Iz ljubuške rukometne povijesti: Stanislav Mucić - Rukometna akademije budućnost Izviđača
- Napisao/la IKS Portal | Goran Skoko | "Akadem i ja"
- Objavljeno u Šport
- Ispis
- Pošalji e-mail
U nedostatku sportski događaja u našem gradu odlučili smo se vratiti malo u povijest i prisjetiti se legendi rukometnog kluba Izviđač.
Tekstovi koje ćemo objavljivati već su doživjeli svoju promociju u Listu za promicanje kulture i športa "Akadem i ja", a uredništvo potpisuje profesor Goran Skoko.
Legende Izviđača - Stanislav Mucić (Rukometna akademija - budućnost Izviđača), intervju objavljen u časopisu "Akadem i ja" u travnju 2008. godine.
Iako mnogi nogomet smatraju najbitnijom sporednom stvari na svijetu, u gradu Herceg Stjepana to pravilo ne vrijedi. Već šest desetljeća u Ljubuškom sport broj jedan je rukomet.
Rezultati i uspjesi HRK Izviđač odavno su premašili domaće okvire. Susreti s najjačim europskim momčadima: Bracelonom, Kielom, Ademar Leonom i Ljubuški uvrstili su u sam svjetski vrh.
Ipak, jedno ime treba posebno predstaviti. Bilo kakva priča o rukometu u Ljubuškom nezamisliva je bez Stanislava Mucića.
Još kao srednoškolac počeo je trenirati i igrati za prvi sastav Izviđača.
Nas nekolicina entuzijasta (Mladen Škorput, Žarko Bilić, Željko Kovač, Zvonko Herceg) nakon dvije godine stanke obnovili smo rad HRK Izviđač. Za tri godine klub je iz najnižeg ranga došao do Republičke lige. U toj generaciji igrali su: Škorput, Sušac, Čolina, Konjhodžić, Markić, Papac, Grgić...
Vaš talnet nije ostao nezapažen ni kod jačih klubova. S 19 godina odlazite u mostarski Velež u kojem ostajete četiri godine.
Bio sam standardan u momčadi koja se u to vrijeme borila za ulazak u Prvu ligu Jugoslavije. Nismo uspjeli, iako smo bili bolji i od Zgreba i Kolinske Slovan (Ljubljana).
Tri godine proveo sam u Metkoviću u generaciji sa Ćavarom, Golužom, Jelčićem...
Rukometnu karijeruprekida Vam rat. Po završetku rata jedan ste od glavnih pokretača novog Izviđača s europskom vizijom?
Pored toga što sam uvijek bio aktivan kao igrač, sudjelujem u organizaciji i vođenju kluba i lige, te pokrećem gradnju sportske dvorane. Posebno mi u tome pomaže Marinko Bubalo i pokojni Zlatan Luburić koji su tada zajedno sa mnom, težili organizaciji kluba s europskim standardima.
Od aktvno igranja oprostili ste se uoči prvog europskog nastupa Izviđača u Kupu gradova protiv Lovćena s Cetinja?
Pet dana prije pukla mi je Ahilova tetiva tako da nisam uspio zabilježiti niti jedan nastup s Izviđačem u Europi. Nakon te utakmice oprostila se jedna kompletna generacija Izviđača.
Koliko je puta Izviđač bio prvak Herceg-Bosne teško je nabrojati. Svoju pravu snagu pokazao je i u Zajedničkoj ligi BiH osvojivši uvjerljivo prvo mjesto?
To je period kad smo apsolutno dominirali BiH rukometom. Iza nas su ostali Borac (Banja Luka) i sarajevski Željezničar.
HRK Izviđač redovito nastupa i u Ruropi, no vrhunac je svakako bio dolazak Barcelone u Ljubuški. Iako su Katalonci tražili da budu domaćini u oba susreta, u Ljubuškom na tako nešto nitko nije ni pomišljao?
Uprava je odlučila. Nije bilo novaca koji su nam oni mogli ponuditi da obje utakmice igramo u Barceloni. Naš san je i bio moderan Izviđač koji će igrati utakmice s najjačim europskim klubovima.
Nakon Barcelone u Ljubuškom gostuju i takve rukometne veličine kao što su Kile, Ademar Leon, Kolding, a najveći uspjeh je postignut je 2004./05. kada su skauti izborili plasman u polufinale Kupa kupova Europe?
Sjajna generacija, kvalitetan rad u klubu rezultirao je takvim uspjehom. Većina igrača igrala je za hrvatsku i BiH reprezentaciju. Malo je nedostajalo da osvojimo Kup kupova Europe. Poslije takvog uspjeha ponuda za naše igrače bilo je sa svih strana.
u pedeset godina postojanja rukomet u Ljubuškom s radom kreće i Rukometne akademije?
Ideja o organizaciji Rukometne akademije postojala je od 1997. Svako društvo treba razmišljati, a onda i organizirati ustanove koje će se baviti edukacijom ljudi, koji će nastaviti organizaciju cjelokupnog života u obitelji, društvenoj zajednici, na svim razinama. Ljudi koji će biti sposobni da se nose s vremenom u kojem žive, kao i sa svim što nas čeka u budućnosti, na korist sebi, obitelji i svom narodu. To je temeljna strategija (misija) Rukometne akademije.
Koliko je ideja prepoznata?
Zahvaljujem ljudima koji su prepoznali i podržali ideju Akademije. Ustrajat ćemo da institualiziramo Akademiju, unutar Općine, Županije, da je implementiramo unutar društva, kako bi bila opće poznata i priznata. Pozivamo roditelje da se uključe i da zajedno sa nama sudjeluju u stvaranju misije Rukometne akadmije.
Mucić je još dodao:
Uvjeren sam da ćemo uspjeti implementirati Rukometnu akademiju u društvenoj zajednici, akademijau koja će odgajati našu mladež, prepoznati i poticati talent koji im je Bog dao tako da postanu moralni i izvrsni u poslu kojim se bave i kojim će se baviti.
