Razotkriveni nepoznati kiklopski zidovi iznad Vitine [foto]
- Napisao/la Ljubuški IKS Portal
- Objavljeno u Naš Ljubuški
- Ispis
- Pošalji e-mail
Štovani zaljubljenici Ilira i svekolike a poglavito graditeljske-megalitske Ilirske baštine, evo nešto što sam ono baš apsolutno neočekivano, posve brzinski gotovo u par minuta, i takorekuć, totalno usputno, razotkrio prije skoro 2 mjeseca, u tijeku obične vožnje automobilom kroz Vitinu, zapadno od Ljubuškog.
Vitina, osim što je riječ o jednom od najvećih i najnaseljenijih današnjih mjesta ljubuškog kraja, predstavlja bez ikakve sumnje jedno od najvažnijih prapovijesno-ilirskih, te kasnijih rimsko-antičkih, protourbaniziranih naselja ne samo u ljubuškoj općini, već i u čitavom ovom dijelu porječja rijeke Trebižat (Tihaljine).
Kako je došlo do ovog, po svemu sudeći značajnog, otkrića, dosada 'nepoznatih' i nigdje nikada prezentiranih megalitskih zidina ovog gradinskog ilirskog kompleksa u Vitini? Došlo je isključivo uz pomoć tehnologije, i to moćne tehnologije. Naime, posjedujem uza sebe jedan moćan profi digitalac koji je upravo specijaliziran za veliko zumiranje, pri čemu može zumirati 92 puta, od čega 50 X optički s objektivom.
Kolika je ovo neizmjerna pomoć dragi čitatelji, najbolja vam je usporedba da vam kažem kao da imate uza sebe svog slugu robota koji može doslovno u sekundi na svaku vašu želju i fokus, posve umjesto vas uspeti se na bilo koje brdo i snimiti ili poslikati sve što se da viditi i što je značajnije na tom brdu.
Jedini uvjet je da je vrijeme koliko toliko lijepo, da nije magla ili izmaglica i da je smjer odakle usmjeravate digitalni fotoaparat na čistom pravcu, po mogućnosti okomitom prema fokusiranom brijegu na kojem se nalaze dijelovi, i eventualni građevinski-megalitski ostaci, koje želimo uhvatiti izbliza okom kamere.
Ovdje nije nipošto riječ o nekakvom 'običnom' slikanju ili 'bezveznoj' stvari, jer evo da vam otkrijem da sam odkad sam nabavio ovaj fotoaparat otkrio na prostoru od Posušja pa do Ravnoga i Popovog polja najmanje 80 novih lokacija na kojima sam snimio kristalno jasno vidljive moćne megalitske konstrukcije, megalitske zidine, podzide, megalitske terasaste hramove ili gomile, megalitske masivne kružne gradinske zidine, ostatke megalitskih objekata, kuća i mase sličnih megalitskih graditeljskih ostataka među kojima sam neke već in-situ obišao i nakon čega sam ostao paf kad sam vidio koliko su to moćne konstrukcije i totalno nepoznati megalitski sajtovi, iako je ponegdje riječ o ranije registriranim gradinskim kompleksima. Što se tiče same Vitine, do otkrića monumentalnih ilirskih zidina, došlo je tijekom usputnog zaustavljanja kod jedne trgovine uz magistralnu cestu.
Nakon posjete trgovini, zastao sam kratko kako bih bacio obični pogled na prisojnu stranu odnosno na južne padine moćnog brda Zelengora neposredno iznad trgovine, na čijem se čitavom gornjem dijelu nalazi jedna od najmoćnijih ilirskih gradina čitavog ljubuškog kraja i šire okolice, koju sam već bio predstavio javnosti prije nekoliko godina. Ova gradina, predstavlja bez ikakve sumnje jedan protourbanizirani ilirski ogromni kompleks, odnosno možemo reći i jedan vrlo važni ilirski grad, kojeg su vrlo vjerojatno podigli bili čuveni Iliri Daorsi.
I upravo ove novootkrivene kiklopske megalitske zidine s južne prisojne strane ove moćne gradine, tj.na njenom južnom podgrađu, ili podakropolskom dijelu, čvrsto sugeriraju i idu u prilog tome da su Daorsi naseljavali ovaj dio jugozapadne Hercegovine uokolo rijeke Trebižat. Bar jedan dio povijesti u vremenu, vjerojatno ranog i srednjeg željeznog doba.
Naime, pogledom na niže dijelove jako okršenog strmog južnog dijela brda Zelengora zamijetio sam odsječke očitih ciklopskih zidova i podazida koji su tipično na rekao bih klasični ilirski način super vješto podignuti direktno na strmom kamenu živcu tvoreći na taj način korisne terase, ali i dekorativno moćno uređeni terasasti segment prirodne krške padine. Dakle, svrha ovih moćnih zidina nije bilo samo radi iskorištavanja i funkcije strmog terena već i poradi same ljepote ili pak dekora kamenog brda. To je jedna slična i jako pozitivna osobina naših domaćih Ilira, poput čuvenih latinoameričkih Inka koje su istim vještinama podigli svoj čuvene kamene gradove poput svima poznatog Machu. O toj sličnosti govorio sam više puta u prošlim svojim radovima i opisanim otkrićima na blogu. No, u čemu se ogleda, za razliku od npr.spomenutih Inka i njihovih kamenih naselja, vrijednost ovih naših ilirskih kamenih spomenika kulture ? Ogleda se poglavito u samoj starosti kamenih megalitskih spomenika koje su Iliri podigli bili diljem Hercegovine, a posebice diljem donje ili niske Hercegovine. Kome to nije još jasno taj nije uopće upućen u osnovnu kronologiju naših ilirskih građevina i kamene ilirske gradnje.
Naime, sad se već apsolutno sigurno može zaključiti da čitava Hercegovina na stotinama i stotinama lokaliteta sadrži ostatke moćnih megalitskih ili ciklopskih zidina koje sežu minimalno u razdoblje srednje, a velikim dijelom u razdoblje rane,bronce. To znači, da opet ponovimo i podcrtamo, - da posjedujemo jedne od najstarijih europskih primjera kompleksne megalitske spomeničke baštine predstavljene velikim kompleksima kamene gradnje s ogromnim razmjerima, tj.udijelima kamenih megalitskih građevina po jedinici površine.
A to nije samo europski top, već smo po tome i svjetski fenomen, jer nigdje na svijetu na jedinic površine, recimo na kilometru kvadratnom, nećete naći toliki ogroman broj kamenih građevina iz prapovijesti, koliko ćete pronaći u nas, tj.na prostoru Dinarida, od Istre, preko Dalmacije, Hercegovine, pa sve do juga Crne Gore. I to je jedna predivna i nepobitna činjenica koja treba biti na veliki ponos svima nama koji potječemo s ovih prostora. I da se za kraj ponovno vratim samoj Zelengori iznad Vitine i razotkrivenim ciklopskim zidinama.
Nakon što sam iste sa jakim zumovima poslikao, te nakon toga na ekranu pogledao, oduševio sam se činjenicom, kao što i možete vidjeti na slikama ispod, da se ovdje stvarno radi o premoćnim ciklopskim ilirskim zidovima, koji su znatnim dijelom prekriveni gustom vegetacijom, no koji se očito pružaju još dalje bočno od uslikanih sekcija, i pri čemu se jasno vidi kako su pojedine megalitske vace isklesavane i finije uklapane.
A posebice je interesantna jedna sekcija zidine koju sam razotrkio na lijevoj zapadnijoj strani podgrađa gradine, na kojoj se vidi štih arhitekture zida koji poprilično asocira na neke dijelove monumentalnih zidova čuvenog Daorsona u dijelu njegove podakropole, uz što se i ovdje vizualno razabire horizontalno uslojavanje u pravilnijim redovima megalitskih blokova od kojih su poneki čak i sa vidljivom bunjastom istakom, što u sveukupnom smislu, ide u prilog već rečenom - da je ovo dijelo Daorsa.
Sve u svemu, iako je samo tračak ili dijelić toga snimljeno, možemo zaključiti kako se ovdje, krije zaista vrijedan oblik ljubuške kulturne baštine, i to suhozidne monumentalne baštine,koja sačinjava jedan ali vrijedan komadić u mozaiku svekolike monumentalne graditeljske baštine Ilira na ovim prostorima.