Iz ljubuške rukometne povijesti: Legende Izviđača - Mića Dedić, najstariji Skaut
- Napisao/la IKS Portal | Goran Skoko | "Akadem i ja"
- Objavljeno u Šport
- Ispis
- Pošalji e-mail
U nedostatku sportski događaja u našem gradu odlučili smo se vratiti malo u povijest i prisjetiti se legendi rukometnog kluba Izviđač.
Tekstovi koje ćemo objavljivati već su doživjeli svoju promociju u Listu za promicanje kulture i športa "Akadem i ja", a uredništvo potpisuje profesor Goran Skoko.
Legende Izviđača - Mića Dedić (najstariji Skaut), intervju objavljen u časopisu "Akadem i ja" u ožujku 2008. godine.
Još davne 1956. godine od ljubuški gimnazijalaca osnovan je rukometni klub u Ljubuškom. Kao većina klubova u to vrijeme, nosio je ime Partizan. Uz pokojnog profesora Ivicu Boto, najveće zasluge rukometnim počecima u Ljubuškom pripadaju Mići Dediću.
Mića Dedić rođen 31.7.1933. godine na Humcu, a rukomet je počeo igrati u vrijeme služenja vojnog roka u Beogradu. Iako je već duboko ušao u osmo desetljeće života, rado se sijeća svojih rukometnih početaka. Noge ga polako izdaju, no nijedna važnija utakmica Izviđača mu ne može promaknuti.
U vojsci u Beogradu istovremeno sam počeo igrati rukomet i odbojku i u oba sporta bio uspješan. Igrati za vojsku i garnizon u to vrijeme bila je velika stvar, prisjeća se svojih početaka djed Mića.
Nakon odsluženja vojnog roka i povratka u rodno mjesto, u Ljubuškom se osniva i prvi rukometni klub?
Najveće zasluge za to pripadaju profesoru tjelesnog odgoja Ivici Boto, koji je skupio nekoliko rukometnih zaljubljenika, mahom svojih učenika, i tako se krenulo, ističe Mića.
Mića se sjeća i prve generacije koja je nastupala za ORK Partizan?
Pored mene u toj generaciji bili su: Tonko Spajić, Velija Dizdarević, Enes Gujić, Žarko Mandić, Ilko Mucić, Tonćo Čotić, Ruda Bećirović, Mehmed Bećirović, Miletić..., ne mogu se sjetiti imena, iz Lipna, a vodio nas je Ivica Boto koji je bio i trener i predsjednik kluba, a kasnije mu je pomagao i profesor Marko Promorac.
Klubovi su bili s prostora Hercegovine i Dalmacije (Hercegovačko-dalmatinska liga), i to iz: Konjica, Bileće, Čapljine, Mostara, Metkovića, Ploča..., a najteže nam je bilo igrati protiv Čapljine ali redovito smo ih pobjeđivali. Uvijek smo bili u vrhu lige no, i tada za nešto više, financije su predstavljale problem.
Rukomet tada i danas?
Ne može se mjeriti. Danas se igra tehnički rukomet, dok je u moje vrijeme tjelesna snaga dolazila više do izražaja. Ja sam igrao lijevom rukom na poziciji desnog beka. I tada, kao idanas, malo je bilo ljevaka.
S aktivnim igranjem rukometa prestali ste 1964. godine?
Da, rukometne utakmice sam i dalje redovito pratio i uvijek bio spreman pomoći na bilo koji način.
Pratite li današnju generaciju Izviđača?
Izviđač ima mladu momčad koja će kroz koju godinu stasati i, nadam se, opet igrati zapaženu ulogu u Europi.
Mići Dedići poželjeli smo mnogo zdravlja, a djedovim stopama krenuli su dvojica unuka Nikola i Mate.