Razgovor s povodom - Ivan Bulić, "dugoprugaš" iz Ljubuškog

Ivan Bulić, bivši rukometaš postao "dugoprugaš". Kako se rodila ljubav prema trčanju?

Da, prošao sam sve selekcije rukometnog kluba Izviđač, a trčanjem sam se sasvim slučajno počeo baviti 2017. godine kad sam odradio svoj prvi polumaraton u Mostaru. Tada nisam imao previše iskustva, to je bila moja prva utrka i te godine nisam puno trčao, ali sam na svakoj narednoj utrci napredovao.

Vi ste član AT Dubrovnik i reprezentativac Hrvatske. Čitatelje sigurno zanimaju Vaši rezultati!

U 2018. godini sam napravio puno bolje rezultate. Poslije "Splitskog polumaratona" u veljači iste godine postajem član Atletskog kluba Dubrovnik.

Nakon toga došao je i red na prvi maraton, jedan od težih u europi, "Plitvički maraton" dug 42,2 km s usponom 1100 metara i vremenom od 3:07:58. To je ujedno bilo i državno prvenstvo, gdje sam bio osmi, a ekipno treći.

Već u listopadu trčim svoj najbrži maraton s vremenom 2:43:40, gdje dolazim na postolje kao treći. Nakon toga nastupan na državnom prvenstvu u trailu "Dalmacija ultra trail" dužine 53 km s usponom od 2200 metara po kamenjaru, od Makarske do Omiša i osvajam treće mjesto s kojim sam izborio nastup za Hrvatsku reprezentaciju u Portugalu.

Ove godine sam ostvario najbrži polumaraton dug 21,1 km u Splitu, a vremenski je to bilo 1:14:45, dok sam trčao i u Rijeci s vremenom 2:45, gdje je maraton isto dosta težak i zahtjevan.

Sudjelovao sam na državnom prvenstvu u planinskom trčanju na duge staze "Ivanec-Grebengrad" dužine 37,5 km, gdje sam završio peti, a ekipno smo osvojili prvo mjesto.

Postajem i kategorizirani atletičar. Od AK Dubrovnik dobivam priznanje za najperspektivnijeg atletičara, a ove godine sam trčao više od dvadeset utrka.

Većinom trčite u Hrvatskoj. Ima li mađunarodnih natjecanja?

Trčao sam maraton u Veroni u studenom prošle godine s vremenom od 2:45. Dobio sam poziv za nastup u reprezentaciji na ultramaratonu dužine 50 km, koji se održao u Brašovu (Rumunjska) ove godine u rujnu, ali zbog nekih problema u zadnji tren Hrvatska reprezentacija nije nastupala.

Kako izgleda život maratonca i kakvi su planovi u budućnosti?

Treniram svaki dan, a to su kombinacije brzih i laganih treninga, s dužim i kraćim dionicama. Ima dosta odricanja, pogotovo zbog posla jer teško je sve uskladiti. To se jednostavno radi iz ljubavi, te se tu nećete obogatiti. Volim se natjecati, putovati i upoznavati nove ljude.

Pripremam se za moje glavno natjecanje, a to je "Zagrebački maraton" u sklopu kojeg je i državno prvenstvo. Na zimu planiram ići na neki brži polumaraton, te pokušati ostvariti svoj osobni rekord.

Ovih dana selim za Zagreb radi posla i boljih uvjeta treniranja. Nije lako bilo ovdje raditi noćne smjene i trenirati.

Atletika u Ljubuškom...

Drago mi je da su u Ljubuškom počelo s trčanjem u posljednje vrijeme. Odlična je stvar i ove godine bila Ljubuška desetka. Po najavama organizatora, naredne godine trčati će se i polumaraton, pa se nadam da će biti još veći broj Ljubušaka koji će se uključiti u trčanje.

Što možete poručiti mladima koje se žele okušati u trčanju?

Danas skoro svaki grad ima utrku, pa svatko može pronaći nešto za sebe. Bilo to cesta ili trail, te se sigurno neće pokajati ako se uključe u bilo koji sport, a pogotovo trčanje. Natječete se, putujete i upoznate ljude.

Meni je osobno drago da me ljudi prepoznaju kad dođem negdje, a bilo ko da se javi i pita za savjet pomognem koliko znam, a i odradim s nekim trening.