Iz ljubuške rukometne povijesti: Zlatan Lukenda svestran sportaš

Tekstovi koje ćemo objavljivati već su doživjeli svoju promociju u Listu za promicanje kulture i športa "Akadem i ja", a uredništvo potpisuje profesor Goran Skoko.

Legende Izviđača - Zlatan Lukenda (svestran sportaš), intervju objavljen u časopisu "Akadem i ja" u travnju 2011. godine.

Za RK Izviđač nastupala su mnoga poznata imena, rukometaši koji su napravili zavidne igračke karijere.

Ipak, rijetki su bili svestrani sportaši, oni koji su igrali više sportova uspješno. Jedan od njih je Zlatan Lukenda. Njemu je bio sasvim svejedno koji je sport u pitanju, je li to rukomet, nogomet, košarka, odbojka... On je uvijek prednjačio.

Još kao dječak kod nastavnika Ibrišima Hrnjčevića počinjete s nogometnim treninzima, dok ste tajne rukometne igre naučili u ŽRK Izviđač?

Davno je to bilo, tko će se svega sjetiti?! - počinje ovaj monolog Zlatan. Nogomet je bio vrlo popularan i svi smo maštali da zaigramo na Babovcu. Sportski centar koji se nalazi nadomak moje kuće glavni je razlog da sam nekako istvovremeno počeo i s rukometnim treninzima. ŽRK Izviđač u to se vrijeme natjecao u Drugoj ligi Jugoslavije. Imao je sjajnu ekipu za koju su nastupale: Sonja Šimunović (kasnije igračica RK Radnički Beograd), Anđa Vučić, Zlata Košarić (majka Sergeja Barbareza), a na treninzima im je falio broj igrača pa bih se ja priključio.

Ubrzo nakon toga počinjete trenirati u RK Izviđač?

S četrnaest i pol godina debitirao sam za prvu momčad Izviđača u generaciji Grlušića, Bećirovića, Spajića, Kadragića, Mahića, Ilića, Bašića,... Igrali smo Hercegovačko-dalmatinsku ligu zajedno s Veležom (Mostar), Mehanikom, Igmanom (Konjic),...Krajem šezdesetih dolazi do smjene generacije i dolaze moji vršnjaci: Škorput, Markić, Stojković, Grgić,... Trenirao nas je Ruda Bećirović, a kasnije Ibra Alendar. Ja sam igrao na poziciji pivota.

Nedjeljom prije podne nastupali biste za Izviđač, a poslijepodne za Slogu na Babovcu?

Za mene to nije predstavljalo nikakav problem. Ljubav prema sportu bila je neizmjerna. Sjećam se i svog prvog nastupa za seniorsku momčad Sloge. Na utakmici protiv Brotnja ozlijedio se prvi vratar Mujo Hrnjičević, pa sam ja stao na gol, nisam imao ni punih šesnaest godina.

Sredinom sedamdesetih godina (1975.) napuštate Ljubuški i odlazite u Zagreb?

U Zagrebu sam dvije godine nastupao za Zagrebačke Plave u Drugoj ligi Jugoslavije zajedno sa Snješkom Cerinom. Kasnije sam se više posvetio malom nogometu.

Danas ste, Zlatane, daleko od sporta?

Imam svoju galeriju. Kao što sam nekad uživao u rukometu i nogometu, danas se odmaram i uživam u slikanju.

Skoknete i do dvorane pogledati Izviđač?

Uglavnom važnije utakmice, europske nastupe Izviđača. Iako se i u moje vrijeme igrao dobar rukomet, danas se igra mnogo brži rukomet. Jako mi se sviđa projekt Rukometne akademije. U današnje vrijeme jako je teško izvesti mlade ljude na pravi put. Igranje rukometa, obrazovanje kroz Akademiju, učenje engleskog jezika za svaku je pohvalu.

Pored Zlatana, koji je bio podjednko uspješan i rukometaš i nogometaš, njegove dvije sestre Snježana i Draženka, također su bile vrsne rukometašice ŽRK Izviđač, a stasaju i mlađi naraštaji.