Ranokršćansku baziliku u Vojnićima oštetio je požar, srušila vodena bujica s Klobuka, a razorili vjerojatno Avari

Imala je dimenzije 18 x 15 m, orijentirane istok – zapad, s trima uzdužnim prostorijama.

U središnjem dijelu nalazio se prezbiterij s apsidom, naos i narteks, a u lijevoj bočnoj prostoriji istražen je krstionički bazen (piscina), slabo očuvan, kao i jedna zidana grobnica s kostima. U temeljima iskopano je dosta kamenih ulomaka – bazamenata, stupova, kapitela, imposta i parapetnih ploča.

Nalaz avarske strjelice pronađen u šutu u naosu ukazuje na mogućnost da se rušenje bazilike dogodilo prigodom provala Avara. Zubom vremena danas su ostaci bazilike u vrlo zapuštenu stanju, navodi se na stranici Kosaca.ba.

U Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu - Arheologija iz 1954. godine o ranokršćanskoj bazilici u Vojnićima pisao je Dimitrije Sergejovski u tekstu naslovljenom "Staro-hrišcanska bazilika u Klobuku" (op.a. U stručnoj se literaturi lokacija bazilike često pogrešno navodi u selu Klobuk. Razlog tome je nekadašnja administrativna pripadnost sela Vojnići u čijim se administrativnim granicama nalazi bazilika Klobuku.)

Šipovača Portal donosi dijelove teksta Dimitrija Sergejovskog bez uredničkih intervencija:

Zemaljski muzej u Sarajevu u septembru 1952 godine otkopao je u selu Klobuku (srez ljubuški) jednu staro-hrišćansku baziliku. Ruševina leži u lokalitetu »Zupnica«. Ovo mjesto prije nekoliko decenija posjetio je Ć. Truhelka i rezultat objelodanio u Glasniku Zemaljskog muzeja u jednoj prekratkoj bilješci. On je spomenuo (postojanje dveju antičkih ruševina na tome mjestu.)

U decembru 1951 g. posjetio sam ovaj lokalitet u društvu direktora Zemaljskog muzeja M. Vege, a nakon drugog pregleda ekipa Zem. muzeja izvršila je iskopavanje u istočnom dijelu »Župnice« na tzv. Crkvini. Ekipa se sastojala od D. Sergejevskog i d-ra I. Čremošnik, a tehničku stranu obavljao je A. Kućan uz pomoc laboranta I. Hajre.

*******

Župnicom se zove kompleks parcela, do 500 m dužine, koji se prostire u dolini jugozapadno od brda Klobuk. Istočni dio ovog kompleksa zove se »Crkvine«. U zapadnom dijelu Župnice razabiru se dobro sačuvani ostaci dugačkog zida neke velike antičke zgrade.

Odmah ispod ove ruševine, tj. s južne strane prolazi tzv. »Jankov put« - ostaci rimske ceste. Ova cesta bila je vjerovatno varianta rimskog puta Narona-Salona. Pravac ovog puta, označen u Itinerarium Antonini i na Tabula Peutingeriana, prolazi paralelno našemu, nešto sjevernije iza brda Klobuka.

Cijelo ovo zemljište, tj. Župnica, je tipično: male parcele opkoljene su velikim suhozidinama (»pristavama«) i velikim gromilama iskrčenog kamenja. Sve te gromile su pune antičkih ostataka: odlomaka građevinskog kamenja, cigle, tegula, odlomaka keramike. Često se nađe i rimski novac iz III i IV stoljeća. Sve to svjedoči da je na ovom mjestu u antičko doba ležalo dosta veliko naselje.

Jedna od gromila velikih dimenzija sakrivala je ruševine naše bazilike. Debljina sloja nabacanog kamenja i zemlje, koji je trebalo skinuti, mjestimično je prelazio dva metra.

Tokom iskopavanja ispostavilo se, da je bazilika, (još u staro doba?) pala žrtvom poplave: bujica sa brda Klobuka porušila je zidove i odnijela zapadni dio crkve.

Ova bujica, koja se zove Kolivert, i sada teče zimi sa brda vodederinom nekoliko desetina metara istočnije od ruševina.

*******

Pogovor

Da ukratko rezimiramo rezultate, do kojih smo došli u našem istraživanju.

Bazilika je bila sagrađena vjerovatno u V vijeku i to u njegovoj drugoj polovici, kao jednobrodna bazilika sa memorijom i baptisterijom sa sjeverne strane. Kasnije su dograđene (nemarno) prostorije s južne strane.

Zatim, u nepoznato nam vrijeme, dolazi do požara i oštećenja bazilike. Uzrok nam nije poznat, ali mnogobrojni napadi barbara tokom V i VI stoljeća daju za to mogućnost. Oštećeni zidovi bazilike popravljeni su. Renoviran je ili prepravljen baptisterij, gdje se nasipa tlo za 0.30 i stavlja se drugi pod. Tada se sprovodi redukcija bazilike: napušta se centralni dio bazilike, a u upotrebi ostaje samo sjeverni dio. Ali su centralne prostorije očišćene od šuta, koji je ostao ležati u južnim prostorijama. Ipak nismo sigurni: možda je ta redukcija nastala nakon kakvog drugog razaranja.

Zatim dolazi konačno napuštanje zgrade i poplava. Ruševina služi kao kameni majdan. Napokon se stvaraju male parcele obradive zemlje i kamen, koji se trijebi, baca se na ruševinu, na kojoj se stvara velika gromila. Koje od tih razaranja moramo pripisati Avarima, čiju smo strelicu ovdje našli, ne znam da reknem.