U osnovnim školama sve više djece čiji su se roditelji vratili iz inozemstva

U novouređenoj Osnovnoj školi Ruđera Boškovića u Grudama tijekom cijelog tjedna bilo je radno i dinamično. Prvašići su odlično snalaze u školskim klupama, a u razgovoru za vecernji list govorile su ravnateljica Lucija Mikulić i pedagoginja Kristina Čolak.

Činjenica je da je natalitet u opadanju, samim time smanjuje se i broj učenika, ali Bogu hvala, u posljednjih nekoliko godina broj upisanih prvašića približno je isti. Imamo i obitelji koje imaju četvero i više djece. Nama u školi uvijek je drago čuti da je broj prvašića isti kao lani ili veći, posebno u područnim školama. Vremena jesu teška za svakoga, ali naši životi imaju jedino smisla ako smo okruženi djecom, kazale su Mikulić i Čolak.

Razgovaralo se i o odlascima obitelji s djecom, ali i činjenici da su primjećeni roditelje i djecu koji su bili vani i sada su opet na rodnoj grudi. To su proteklih dana naglašavali u Posušju, a primjera ima i u Livnu, Tomislavgradu, Ljubuškom, Grudama…

I dalje je iseljavanje veliko, ali treba znati da ima i suprotnih primjera od onih koji se nameću kao tema, piše Večernji list.

Bez rigoroznih mjera
Imamo odlazaka u inozemstvo, ali taj broj trenutačno nije veći od broja obitelji s djecom koje se vraćaju iz inozemstva i upisuju djecu ponovno u naše škole. Razloga zbog kojih se ljudi vraćaju na svoja ognjišta je dosta, ali nama je najvažnije da učenicima pružimo podršku u prilagodbi na nove razrede, programe i slično, ističu u školi.

I dalje vlada pandemija iako je trenutačno manja opasnost nego u počecima, no je li i u kojoj mjeri to utjecalo na djecu?

Vrijeme pandemije utjecalo je na sve nas, pa tako i na djecu. Bogu hvala, nismo morali poštovati neke rigorozne mjere koje su se provodile u Europi, Hrvatskoj, pa i u našoj blizini unutar Bosne i Hercegovine. To možda možemo zahvaliti i ovom našem podneblju i činjenici da imamo mnogo sunčanih dana godišnje pa smo svaki trenutak nastojali iskoristiti tako da su učenici dosta boravili na čistom zraku i za vrijeme nastave (sati tjelesne i zdravstvene kulture, izvannastavne aktivnosti i sl.). Djeca su u vrijeme pandemije pretrpjela dosta zbog ograničavanja kretanja i socijalizacije s drugom djecom, opet naglašavam da je u manjim sredinama to prošlo bezbolnije. Nastojali smo u školi razgovarati s njima i poticati ih na druženja unutar razredne zajednice. Ne možemo reći da je sve bilo i loše jer je vrijeme pandemije donijelo i određenu povezanost jer smo zajednički više rješavali probleme, naglašavaju vrijedne prosvjetne djelatnice koje rukovode školom i brinu, osim o znanju, o zdravlju i razvoju djece.

Govorilo se i o nastavi na daljini, online modelu koji je pokazao kako ovdje postoje vrhunski stručnjaci koji su preko noći praktički uletjeli u novu situaciju i prilagodili je djeci, međutim, nije učenje ako se ne odvija u učionici, uživo.

Živa riječ i boravak u učionici najbolji je način za učenje i napredovanje. Provodili smo nastavu na daljinu, ali samo tri mjeseca i mislim da nam je bilo dosta. Istina, ovakav vid nastave naučio nas je i boljem i svrsishodnijem korištenju tehnologije, ali što se tiče učenja i podučavanja, ovakav način nije donio napredak, kažu ravnateljica Lucija Mikulić i pedagoginja Kristina Čolak.

S obzirom na to da su djeca “zarobljena” tehnologijom, pametnim mobitelima, bitno pitanje je kako motiviraju djecu da više čitaju, primjerice knjige, a manje prate društvene mreže.

Ovo je pitanje na koje svi svjetski pedagozi ne mogu naći najbolji odgovor. Živimo u vremenu u kakvom živimo, čitanje knjiga je “out”, ali nastojimo tražiti načine da ih motiviramo. Kako postaju odrasliji, to je sve teže. Nije toliki problem u društvenim mrežama koliko u činjenici da učenici teško filtriraju informacije koje su često i štetne i neprovjerene. Tu nam treba velika pomoć roditelja koji će i razgovorom i svojim primjerom pokazati djetetu važnost kritičkog promišljanja, ali i važnost njegovanja čitalačke kulture, naglasile su.

Na školskim hodnicima djeca razgovaraju i komuniciraju, bez mobilnih telefona u ruci, što je mnogima danas opsesija, pa i u ranijoj dobi, na što iz ove škole ističu da su društvene mreže opasne za djecu.

Apeli roditeljima
Društvene su mreže opasne i za nas odrasle ako ih ne koristimo promišljeno, a samim time još su opasnije za djecu. S obzirom na to da smo mi u osnovnoškolskom obrazovanju, opet se moramo velikim dijelom oslanjati na roditelje i njihovu pomoć. U školi organiziramo radionice na temu sigurnijega interneta, a s druge strane kući je potreban nadzor roditelja, stalno “predavanje” koliko god to djeci teško padalo. Sve je to za njihovo dobro. Na našim mrežnim stranicama također objavljujemo često i apele roditeljima, ali i djeci da ne nasjedaju na izazove koji im se nude putem društvenih mreža, ističu.

Više pedagoginja obilazi djecu u prvom tjednu, a ravnateljica Mikulić i pedagoginja Čolak objašnjavaju zašto je to tako.

Nije to praksa samo u našoj školi nego u svim školama. Pedagozi imaju široko polje djelovanja unutar škole, a najveći i najvažniji posao je njegovanje i razvijanje odnosa s učenicima. Da, pedagoginje u prvim tjednima često uđu u prve razrede kako bi upoznale učenike i pokazale im da škola može biti lijepo mjesto u kojemu će imati pomoć i osim svojih učiteljica. Nije lako biti prvašić i svi se trudimo pomoći im u prilagodbi školskom sustavu, zaključile su.