Studija - U Bosni i Hercegovini potreban zakon o medijima

To je studija alumnista ove škole čiju je objavu podržala Ambasada Norveške u Bosni i Hercegovini, a cilj je bio ukazati na presjek stanja u medijima i kreirati preporuke za poboljšanje zakonskog okvira u ovoj oblasti te korake za daljnje djelovanje.

Prethodnica izradi dokumenta bila je septembarska konferencija održana na Jahorini, kada su u definiranju potrebnih koraka, autorima pomogli i predstavnici novinarske branše te zvaničnih institucija u Bosni i Hercegovini.

U studiji je prvenstveno naglašena potreba za donošenjem zakona o medijima u BiH, bilo na entitetskim nivoima ili na državnom.

Iako postoje zakoni o zaštiti od klevete, kao i o slobodi pristupa informacijama, nedovršena je zakonska regulativa na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, što ostavlja mogućnost politici i financijskim moćnicima da direktno, u sivoj zoni, a bez posljedica, utiču na kreiranje javnog mnijenja, zaključili su autori.

- Zakoni o slobodi pristupa informacijama obavezali su javnu upravu na komunikaciju s javnošću, ali treba imati na umu da su to građanski, a ne novinarski zakoni. Javnoj upravi je ipak ostavljena mogućnost da odugovlačenjem i pozivajući se na duge rokove, krije informacije značajne za javnost - navedeno je, između ostalog, u ovom dokumentu.

Stoga je nužno, navedeno je, pokrenuti širu raspravu na svim nivoima unutar Bosne i Hercegovine o potrebi donošenja zakona o medijima ili zakona o informiranju.

U tom zakonu treba precizno definirati što je medij, što podrazumijeva javno informiranje, u kom roku bi javna uprava morala odgovoriti novinaru. Treba također obavezati izdavača da redovno obavještava javnost o vlasničkoj strukturi, poslovnim rezultatima, prosječnom tiražu, čitanosti, slušanosti i gledanosti; definirati prava, ali i odgovornosti novinara, glavnih urednika i medija za javnu riječ; definirati prava i obaveze javne uprave i u konačnici, urediti medijski prostor te tako omogućiti viši stupanj slobode medija u Bosni i Hercegovini.

Autori studije zaključuju da treba pokrenuti širu raspravu o potrebi donošenja zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima, a naročito zbog pojave anonimnih virtualnih portala za koje se ne zna u čijem su vlasništvu niti tko kreira njihove sadržaje, plasirane neometano i kada dezinformiraju i obmanjuju, mimo pravila i etike struke.

Kad je riječ o zvaničnim medijima, preporuka studije je pokretanje šire diskusije o stvarnoj ulozi tri javna emitera te o donošenju novih propisa koji bi onemogućili direktan upliv politike u njihov rad, u imenovanje upravnih odbora i savjeta koji kreiraju programski sadržaj.

Treba, također, promovirati potrebu medijskog i informacijskog opismenjavanja javnosti u BiH, u što treba uključiti medije, javnu upravu i kompletan sistem obrazovanja.

Potreban je, navodi dalje ova studija, kvalitetniji dijalog medija i politike kad je riječ o dekriminalizaciji klevete.

Javnom kampanjom treba posticati na intenzivnije prijavljivanje govora mržnje; razmisliti o eventualnom ukidanju komentara u online medijima te o mogućnostima redukcije govora mržnje na društvenim mrežama s ciljem suzbijanja raspirivanja bilo kakve netrpeljivosti.

Studija poziva na širu raspravu, uključujući medije, upravu, ali i akademsku javnost, o potrebi i načinima borbe protiv lažnih vijesti, kao i na kvalitetniji dijalog predstavnika medija i politike - javne uprave i drugih nosilaca javnih funkcija svih nivoa.

Analiza je pokazala da trenutno stanje u oblasti medija u Bosni i Hercegovini nije nimalo zadovoljavajuće iako je u pojedinim oblastima, kao što je dekriminalizacija klevete, Bosna i Hercegovina prva u Europi donijela takve zakone o zaštiti od klevete, zaključili su autori studije.

Glavne preporuke, namjeru studije i zaključke su na današnjoj pres-konferenciji predočili Marija Milić uime realizatora projekta, Siri Andersen iz norveške ambasade u Bosni i Hercegovini, Adis Arapović kao član Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine te Đorđe Vujatović iz novinarske struke.