Ljubušak prof. Nikica Šiljeg o najstarijoj općinskoj malonogometnoj ligi u Hercegovini

Kao novinaru i sportskom djelatniku koji je više od deset godina bio voditelj MNL Ljubuški a i sada je član Sportske udruge Liga Hercegovine podatak o najstarijoj općinskoj ligi prof. Šiljegu je bio jako zanimljiv, ali zanimanje za ovu ligu kod prof. Šiljega zasigurno je pobudila činjenica da je i sam bio dio ove lige nastupajući za Gradniće, rodno mjesto svoje majke.

O podatku koji je pronašao u arhivi Narodne knjižnice HNŽ prof. Nikica Šiljeg napisao je članak objavljen u Večernjem listu, u čijem uvodu stoji kako je Liga u Čitluku davala prvake Hercegovine, ali se malo toko pita kada je počela tradicija tog općinskog natjecanja.

U nastavku ovog članka donosimo Vam odgovor prof. Šiljega na ovo pitanje.

Liga obnovljena 2003. godine

Oni malo upućeniji sjetit će se kako je 2003. Liga MZ općine Čitluk obnovljena u sadašnjem formatu. I bit će u pravu, jer ovogodišnja 17. čitlučka općinska liga u kontinuitetu se igra upravo od te godine. Ali, što je bilo prije? Radeći i listajući prašnjave listove prijeratne mostarske Slobode u čitaonici Narodne knjižnice HN županije u Mostaru, (poznatija kao knjižnica u Kosači), a u cilju prikupljanja građe za monografiju RK Izviđač iz Ljubuškog, u obilju zanimljivog materijala naletjeh na sportskim stranicama toga lista na člančić pod naslovom “Opštinska liga u Čitluku”, potpisan inicijalima S. V. i s 32 retka teksta i s datumom objave 19. srpnja 1956. godine. Blago rečeno, bijah iznenađen, ako ništa drugo zbog godine kada se to natjecanje igralo, ali istodobno i obradovan činjenicom kako se netom po uspostavi novoutemeljene općine Čitluk upravo na njezinu teritoriju igralo najvjerojatnije prvo natjecanje ovakvog tipa na hercegovačkim prostorima. Termin najvjerojatnije stoji iz razloga što bi ga valjalo potkrijepiti i po mogućnosti potvrditi i iz nekog drugog izvora, ali kako trenutačno stoje stvari, ovo je, barem što je meni poznato, najstariji spomen početaka nekog ovakvog natjecanja u Hercegovini. I Čitluk može biti ponosan na tu činjenicu.

Ukratko, članak informira o tome kako su “završene pripreme za formiranje čitlučke opštinske futbalske lige”, kako se za natjecanje prijavilo šest klubova te kako “se u završnoj fazi formiranja nalaze još tri kluba koja će se najvjerojatnije uključiti u seosku ligu”. Sam termin “klub” trebalo bi malo bolje objasniti, pogotovo u vezi s onim što danas pod tim terminom podrazumijevamo, ali svakako stoji kako pod tim terminom treba prvenstveno razumjeti više momčad nekog sela, današnje mjesne zajednice, a ne klub kako ga mi u današnjem svjetlu znamo. Dalje se ističe kako je predviđeno da natjecanje počne tijekom srpnja te godine te se ističu favoriti za osvajanje 1. mjesta (Budućnost iz Međugorja i Boksit iz Blatnice) koji slove kao glavni kandidati za naslov.

Šest sudionika

Članak završava konstatacijom kako je “na Skupštini predstavnika klubova gdje je izabran i Odbor za rukovođenje natjecanjem zaključeno, između ostalog, da se u okviru klubova formiraju i druge sekcije (npr. odbojka)”.

No, tu priča ne staje jer već na susjednoj stranici objavljena je i druga vijest o istom natjecanju, zapravo “o rezultatima prvog kola čitlučke lige koje je odigrano u nedjelju, 15. jula” i u okviru kojeg su postignuti sljedeći rezultati: u Međugorju Budućnost – Boksit Blatnica 1:2, u Krehinu Gracu Mladost – Zadrugar Čitluk 4:1 i u Slipčićima Borac – Radnik Dobro Selo 3:4. Odmah ispod navedenih rezultata je i napomena kako je “Komisija za natjecanje poništila utakmicu u Slipčićima i naknadno će odrediti termin odigravanja nove”, bez obrazloženja takve odluke… Dva navedena početna teksta, bez obzira na svoju kratkoću, značajna su i jako sadržajna. Ona govore kako o sustavu natjecanja (dakle, igra se liga, a ne kup) tako i o broju sudionika (ipak, 6 klubova, bez obzira na najavljeno priključenje još tri kluba). Čast da igraju prvo (bar za sada poznato?) natjecanje tako su imali mladi nogometaši iz Međugorja, Blatnice, Krehina Graca, Čitluka, Slipčića (Tepčića) i Dobrog Sela. Također, u tom početnom kolu natjecanja ostvareni su i zanimljivi rezultati, postignuto je i dosta pogodaka, ali već od početka i ovo su natjecanje pratili problemi, najčešće izraženi u vidu incidenata koji su se događali na utakmicama ili poslije njih. Svjedoči to i kratka vijest u istom listu od 26. srpnja u kojoj su tek nabrojani rezultati 2. kola (u Čitluku Zadrugar – Borac 5:1, u Blatnici Boksit – Mladost 2:1 te u Dobrom Selu Radnik – Budućnost 2:1 i gdje se iza toga navodi “kako utakmica u Dobrom Selu neće biti registrirana zbog incidenta igrača, već će se naknadno ponoviti”. Sloboda od 3. kolovoza te godine donosi, naravno uz rezultate sljedećeg, 3. kola, i dodatak kako je “poništena utakmica između Radnika i Budućnosti odigrana na neutralnom terenu u Čitluku. Pobijedila je Budućnost s 4:1”. Tu nastaje stanka u praćenju Lige jer sve do 27. rujna nema vijesti ni ikakvih podataka o nastavku natjecanja u mostarskom listu. No toga dana, pod naslovom “Boksit bez poraza” i nadnaslovom “Opštinska liga Čitluka” objavljen je tekst koji tvrdi kako se, redovito, svake nedjelje odvijaju natjecanja “Opštinske lige Čitluka”. Vidljivo je kako su Blatničani u tom trenutku neprikosnoveni lideri na ljestvici jer imaju 4 boda viška u odnosu najbližeg pratitelja. Tako Boksit ima 13, a Borac 9 osvojenih bodova iz po 7 odigranih utakmica, a vodeći dvojac slijede Čitlučani sa 7 i Gračani sa 6 bodova te na začelju ljestvice Radnik i Sloga s po 3 osvojena boda. Zanimljiva je i pojava novog kluba Sloge (?) te kako po tom članku više nema Budućnosti u natjecanju.

Objašnjenje će se pronaći u Slobodinom članku od 17. siječnja sljedeće, 1957. godine te će se u kasnijem tekstu dosta citirati i navoditi pojedine rečenice, pa i cijeli ulomci iz njega. Tako sljedeća rečenica objašnjava kako kada se pojave problemi u natjecanju i “pokatkad dođe i do gužve”, kao posljedice takvog stanja donose se odluke o prestanku natjecanja za pojedinu momčad pa se konstatira kako “je to najbolje osjetila ekipa Međugorja, koja je radi nesportskog ponašanja diskvalificirana iz daljnjeg natjecanja”. Inače, u tom broju Slobode od 17. siječnja 1957. godine, objavljena su dva natpisa o temi čitlučke nogometne lige. U prvom daje se konačna ljestvica natjecanja koje se odvijalo u prethodnoj godini s nekoliko vrlo zanimljivih opažanja njegova autora, od konstatacije kako “nogometni sport na području čitlučke općine nije imao nikakve tradicije” i kako “posmatrana iz tog aspekta, liga sa 6 stalnih sudionika zaslužuje pozornost”. Potom slijedi ljestvica krajnjeg plasmana klubova te konstatacija kako “se iz ljestvice uočava, prvenstvo je nadmoćno pripalo Boksitu iz Blatnice”.

“Od ništa do previše”

Još zanimljiviji i, naravno, opsežniji jest drugi prilog iz istog broja Slobode, s nadnaslovom “Sportska panorama Čitluka” i naslovom “Od ništa i previše”. Članak počinje tezom izraženom kroz upitnu rečenicu “Zašto spominjati tradiciju?” i potom konstatacijom kako “ona nije presudna. Naprimjer, Čitluk je bez ikakve sportske tradicije. Nikada u tom malom mjestu nije postajao nikakav sportski klub”, pa ipak “za nepunu godinu dana u Čitluku je, u sportskom pogledu, od ništa stvoreno i previše”. U daljem tekstu vrijedi izdvojiti i odlomak iz povećeg teksta u kojem se poentira na sljedeći način: “U takvim uvjetima došlo je do formiranja općinske lige. Natjecanje se nesmetano odvijalo. Cijela sela živjela su sa svojim klubom. Sve je dolazilo na igrališta. Starci su zajedno s mladima odlazili u susjedna sela da bi bodrili svoje igrače. Pričaju da se i ženska omladina zanimala za nogomet. Tako se u Čitluku primjećuje na utakmicama veći broj žena gledatelja nego muškaraca”.

Odricanje od dotadašnje tradicije u svemu, pa i u sportu, vidljivo u prethodnim recima, nije ništa neobično za tadašnje vrijeme, jednako kao i preideologizirana, pa time za naše podneblje i pomalo neprirodna, imena tadašnjih klubova (Sloga, Radnik, Zadrugar, Budućnost, Borac, Mladost, Boksit…). Vjerojatno se željelo takvim odricanjem od tradicije i takvim imenima danim klubovima pokazati nešto novo, drugačije nego do tada. Ostaje upitnost takvih pokušaja, ali ono što se nikako ne može opovrgnuti i obezvrijediti jest ovaj iznimno vrijedni i neupitni početak čitlučkog nogoloptanja u tim davnim vremenima 50-ih godina prošlog stoljeća. Dokaz tome su i tri činjenice.

Prvo, čitlučka liga nije imala samo to svoje prvo, premijerno izdanje, pa se onda ugasila, nestala, već je i dalje rasla i napredovala. Već sljedeće, 1957. godine imala je dva člana više u odnosu na prvu godinu svog igranja (novi prvak Šibenac iz Blizanaca i gradnićko-paočki Rudar). Zatim se sljedećih nekoliko godina, 1958., 1959. i 1960. godine, Liga igrala podijeljena u dvije skupine s po četiri člana (pod nazivima I. i II. grupa, odnosno Južna s klubovima iz Krehina Graca, Međugorja, Čitluka i Blatnice i Sjeverna s klubovima iz Dobrog Sela, Blizanaca, Gradnića-Paoče i Tepčića), da bi 1961. godine Ligu igralo čak deset klubova. Uz naprijed nabrojane, još su tu i služanjski Zmaj, koji je bio prvak te godine, te Broćanac iz Donjeg Velikog Ograđenika, dok se umjesto gradnićkog Rudara sada natjecao Brzolet iz Paoče.

Drugo, blatnički Boksit se, kao prvak Općinske lige u prvenstvenoj sezoni 1957./58., plasirao u veći natjecateljski rang, u Mostarsku podsaveznu ligu, što je bio uspjeh sam po sebi. Doduše, na kraju je bio posljednji na ljestvici u konkurenciji mostarske Lokomotive, stolačke Iskre, ljubuške Sloge, zatim duvanjske Budućnosti, konjičkog Metalca, Turbine iz Jablanice…  Sveukupno, za jednu, ipak seosku, momčad u konkurenciji općinskih predstavnika iznimno vrijedan rezultat.

I konačno, treće i vjerojatno najvažnije za kraj ove priče. Ostale općinske nogometne lige pokreću su tek nekoliko godina poslije čitlučke. Naprimjer, ona širokobriješka tek 1962., kao i čapljinska, godinu potom i tomislavgradska, s gotovo neprekinutim kontinuitetom od 1963. do danas, tako nekako i mostarska, ljubuška, pa potom i grudska, posuška… Tako, po do sada prikupljenim činjenicama i podacima, Čitluk se ima čime ponositi. A kako je i tadašnja liga imala podršku gledateljstva, svjedoči i prilog iz Slobode od 30. lipnja 1960. godine o nazočnosti čak 1000 gledatelja prijateljskom dvoboju “starih rivala – domaćeg Brotnja i Mladosti iz Krehina Graca, u kojem su domaćini slavili s rezultatom 2:1, a oba gola za pobjedničku ekipu je postigao Popović (najvjerojatnije se misli na Gojka Pehara, obiteljskog nadimka Popović), a za ekipu Mladosti Božo Pehar”.

To je ona dodatna, četvrta, a možda i najpresudnija činjenica zašto sve ovo u Čitluku i Brotnju traje ovako dugo i na visokoj razini.