Tri neostvarene želje Ljubušaka u razdoblju Austro-Ugarske Monarhije

Želje su bile vezane za potrebe životne svakodnevnice ali su poticale i iz ljubavi prema ljupkom gradu. Tražili su potporu Zemaljske vlade u svakom susretu sa vladinim dužnosnicima i dobivali su je samo u riječima. To su otvoreno isticali i kada su u ljupki grad dolazili u posjetu i obilazak visoki austrijski državni dužnosnici baron Fedor Nikolić 1883. godine, Benjamin Kalaj, austrougarski ministar financija 1885. godine i Eugen von Albori 1904. godine kao i mnogi vladini činovnici koji su se mogli uvjeriti na licu mjesta koliko su bili opravdani ovi zahtjevi Ljubušaka.

Da bi bi povećali interes javnosti i Vlade za svoje potrebe Ljubušaci su 1911. godine pokrenuli Narodnu skupštinu kotara Ljubuškog koja se sastojala od kompletnog kotarskog vijeća, općinskog poglavarstva, skoro svih građana i većeg dijela seljaka*. Pokretači su bili Ante Gavran trgovac, Memiš-aga Mesihović, načelnik grada i Mehmed Mahić, trgovac.

Na Narodnoj skupštini kotara Ljubuškog 14. prosinca 1911. godine jednoglasno su usvojene peticija i rezolucija upućena Saboru i Zemaljskoj vladi kojom se traži da se Ljubuški spoji željeznicom sa Čapljinom. Rezoluciju su odnijeli na Sabor i Vladu Memiš-aga Mesihović, Mehmed H. M. Mahić, Ante Gavran i Vidak Planinić.

Ponovno zasjedanje Narodne skupštine kotara Ljubuški 11. listopada 1912. godine sazvali su ljubuški narodni prvaci: Antuka Gavran, Mehmed ef. M. Mahić, Jusuf ef. Tančica, Memiš-aga Mesihović, fra Mijo Čujić, Ljuban Gnjato i Vidak Planinić. Na skupštini su zastupane u velikom broju sve tri religije. Pozvani saborski poslanici Atanasije Šola, dr Nikola Mandić i Ademaga Mešić poslali su pozdravne brzojave da ne mogu doći zbog zauzetosti saborskim poslovima. Nakon mnogih razložitih govora skupštinara, jednoglasno je zaključeno, da se zamole nadležna tijela, da u ovome trenutku pomognu opravdanim željama Ljubušaka i to: da se napravi vodovod za grad sa vrela Vrijoštice, da se izgradi pruga željeznička od Čapljine do Ljubuškog i da se u gradu podigne jedna srednja škola.

Ni treći pokušaj u veljači 1914. godine nije imao uspjeha. U Sarajevo je došlo izaslanstvo građana iz Ljubuškog pod vodstvom o. fra Frane Ćuturića, u kojoj su bili i Ante Gavran, dr. Frano Bulat, Jakov Anić, Mehmed ef. Mahić, Faik ef. Sadiković, H. Mustafa Mušić i Hasan Gujić, da mole Zemaljsku vladu, da im se što prije sagrade viša gimnazija i vodovod u Ljubuškom. Izaslanstvo se najprije predstavilo saborskom predsjedništvu, gdje ih je primio potpresjednik dr. N. Mandić. Zatim su izaslanstvo doveli pred poglavara zemlje biskup mostarski fra Alojzije Mišić i dr. N. Mandić, koji je poglavaru obrazložio prijeku potrebu osnivanja jedne niže srednje škole i gradnju vodovoda u Ljubuškom. Poglavar je izaslanstvo najljubaznije primio i obećao, da će nastojati, da se ovoj životnoj odnosno kulturnoj potrebi naroda čim prije udovolji.

Nijedna od ove tri želje Ljubušaka za vrijeme 40 godina vlasti moćne Monarhije nije se ostvarila. Od željezničke veze Ljubuškog i Čapljine ostali su samo pusti snovi, vodovod u gradu, ali ne sa Vrioštice, sagrađen je 1929. godine, a državna Niža realna gimnazija počela je sa radom tek u prosincu 1945. godine u oduzetoj zgradi Sestara milosrdnica.

* Jedinstven primjer demokratskog funkcioniranja Narodne skupštine kotara koja se sastojala od kotarskog i općinskog vijeća, većine građana i seljaka.

* Atanasije Šola- srpski političar i kulturni radnik.

* dr Nikola Mandić- istaknuti političar i odvjetnik, drugi i posljedni premijer NDH.

* Ademaga Mešić- osnivač Muslimanske Napredne Stranke, istaknuti hrvatski političar.

* Đuro Džamonja- novinar, političar, član Bosanskog sabora.

* dr Bilinski- ekonomista, političar, zajednički austrougarski ministar financija.

* fra Mijo Čujić- hrvatski filozof i teolog, vjeroučitelj u Osnovnoj narodnoj školi u Ljubuškom od 1906. do 1913. godine.

* Jakov Anić- ljubuški građevinski poduzetnik.

* fra Frano Čuturić- ugledan franjevac, doktor prirodnih znanosti, zaslužan za dogradnju samostana na Humcu.

* Frano Bulat- gradski liječnik.

1. Željeznički spoj Ljubuškoga sa Čapljinom. Sarajevski list 1911, 276, 2, od 7. prosinca.
2. Skupština. Sarajevski list 1912, 227, 2, od 3. listopada.
3. Izaslanostvo iz Ljubuškoga u Sarajevu. Sarajevski list 1914, 40, 4, od 14. veljače.