Miro (Ćiro) Markić: „Ljubuški je sportski grad, rukometni grad poznat u Europi"
- Napisao/la Bjanka Medić / Radio Ljubuški
- Objavljeno u Šport
- Ispis
- Pošalji e-mail
Trener muške ekipe Izviđača u više navrata Miro Markić Ćiro komentirao je tajnu uspjeha rukometa u Ljubuškom.
„Tajna je sigurno u tradiciji, kontinuitetu i antropološkim karakteristikama mladih sa ovih područja sa ovih prostora i tajna je u talentu i radu, u uvjetima u kojima se radi. Tradicija je sigurno važan segment, uzmite u obzir činjenicu da se rukomet počeo igrati 1956. godine, muški i ženski“, navodi on.
„Bez obzira na nekadašnje skromne uvjete, bilo je situacija kada smo tada igrali Republičku ligu, recimo sada u rangu Premijer lige, a nismo imali svoj teren, svoju dvoranu te smo kao domaćini igrali u Čapljini u dvorani, Metkoviću, a kad smo igrali vani išli smo na vanjsko igralište u Čapljini jer naše nije bilo asfaltirano i pored toga, zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi prema tom sportu rukomet je opstao.“
Komentirao je nastupe rukometaša na Europskom prvenstvu:
„Sigurno su dečki postigli izvanredan uspjeh na ovom prvenstvu, pogotovo jer je riječ o mladim igračima kojima je ovo prvo prvenstvo, treba se aklimatizirati na ovaj turnirski sustav koji već dugo traje, mjesec dana treba biti skoncentriran , najmanja pogreška ima utjecaj na konačan rezultat pa nekad i medalju, oni će odrasti na ovom prvenstvu i u budućnosti će imati velike koristi od toga.“
Na pitanje što najviše pamti što se tiče rukometa u Ljubuškom, Markić odgovara: „Najviše pamtim period prelaska iz najnižeg ranga u vrh tada Republičkog natjecanja i te utakmice na Centru malih športova. To je bio vrhunski doživljaj, igralo se u 11 sati a kada smo dobili reflektore navečer, poseban doživljaj zbog publike , centar je bio popunjen do kraja iako je rukomet tada bio na nižoj razini. Nismo bili pozicionirani u savezu, imali smo protiv sebe i suce i delegate , svi su nas htjeli eliminirati, malo smo se pomagali sa igračima iz Metkovića. Recimo 1986. godine smo imali prve međunarodne susrete, išli smo u tadašnju Čehoslovačku tjedan dana. Da smo tada imali bolje uvjete, bili bismo puno uspješniji.“
Na pitanje što bi poručio mladim rukometašima, Markić odgovara; „Treba nastaviti sa radom, talent je jedan segment a uporan rad, disciplina i odgovornost drugi. Čim nestanu ti elementi i te karakteristike dolazi do pada vrijednosti, malo i sreće treba ali rad je temelj svega“.
Opširnije poslušajte u audiozapisu:
