Završetak rata u BiH najvažnije je postignuće Daytonskog sporazuma parafiranog na današnji dan

Sporazum je potvrdio teritorijalnu cjelovitost i suverenost Bosne i Hercegovine, ali i uspostavio entitete Federaciju BiH i Republiku Srpsku te vrlo kompliciran državni ustroj zbog kojeg ta zemlja jedva funkcionira.

Za glavnog američkog pregovarača imenovan je Richard Holbrooke, koji je tada bio pomoćnik državnog tajnika za europska i kanadska pitanja, a bio je poznat po tome što se u pregovorima služio neobičnom kombinacijom diplomacije, blefiranja i maltretiranja. Uslijedili su tjedni intenzivnih putovanja i brojnih sastanaka američkih delegacija s Franjom Tuđmanom, Slobodanom Miloševićem, Alijom Izetbegovićem i ostalim ondašnjim vođama zaraćenih strana kako bi se pripremio nacrt plana za mirovne pregovore. Za to vrijeme hrvatske i bošnjačke postrojbe u BiH ubrzano su potiskivale srpsku vojsku te je u rujnu 1995. Holbrooke napisao Christopheru da je, „suprotno izvješćima u tisku, vojna ofenziva pomogla mirovnom procesu“. Američke obavještajne analize pokazivale su, naime, da Srbi više nisu kontrolirali 70 posto, nego 48 posto teritorija. Stoga se postavilo pitanje koliko daleko dopustiti Hrvatima i Muslimanima da vojno napreduju. „Washington i Holbrookeov tim“, piše u studiji, „složili su se da napade na Banju Luku i istočnu Slavoniju treba zabraniti“.

Jedan od razloga bio je to što su se bojali humanitarne katastrofe u Srbiji i eskalacije ratnog sukoba, a iz dokumenta jasno proizlazi još nešto: nisu htjeli dopustiti potpuni poraz Srba jer bi Miloševićev pregovarački položaj bio sasvim oslabljen. Stoga su spriječili pad Banje Luke, a Tuđmanu su obećali da će rješenje istočne Slavonije biti dio mirovnoga sporazuma. Mirovni pregovori u vojnoj bazi pokraj Daytona počeli su 1. studenoga, a završili 21. studenoga u dramatičnim okolnostima. Iako je donio završetak rata, što je devedesetih i bilo najvažnije, Daytonski sporazum je u vremenu koje je uslijedilo oskrnavljen i izmijenjen na štetu Hrvata.