rada prosječan broj zaposlenih u 2019. iznosio 20.020, da bi na kraju prošle godine dosegao broj od gotovo 21 tisuću. Time se Zapadnohercegovačka županija svrstala među one koje bilježe veći broj zaposlenih u protekloj godini u odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu.

Tuzlanska županija također bilježi rast broja zaposlenih u odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu. Tada je, naime, taj broj iznosio 99.067, da bi u 2022. porastao na 101.192. I u Unsko-sanskoj županiji vidljiv je porast broja zaposlenih od 38.220 u 2019. godini do 38.353 u prošloj godini, kao i u Sarajevskoj, u kojoj su u 2019. zabilježena 152.394, a lani 156.488 zaposlenih. I podaci za Hercegbosansku županiju upućuju na rast broja zaposlenih, i to s 10.906 u 2019. godini do 11.235 u 2022. godini.

Ostalih pet županija, a to je također značajno za napomenuti, bilježi oporavak nakon pandemijskog razdoblja, odnosno može se utvrditi porast broja zaposlenih u 2022. godini u odnosu na 2021. i 2020. godinu, iako je taj broj i dalje nešto manji u na pretpandemijsku 2019. Međutim, baš kao i u kontekstu demografskih pokazatelja, kretanja na tržištu rada upućuju na potrebu nastavka reformi koje za cilj imaju poboljšanje poslovne klime, tako da je za očekivati da će podaci za 2023. pružiti ažurniju sliku kada govorimo o radnim mjestima, odnosno brojkama koje bi trebale biti veće u odnosu na 2019.

Ekonomske reforme

Ipak, za snažniji porast broja zaposlenih bit će potrebno provoditi harmonizirane mjere na svim razinama vlasti koje bi trebale dovesti do olakšavanja svih potrebnih procedura za pokretanje biznisa, uz nužnu digitalizaciju koja mora voditi pojednostavljenju procedura i skraćivanju vremena potrebnog za dobivanje svih potrebnih dozvola. No, ključni preduvjet ekonomskog razvoja koji može generirati veći broj novih radnih mjesta kroz privlačenje investicija je stabilna politička situacija.

Istodobno, uvidom u potrebe na tržištu rada dolazi se do zaključka kako će biti potrebno provoditi svojevrsne reforme i u obrazovnim sustavima, a napose kada govorimo o tematici uvođenja dvojnog obrazovanja koje, uz to, mora ići ukorak s aktualnim promjenama, poglavito u pogledu tehničko-tehnološke osposobljenosti.

U konačnici, ekonomske mjere su zapravo osnova demografskog napretka svake lokalne zajednice, uz izgradnju što produktivnijih odnosa s poslovnom zajednicom, kao i osluškivanje njezina bila.