Ranokršćansku baziliku u Vojnićima oštetio je požar, srušila vodena bujica s Klobuka, a razorili vjerojatno Avari

Ranokršćansku baziliku, koja se nalazi u naselju Vojnići, na jugozapadnoj padini brda Klobuk, na lokalitetu Župnica, istražio je Dimitrije Sergejevski 1952. godine.

Imala je dimenzije 18 x 15 m, orijentirane istok – zapad, s trima uzdužnim prostorijama.

U središnjem dijelu nalazio se prezbiterij s apsidom, naos i narteks, a u lijevoj bočnoj prostoriji istražen je krstionički bazen (piscina), slabo očuvan, kao i jedna zidana grobnica s kostima. U temeljima iskopano je dosta kamenih ulomaka – bazamenata, stupova, kapitela, imposta i parapetnih ploča.

Nalaz avarske strjelice pronađen u šutu u naosu ukazuje na mogućnost da se rušenje bazilike dogodilo prigodom provala Avara. Zubom vremena danas su ostaci bazilike u vrlo zapuštenu stanju, navodi se na stranici Kosaca.ba.

U Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu - Arheologija iz 1954. godine o ranokršćanskoj bazilici u Vojnićima pisao je Dimitrije Sergejovski u tekstu naslovljenom "Staro-hrišcanska bazilika u Klobuku" (op.a. U stručnoj se literaturi lokacija bazilike često pogrešno navodi u selu Klobuk. Razlog tome je nekadašnja administrativna pripadnost sela Vojnići u čijim se administrativnim granicama nalazi bazilika Klobuku.)

Šipovača Portal donosi dijelove teksta Dimitrija Sergejovskog bez uredničkih intervencija:

Zemaljski muzej u Sarajevu u septembru 1952 godine otkopao je u selu Klobuku (srez ljubuški) jednu staro-hrišćansku baziliku. Ruševina leži u lokalitetu »Zupnica«. Ovo mjesto prije nekoliko decenija posjetio je Ć. Truhelka i rezultat objelodanio u Glasniku Zemaljskog muzeja u jednoj prekratkoj bilješci. On je spomenuo (postojanje dveju antičkih ruševina na tome mjestu.)

U decembru 1951 g. posjetio sam ovaj lokalitet u društvu direktora Zemaljskog muzeja M. Vege, a nakon drugog pregleda ekipa Zem. muzeja izvršila je iskopavanje u istočnom dijelu »Župnice« na tzv. Crkvini. Ekipa se sastojala od D. Sergejevskog i d-ra I. Čremošnik, a tehničku stranu obavljao je A. Kućan uz pomoc laboranta I. Hajre.

*******

Župnicom se zove kompleks parcela, do 500 m dužine, koji se prostire u dolini jugozapadno od brda Klobuk. Istočni dio ovog kompleksa zove se »Crkvine«. U zapadnom dijelu Župnice razabiru se dobro sačuvani ostaci dugačkog zida neke velike antičke zgrade.

Odmah ispod ove ruševine, tj. s južne strane prolazi tzv. »Jankov put« - ostaci rimske ceste. Ova cesta bila je vjerovatno varianta rimskog puta Narona-Salona. Pravac ovog puta, označen u Itinerarium Antonini i na Tabula Peutingeriana, prolazi paralelno našemu, nešto sjevernije iza brda Klobuka.

Cijelo ovo zemljište, tj. Župnica, je tipično: male parcele opkoljene su velikim suhozidinama (»pristavama«) i velikim gromilama iskrčenog kamenja. Sve te gromile su pune antičkih ostataka: odlomaka građevinskog kamenja, cigle, tegula, odlomaka keramike. Često se nađe i rimski novac iz III i IV stoljeća. Sve to svjedoči da je na ovom mjestu u antičko doba ležalo dosta veliko naselje.

Jedna od gromila velikih dimenzija sakrivala je ruševine naše bazilike. Debljina sloja nabacanog kamenja i zemlje, koji je trebalo skinuti, mjestimično je prelazio dva metra.

Tokom iskopavanja ispostavilo se, da je bazilika, (još u staro doba?) pala žrtvom poplave: bujica sa brda Klobuka porušila je zidove i odnijela zapadni dio crkve.

Ova bujica, koja se zove Kolivert, i sada teče zimi sa brda vodederinom nekoliko desetina metara istočnije od ruševina.

*******

ranikršćanska_bazilika_u_Vojnićima.jpg

Pogovor

Da ukratko rezimiramo rezultate, do kojih smo došli u našem istraživanju.

Bazilika je bila sagrađena vjerovatno u V vijeku i to u njegovoj drugoj polovici, kao jednobrodna bazilika sa memorijom i baptisterijom sa sjeverne strane. Kasnije su dograđene (nemarno) prostorije s južne strane.

Zatim, u nepoznato nam vrijeme, dolazi do požara i oštećenja bazilike. Uzrok nam nije poznat, ali mnogobrojni napadi barbara tokom V i VI stoljeća daju za to mogućnost. Oštećeni zidovi bazilike popravljeni su. Renoviran je ili prepravljen baptisterij, gdje se nasipa tlo za 0.30 i stavlja se drugi pod. Tada se sprovodi redukcija bazilike: napušta se centralni dio bazilike, a u upotrebi ostaje samo sjeverni dio. Ali su centralne prostorije očišćene od šuta, koji je ostao ležati u južnim prostorijama. Ipak nismo sigurni: možda je ta redukcija nastala nakon kakvog drugog razaranja.

Zatim dolazi konačno napuštanje zgrade i poplava. Ruševina služi kao kameni majdan. Napokon se stvaraju male parcele obradive zemlje i kamen, koji se trijebi, baca se na ruševinu, na kojoj se stvara velika gromila. Koje od tih razaranja moramo pripisati Avarima, čiju smo strelicu ovdje našli, ne znam da reknem.

Poslijednja izmjena danaUtorak, 28 Veljača 2023 11:51
 
index Instagram400x230 youtube