Mamić je u Hrvatskoj prodavao igrače, a u Hercegovini će - struju!
- Napisao/la slobodnadalmacija.hr
- Objavljeno u Bosna i Hercegovina
- Ispis
- Pošalji e-mail
Od lipnja 2018., kada je pobjegao u Hercegovinu dan prije nego mu je na Županijskom sudu u Osijeku izrečena kazna od šest i pol godina zatvora za izvlačenje 116 milijuna kuna iz Dinama, Zdravko Mamić se u rodnom kraju prometnuo u najvećeg investitora.
Pravomoćnu presudu Vrhovnog suda, koji mu je potvrdio kaznu, dočekao je u međugorskom hotelu "Villa Regina", ali su mu hotelski apartmani postali pretijesni pa je prije nešto više od godinu dana počeo graditi velebnu kuću u mjestu Hrašljani, na samom rubu Ljubuškoga. Taj kraj svi nazivaju Oaza u kamenu jer je kuća u blizini rijeke Trebižat i prekrasnog vodopada Kravica u neposrednoj blizini svetišta Studenci.
Poslije smo doznali da Mamić petnaestak kilometara od svoje nove kuće u mjestu Zvirovići, tristotinjak metara preko puta benzinske pumpe, gradi i fotonsku solarnu elektranu, načičkanu sa stotinama solarnih panela, ali o tom potom.
'Slobodan čovjek'
– Mamić vam neće živjeti u toj kući, on je sebi kupio u Međugorju stan u blizini hotela "Leone" i njemu se iz Međugorja ne ide. Tu će stanovati njegov brat Zoran sa svojom obitelji, a investitor te kuće je Zdravkov sin Mario – rekoše nam upućeni u ovu priču, koji su sve to čuli od Zdravkovih prijatelja s kojima se on svako jutro nalazi u međugorskom kafiću "Forum".
Naravno, uz informaciju nam je išlo i upozorenje da "ne čudijamo sa tekstovima jer i Mamić treba negdje živjeti, pogotovo što je on na ovim prostorima slobodan čovjek".
Nitko nam neće reći od koga su Mamići kupili zemlju na kojoj se gradi kuća, ali da su imali ukusa za izabrati lokaciju, to svakako.
Kada smo fotoreporter Ante Čizmić i ja došli pred kuću obitelji Mamić, koja će imati tristotinjak kvadrata stambenog prostora, ispred objekta zatekli smo parkirani kombi firme "MGI Ekus", dok su se unutar kuće čuli udarci i razgovor par radnika.
Ako će kuća ostati na ovoj razini i neće se graditi prvi i drugi kat, onda su nam se kameni zidovi ispred nje učinili poprilično visoki. Boje li se Mamići i ovdje nekog atentata i napada na njih, zapitali smo se.
Zašto bi onda gradili kuću pored ceste, i to na osami? Mamići samo na sjeverozapadnoj strani vile imaju susjede na adresi Hrašljani 102 i onda treba proći stotinjak metara do dvije susjedne kuće.
Nitko od njih nije bio razgovorljiv na temu novog susjeda.
Jednima smo zvonili, ali nitko nije otvarao, u drugoj susjednoj kući nije bilo žive duše, dok se iz treće na izlazu pojavio gospodin koji nam reče da je krenuo na posao. Bio je ljubazan dok ga nismo upitali o novim susjedima Mamićima.
"Ne interesira nas ništa i ništa nemamo za reći", odvratio nam je i ušao u auto.
Kolega Ante odmah je uočio da se u okviru vile, ali s istočne strane, nalazi neko igralište jer su iznad zidova kuće izvirili koševi za basket. Naknadno smo zaključili da je to polivalentno igralište s oznakama i za tenis i za mali nogomet, kao i za košarku. Okoliš već krasi nekoliko palmi.
Prostrani bazen su Mamići smjestili do spomenutih susjeda na sjeverozapadnoj strani vile, gdje osim te jedne kuće apsolutno nema ništa i nikoga.
Iako su nas u Međugorju uvjeravali da će kuća biti gotova do kraja šestog mjeseca, to nam se ipak činilo preoptimistično jer tu ima još uvijek dosta posla.
S desne strane kuće prema zapadu je u kamenu napravljeno postolje s kipom svetog Ante.
U Međugorju i Čitluku nemoguće je nagovoriti nekoga da se slika za novine i javno kaže nešto o Zdravku i Zoranu Mamiću.
– Dosta mi vas je svih koji dolazite i ovdje progoniti Zdravka i njegovu obitelj – odbrusi nam jedan mladić, umalo napustivši kafić u kojem smo pokušali s njima započeti razgovor.
Danijela Luburić, pak, živi u Linzu i radi kao njegovateljica i nije imala straha da se fotografira i nešto javno kaže. Uostalom, to joj je i posao jer je prije godinu dana osnovala i portal Hercegovka.hr.
– Ma portal ima dnevno desetak tisuća klikova, ali moram priznati da se ne bavi ni Mamićem ni međugorskim temama. Ali je jako zanimljiv. Ja sam ratno dijete, rođena sam 1992. u Splitu, i u Međugorje dođem povremeno, a još sam i navijačica Hajduka, tako da mogu reći ustinu ono što mislim. Dolazak Zdravka Mamića i njegova brata Zorana je dobar za ovaj grad i ovaj kraj. Ljudi su od svijeta, vidim da je oko njih uvijek gomila poslovnih ljudi i to ne može biti nimalo loše za ovaj kraj. Ako nešto grade, to će ovdje i ostati. Ne vidim u tome problem, dapače, drago mi je da je to tako – kaže Danijela, koja je diplomirala hrvatski jezik i književnost i pedagogiju, a u Međugorju radi u butiku.
Nazvali smo i Zdravka Mamića, pokušavali smo ga dobiti dva puta, a kada nam se nije javio, poslali smo mu i poruku. Nije u redu da vršljamo oko njegove kuće i solarnih panela a da ga o tome ništa ne pitamo. Htjeli smo ga pitati zašto Mamići nisu gradili kuću na svojoj djedovini u mjestu Zidine kod Tomislavgrada, ali, eto, Zdravko je ovaj put odlučio ne sudjelovati u ovoj priči. Možda se javi nakon reportaže?
– Ma javit će se on, mislimo da je danas išao u Tomislavgrad poslom, a stalno je u zadnje vrijeme s onim vlasnikom Premier kladionica i onim ljudima iz zaštitarske agencije "Delta security" – rekoše nam dva mještanina Međugorja, ali u strogom povjerenju.
Od tri velike investicije, Mamićeve su, po priči Hercegovaca, dvije.
Inače, cijeli kraj trenutno je prenapučen građevinskim strojevima koji vrlo aktivno rade pristupne ceste za bosanskohercegovačku trasu koridora Vc (Ploče – Budimpešta).
To je najveća investicija, a odmah iza njih su, govore nam upućeni, dvije Mamićeve. Kuća je šala mala u odnosu na ono što Mamić planira i gradi u Zvirovićima.
– U Dinamu je prodavao igrače, a ovdje će prodavati struju iz solarne energije "Elektrobosni". On uvijek nešto prodaje – rekoše nam na obližnoj autopumpi prije nego smo krenuli na gradilište u Zvirovićima, gdje je u izgradnji veliko solarno postrojenje.
Do njega se dolazi makadamskim putem, a ispred buduće fotonske solarne elektrane stoji visoka tabla sa svim podacima, na kojoj nema traga o Zdravku Mamiću kao investitoru.
Investitor je firma "Plavo sunce" d.o.o. iz Čitluka, projektant je firma "Albatros" d.o.o. iz Širokog Brijega, a izvođač "Tera Technics " d.o.o. iz Širokog Brijega, dok nadzor vrši onaj tko je i projektant, a to je firma "Albatros". Treba spomenuti da tri građevinske dozvole na jedinstvenom objektu ima firma investitor "Plavo sunce".
Na tabli je početak radova označen datumom 1. ožujka, a završetak radova je 1. rujna ove godine. Je li točno da se iza svega on krije kao investitor, što nam svi govore, pokazat će vrijeme, ali da se Zdravko zagrijao na "radnu temperaturu" i ovdje, kao dok je bio u Dinamu, to je neosporno.
A i ljudi u Međugorju i okolici o njemu ne govore ništa, kao ni zaposlenici Dinama dok je tamo vladao. Zdravko autoritetom dobro ustrojava, a investicijama i mijenja svoju okolinu.
Zanimljivo je da, osim spomenute pravomoćne presude, ima još najmanje dvije nove optužnice zbog izvlačenja novca iz transfera nogometaša u Dinamu, ali kako nedavno otkriva Nacional, on i dalje nastavlja sa sličnom praksom. Kako piše tjednik, postoje dokazi da su u najmanje dva slučaja kupoprodaje igrača prošle godine milijunski iznosi za navodne posredničke usluge uplaćeni na račun njemu bliskih tvrtki i osoba u Mostaru.
Navodno braća Mamići šuruju s tvrtkom DI & DŽ, u vlasništvu braće Ivice i Damira Džidića, vrlo imućnih i utjecajnih. S Ivicom su braća Mamić viđena često u javnosti. Braća Džidić imaju Arena fitness centar, više benzinskih postaja, pa i noćni klub "Taboo", opisan kao "najluksuzniji bar u Bosni i Hercegovini", u kojemu je Zdravko Mamić često snimljen na zabavama.
