Dobrodošli u Ljubuški – dragulj Hercegovine koji se ponosno uzdiže na stoljećima staroj baštini.
Iza svog slikovitog krajolika i mirnih ulica, ovaj grad skriva nevjerojatnu povijest isprepletenu s bogatstvom mitova i priča iz nekih davno prohujali vremena. Ovaj mali kutak raja na zemlji krije u sebi ne samo fizičke tragove prošlosti, već i nevjerojatne narodne predaje i legende koje su se prenosile s koljena na koljeno.
Danas se upuštamo u istraživanje, otkrivajući zašto se određena mjesta u ovom gradu nazivaju baš onako kako jesu, i koji skriveni značaj leži iza njihovih imena. Kroz labirint ulica, prostranstva i zidina, otkrivamo da svako ime krije priču koja je duboko ukorijenjena u lokalnu kulturu i tradiciju. Naša misija je da oživimo prošlost, razotkrijemo tajne i zajedno s vama istražimo dubinu simbolizma koji čini Ljubuški tako jedinstvenim. Pripremite se za putovanje u prošlost i upustite se u avanturu dešifriranja značenja koje nam ovi nazivi otkrivaju.
Otkrivanje zanimljivih porijekla naziva
Duboko ukorijenjena u sjećanjima mještana leži bolna istina koja je oblikovala njihovu prošlost ali i budućnost – priča o tragičnim događajima koji su se odigrali u selu Radišići.
Ovo mirno i slikovito selo za samo jedan dan postalo je poprište jedne od najtužnijih priča ljubuške povijesti. Jednog kobnog dana, turski aga primijetio je prekrasnu Radišćanku, djevojku i katolkinju i bez obzira na njezinu volju i očajničke vapaje roditelja, ipak se odvažio oteti je. Njegova nasilna akcija potresla je selo i natjerala roditelje da se očajnički bore za povratak svoje kćeri.
Vijest o otmici djevojke došla proširila se poput munje, i došla čak do njihovih obiteljskih prijatelja u Dalmaciji, koji su se odlučili suočiti s agom i njegovom vojskom. Odlučni u svojoj namjeri da pravda bude zadovoljena, hrabri muškarci su se okupili i krenuli prema Radišićima s jednim jasnim ciljem – osvetiti se agi za ovaj strašan zločin. Bitka koja je uslijedila bila je surova i nemilosrdna. Dalmatinci su se borili s nevjerojatnom hrabrošću, uspjevši uhvatiti agu i njegovu vojsku.
Konačno, pravda je bila zadovoljena, ali to (nažalost) nije bio kraj priče. Nedugo nakon ovoga događaja, konkretnije na samo božićno jutro dok su ljudi okupljeni na groblju slavili misu, Turci pokrenuti žeđu za osvetom napali su okupljene mještane. Bez obzira na dob ili spol, nitko nije bio pošteđen njihove brutalnosti. Krv se prolila u izobilju, a groblje na kojem se taj strašni masakr dogodio i dan danas nosi naziv Krvnica u znak sjećanja na silinu zla i tragediju koja ih je zadesila.
Rijeka Mlade
U blizini grudskog zaseoka Peć-Mlini izvire zagonetno čudo prirode – rijeka Tihaljina, međutim, jeste li znali da ova rijeka ima jedinstvenu osobinu? Naime, ona mijenja svoje ime kako teče nizvodno, kao da otkriva nove dijelove svog karaktera. Počevši od slikovitog mjesta Klobuk, gdje je poznatija kao Mlade, voda veselo teče kroz predivne krajolike i obasjava selo Veljake svojom blistavom ljepotom. Mlade je poput mladosti sama, snažna i puna života, donoseći svježinu i vitalnost u svojoj plovidbi kroz ovo idilično selo.
No, kako rijeka nastavlja svoje putovanje nizvodno, po treći put mijenja svoj identitet. Kao da se budi iz sna, ulazi u fazu preobražaja i postaje Trebižat. Ovo ime odzvanja duboko u kolektivnoj svijesti lokalnog stanovništva. Njezino ime svjedoči o bogatstvu i raznolikosti ovog kraja. Svaki dio rijeke nosi svoju tajnu, oživljavajući prošlost i povezujući nas s prirodom na jedinstven način.
Prema predaji koja kruži među narodom, ime Mlade, koje nosi ta rijeka, krije mnogo dublje značenje nego što se može naslutiti na prvi pogled. Ovaj hidronim, u svojoj srži svjedoči o tragičnom događaju koji je obilježio Ljubuški. Radi se o priči hrabre katolkinje koja je, umjesto da se preda Turčinu, izabrala smrt i odlučila se baciti u rijeku koja je nakon toga dobila naziv.
Nije tajna da je narod na ovom prostoru mnogo propatio tijekom četiri stoljeća turske okupacije. Najgore od svih prolazile su mlade djevojke. Naime, kad god bi se neka djevojka udavala, Turci bi je uzeli i odveli nekom od svojih vođa, najčešće agama, da je iskoristi tu noć, a potom je vraćali njezinom zaručniku. A dobro je poznato da su hercegovke u to vrijeme čuvale svoj obraz i obiteljsku čast.
O tome nam svjedoči i legenda o djevojci bijele puti s dubokim crnim očima i tamnom kosom. Kada je sazrjela, pročulo se među Turcima da je spremna za udaju. Kada su svatovi vodili djevojku na vjenčanje, Turci su hitro skočili na konje i oteli je od svatova želeći je odvesti sa sobom. I dok su prolazili pored mosta koji vodi do njihovog tabora, jadna djevojka je razmišljala o svojoj čistoći i tome kako pred svojega muža želi doći neokaljana, a ne da se preda nekom Turčinu i više se nikada ne mogne pogledati u oči. Kada su se približili mostu, ona je skočila s konja i bacila se u rijeku. I od tada se ta rijeka naziva ‘Mlade’, i to ime je ostalo sve do današnjeg dana.
Crveni Grm
U starijim zapisima, selo koje danas poznajemo kao Crveni Grm prvotno se nazivalo Crni Grm. Doduše, vjerojatno je neki pisar napravio grešku i umjesto Crveni Grm zabilježio Crni Grm. No, postoji jedna zanimljiva priča koja objašnjava porijeklo imena ovog mjesta. Priča kaže da je selo dobilo ime po crvenom hrastu koji je nekada bio obilno prisutan na tom području. Kada se lišće hrasta osuši u jesen, dobije izuzetno jarku crvenu boju, stvarajući uistinu očaravajući prizor – kao da je cijelo mjesto jedan ogroman crveni grm. Stoga, prema narodnoj predaji selo Crveni Grm dobilo je svoje ime upravo zahvaljujući tom drveću.
Vitina
Iako biste možda na prvi mah pomislili da nema šanse da iza imena Vitina stoji simbolika i neko dublje značenje, moramo vam priznati da niste u pravu. Ovo šarmantno mjesto dobilo je svoje ime po jedinstvenoj tradiciji koju su stanovnici njegovali – uzgoju vitine, vrste drveća koje se koristilo za izradu konoplje koja se koristila za vezanje žita i kukuruzovine.
Osim toga, prema jednoj od predaja, ime Vitina se veže za nekadašnje vijećanje koje je održavao herceg Stipan upravo u ovom mjestu. Tijekom tih vijećanja, donošene su važne odluke, a sudionici su raspravljali o raznim pitanjima koja su se ticala lokalne zajednice. Ova tradicija je duboko ukorijenjena u kolektivnom sjećanju stanovnika i dio je bogate kulturne baštine Vitine.
Groblje Kukavice
Kao što i sami vrlo vjerojatno možete pretpostaviti, kužna groblja su bila zastrašujuća mjesta na kojima su sahranjivane žrtve smrtonosnih epidemija, odajući mučnu sliku razaranja i gubitka koje su sa sobom donosile zarazne bolesti. Pokop oboljelih ljudi od kuge uglavnom je bio obavijen strahom i panikom. Zbog visoke zaraznosti, tijela preminulih su se obično brzo i bez ikakve ceremonije ili obreda pokapala u posebnim masovnim grobnicama, udaljenim od naseljenih područja. Ovaj brzi i neformalan način pokopa odražavao je potrebu da se spriječi dalje širenje kuge i zaštiti zajednica od još većih gubitaka.
No, kakve veze ovo sve ima s posljednjim počivalištem smještenim u južnom dijelu grada? Mogli biste ostati iznenađeni! U mnogim mjestima Bosne i Hercegovine postoje priče koje se prenose generacijama o kužnim grobljima. Jedno od je i Groblje Kukavice, koje je dobilo svoje ime iz veoma zanimljivog razloga. Za razliku od pokopa na kakva smo navikli danas, preminuli od kuge nisu se nosili na nosilima nego su se prevozili na poseban način – zakačeni kukom. Tako je i samo groblje dobilo naziv.
Veljaci
Župa Veljaci ima bogatu povijest koja seže unatrag sve do 14. stoljeća. Ova župa je bila važno vjersko središte koje je obuhvaćalo ne samo ovo područje, već i susjedni dio
Dalmacije.
Na temelju narodne predaje ovo mjesto nije oduvijek imalo svoje ime, ali je bilo poznato po hrabrim i odvažnim mladićima koji su u njemu živjeli. Ovi mladići bili su karakteristični po svojim čvrstim uvjerenjima i nepokolebljivoj podršci jedan drugome. Bili su toliko jedan za drugoga da kada bi god netko rekao nešto protiv toga mjesta ili nekoga od sumještana, dobio bi mnogo batina. Tako su pitali jednog mladića kad su ga vidjeli krvava: “Di su te tako izmlatili?” A on im odgovorio: “Onamo di no su momci velejaci.” I tako su ostali velejaci, a to su današnji Veljaci.
Istraživanje korijena ljubuških ekonima
Postoje zanimljive priče koje stoje iza etimologije nekih ljubuških ekonimija, otkrivajući porijeklo njihovih naziva i povezanosti s različitim aspektima povijesti i prirode. Evo i nekih od nama najzanimljivijih.
Vašarovići su svoje ime dobili zbog dugogodišnje tradicije vašara koji se održavao u tom području. Vašar je bio živo mjesto susreta, trgovine i razmjene, privlačeći ljude iz raznih dijelova regije. Ta tradicija vašara utkana je u identitet Vašarovića i predstavlja važan dio njihove povijesti.
Teskera, zanimljiv ekonim, ima korijene u turskoj riječi “teskere”, što znači cedulja, list, pismo, pismena dozvola, potvrda ili svjedodžba. Prema predaji, Teskera je dobila ime za vrijeme vladavine Turaka, jer je u tom naselju bila carina. Carinski ured često je izdavao te cedulje ili isprave koje su bili važne za trgovinu i administraciju tog vremena.
Radišići su ime dobili po vrijednim radnicima ili jednostavnije rečeno, radišama, koji su svojim predanim radom oblikovali identitet ovog sela. Njihova marljivost i predanost poslu postali su simbol za Radišiće, čime su ostavili trajan trag u lokalnoj zajednici.
Ekonimi Lisice i Zvirovići proistekli su iz zoonima, odnosno naziva životinjskog podrijetla. Oba naselja su dobila ime zbog obilja divljači u njihovom okruženju. Lisice su bile poznate po jazbinama tih lukavih životinja, dok su Zvirovići bili prepoznatljivi po prisutnosti velike zvijeri i ostale divljači. Ovi nazivi odražavaju bogatstvo prirode i raznolikost životinjskog svijeta koje su oduvijek obilježavale ta područja.
Naziv Mostarska Vrata ima svoje korijene u geografskom položaju mjesta. Ovaj ekonim prozvan je tako jer se nalazi na izlazu prema Mostaru ili ulazu u Ljubuški. Ime je nastalo kao opisna referenca koja je označavala važnu geografsku točku i često se koristila kao orijentir u navigaciji.
Orahovlje je naselje koje je dobilo ime po obilju oraha koji su nekada rasli u tom području. Orahe su pratila mnoga vjerovanja i mitovi, pa su se u narodnom vjerovanju povezivali s prisustvom vještica, nadnaravnih bića. Ta bogatstva prirode utkana su u naziv Orahovlje i podsjećaju na nekadašnje vrijeme kada su orasi obilno rasli i činili pejzaž ovog naselja jedinstvenim.
Ove priče o etimologiji govore nam o velikoj povezanosti između povijesti, prirode i ljudi, pružajući dublji uvid u bogatstvo i raznolikost ovog kraja. Kroz stoljeća, ljudi su koristili svoju maštu i kreativnost kako bi izmislili nazive koji su jedinstveni i prepoznatljivi. Ovi nazivi postali su dio naše lokalne baštine i nasljeđa, prenoseći priče i tradicije s generacije na generaciju. Oni su svjedočanstvo ljudske sposobnosti da pronađe inspiraciju u svom okruženju i da stvori nešto novo i posebno. Upravo ta kreativnost čini svako mjesto jedinstvenim i prepoznatljivim, doprinoseći raznolikosti i bogatstvu naše geografske karte i na koncu postaje važan dio našeg identiteta.
