Je li razrješenje ‘Hercegovačkog slučaja’ počelo u širokobriješkoj župi Crnač?!

a neslaganja su započela još uspostavom redovite hijerarhije u Bosni i Hercegovini davne 1881. godine, piše Večernji list BiH.

“Hercegovački slučaj” podrazumijeva spor oko podjela župa u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji između dijecezanskog klera i franjevaca. Dugi niz godina, počevši dolaskom prvog franjevca fra Serafina Vištice 1935. godine, u župi Crnač pastoralno su djelovali franjevci, ukupno njih petnaest, do dolaska 1988. godine i nedavno preminulog fra Leonarda Hrkaća. Zbog njihova iznimno velikog doprinosa župi i cijelom kraju, a osobito u teška ratna vremena, godinama gladi, došlo je do velike povezanosti između njih i puka Božjega. Iz tih razloga župljani Crnča kao i ostalih nekoliko župa u Hercegovini, koje su po papinskom dekretu Romanis Pontificibus iz 1968. trebali prepustiti svjetovnim svećenicima ili dijecezanskom kleru, nisu dopuštali dolazak dijecezanskih svećenika. Narod u tim mjestima čvrsto je stao uz svoje franjevce i nije dopustio preuzimanje župa od dijecezanskih svećenika.

Držale su se straže i čuvali crkveni dvori kako bi se spriječio dolazak svećenika koje je biskup odredio. Takvi odnosi i odnosi mjesnog biskupa prema tim župama, počevši od don Petra Čule, Pavla Žanića, Ratka Perića pa sve do nedavno izabranog Petra Palića, opterećivali su međusobne odnose vjernika koji nisu mogli punim kapacitetom prakticirati svoje vjerske obrede. Dolaskom Petra Palića čini se da se otvara put k većem ne samo vjerskom već i sveukupno hrvatskom zajedništvu u ovim teškim i sudbonosnim trenucima bitnim za političku opstojnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Odmah nakon smrti svećenika Leonarda Hrkaća župljani Crnča predvođeni mjesnim Crkvenim odborom i ljudima iz mjesne zajednice krenuli su u otvorene razgovore kako s biskupom Petrom Palićem, tako i sa svećenicima Širokobriješkog dekanata kojemu pripada i župa Crnač. U razgovoru s njima prenijeli su razmišljanja kako se taj slučaj koji dugi niz godina opterećuje međusobne odnose mora početi najozbiljnije rješavati.

Znali su dobro kako cijeli puk u spornim hercegovačkim župama, među kojima je i Crnač, voli da se o njemu pastoralno skrbe franjevci, ali kako je papinska odluka nepromjenjiva, župljani Crnča krenuli su i u drugu opciju očuvanja župe kroz pastoralno djelovanje i dijecezanskog svećenika ako tako odluči narod, što se i dogodilo održanim referendumom. Biskup mostarsko-duvanjski i trajni upravitelj trebinjsko-mrkanski monsinjor Petar Palić iskazao je punu spremnost pomoći, a što se i dogodilo, čime je i otvorena mogućnost dolaska dijecezanskog svećenika u župu Crnač. Mladi svećenik don Ante Jukić, koji je u nekoliko navrata predvodio svetu misu u Crnču po biskupovoj odluci, skrenuo je pozornost, a posebice mlađih ljudi i navijestio neka nova, bolja vremena u međusobnim odnosima kako unutar same Crkve, tako i u odnosima između dijecezanskog klera i franjevaca. Tko će biti prvi dijecezanski svećenik na čelu župe Presvetoga Srca Isusova u Crnču, a što bi bilo prvi put u povijesti te župe, još se ne zna.

No, teško je očekivati da to bude upravo spomenuti don Ante Jukić koji je blagim pristupom za kratko vrijeme pridobio vjernike, a pogotovo zbog njegovih obveza u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji gdje obavlja dužnost biskupova osobnog tajnika i vicekancelara Biskupskog ordinarijata. Događanja u Crnču već imaju odjeka u cijeloj Biskupiji i mogu biti svojevrsni poticaj mogućih promjena u ostalim spornim hercegovačkim župama.

Hoće li novoustoličeni biskup, kojemu je Papa dao “vrući krumpir” dodijelivši mu prijestolje Mostarsko-duvanjske biskupije, koju su neki zbog tih problema i Međugorja unatoč želji, odbili, ostati upamćen po razrješenju dijela ili u cijelosti “Hercegovačkog slučaja”, pokazat će vrijeme.

S obzirom na različite upite o organiziranom referendumu koji je Mjesna zajednica Crnač organizirala u nedjelju, 30. siječnja 2022. godine, a radi jasnoće i izbjegavanja svih nedoumica, Biskupski ordinarijat u Mostaru izdao je priopćenje koje je potpisao don Nikola Menalo, generalni vikar, a objavila ga je Crkva na kamenu.

Priopćenje donosimo u cijelosti:

1. Katolička crkva ima svoj ustroj i način djelovanja, kao i način podjele službi, koja se ne može valjano steći bez kanonskog povjeravanja, kako definira Zakonik kanonskoga prava (usp. kan 146 ZKP).

2. Vlast upravljanja u Crkvi postoji po božanskom ustanovljenju i ne dodjeljuje se referendumima, niti peticijama. Za tu su vlast sposobni oni koji su, prema odredbi pravnih propisa, obilježeni svetim redom, a zadaća je dijecezanskog biskupa da u svojoj partikularnoj Crkvi slobodnim podjeljivanjem popunjava crkvene službe (usp. kan 129 § 1; kan 157 ZKP). Sukladno rečenom, organizirani referendum nema nikakav učinak na nutarnje djelovanje Katoličke crkve, u konkretnom slučaju Mostarsko-duvanjske biskupije.

3. Dijecezanskom biskupu u biskupiji koja mu je povjerena pripada sva redovita, vlastita i neposredna vlast koja se zahtijeva za vršenje njegove pastoralne službe i dužan je promicati zajedničku stegu sve Crkve i stoga zahtijevati obdržavanje svih crkvenih zakona (usp. kan 381 § 1; kan 392 § 1).

4. Katolička crkva poštuje odvojenost Crkve i države i protivi se bilo kakvom miješanju zadaća i zadiranju u vlastito funkcioniranje bilo koje strane.

5. Biskupski ordinarijat u Mostaru i biskup Petar Palić su na svako traženje župljana župe Crnač odgovorili otvorenošću i spremnošću pomoći da se situacija u župi, u kojoj je službu vršio svećenik bez kanonskog povjeravanja i pod crkvenom kaznom, normalizira.

Toj zadaći i pastirskom poslanju u izgradnji jedinstva biskup Petar Palić će ostati i dalje posvećen, sukladno svim normama crkvenoga zakona koje obvezuju sve koji pripadaju Katoličkoj crkvi.