Iz nedavne prošlosti ljubuškog kraja: Grljevići za blagdan svog zaštitnika 1981. godine
- Napisao/la ljportal.com
- Objavljeno u Naš Ljubuški
- Ispis
- Pošalji e-mail
Od mjeseca svibnja Ljportal, koji je ove godine obilježio desetu godinu postojanja, bar jednom tjedno objavljivati će rubriku “Iz nedavne prošlosti ljubuškog kraja” u kojoj donosimo vijesti i novinske članke nastale u nekoliko desetljeća prije pojave Ljubuškog portala, objavljene u glasilima tog doba. Ovaj put vas vraćamo u svibanj 1981. i predstavljamo Grljeviće (koji su jučer obilježili svog zaštitnika sv. Josipa Radnika) kako ih opisuje novinar Crkve na kamenu (Mostar, svibanj 1981.).
GRLJEVIĆI
Nitko nije tako dobro uspio izabrati zaštitnika svojoj župi i uzor sebi kao vrijedni Grijevčani. Odmah po ustanovljenju blagdana sv. Josipa Radnika, osjetili su, skupa sa župnikom, da on mora postati centar njihova sela, župe i njihovih molitava. – Zadivi se namjernik i prolaznik kroz ovo selo radišnosti ovog dobrog naroda.
Visoki zidovi i gomile, prava skladišta tvrdog kamena, pomaknutog i prenešenog da ustupi mjesto lozi i duhanu, marljivo obrađeni i uređeni doci i dočići, kao zlato žutim duhanom okićene štale, dvorišta, strehe i terase… Sve je to na ponos ovom vrijednom puku. I ne treba se čuditi ljepoti kuća ni standardu koga su dosta visoko uzdigli. Na Josipa Radnika – njihova zaštitnika i uzora – pohodismo ih i zaključi smo da je grlievačka mladost dobro završila djedovsku školu marljivosti i rada. Razrušeni stari i na sve strane nakrivljeni zid oko župske crkve nestao je i sve je spremno za novu, sela i crkve dostojniju ogradu… Rekoše nam da se selo ozbiljno pripremilo za asfaltiranje njihovih cesta, dapače u više pravaca.
Od svih novosti u selu, jedna ipak najviše raduje: prepuna župska crkva, lijepo i skladno pjevanje i moljenje… Eto, to je bolji garant ljepšeg budućnosti od svega drugoga. Ove će godine župa ponovno doživjeti već toliko puta ovdje doživljeno mladomisničko slavlje domaćeg sina. Tom ćemo je prigodom opširnije predstaviti. Zaslužili su to zbog žive vjere, bogatstva duhovnih zvanja i svega onog što su uz mnoge žrtve ostvarili kroz ovih šezdesetak godina postojanja njihove župe.
