Klub kulture „Libuša“: Drugačiji i moderni, a opet posvećeni očuvanju jezične i kulturne baštine hercegovačkog kraja

Jeste li iznenađeni dobrom prihvaćenošću?

Nismo iznenađeni. Mi smo pozitivno šokirani. Imamo odličnu ekipu koja želi napraviti nešto dobro, nešto što nije samo za nas, nego će koristiti ljudima koje svakodnevno susrećemo i koji žive u našem gradu. Onda se, naravno, nadamo da će netko to primijetiti, da će nas podržati. A Ljubuški se pokazao kao Cicely, onaj gradić iz serije „Život na sjeveru“ u kojem su svi različiti, a svi prihvaćaju jedni druge i sudjeluju u realizaciji ideja svojih sugrađana, ma koliko one čudne bile. Tako je bilo i s Libušom. Imali smo lijepu riječ i odobravanje sa svih strana. Svaki događaj koji smo organizirali, sve je bilo iznimno posjećeno. Slično je i s ostalim mjestima u kojima gostujemo. Ljudi nas prihvaćaju bez zadrške. Čini se da nam dobro ide.

U Ljubuškom dosad nije bilo kazališta. Je li bilo teško graditi nešto iz temelja, bez ikakvih sredstava?

Ma, mi smo entuzijasti. Prvo smo počeli raditi, a onda smo se sjetili da nemamo ništa… Budući da smo krenuli ni od čega, dobro nam je došla svaka pomoć. I dobili smo je. Pa se tako dogodi da nam krojačica besplatno sašije kostim. Čovjek od kojega naručujemo konstrukciju za kulise i zahtjevnije dijelove scenografije, odradi posao savršeno, a onda shvatimo da nam je naplatio samo materijal. Studio Loop nam snimi song, Sanjin napravi fenomenalan plakat, Ana logo, Foto Đino i R-media snime predstavu. I tako redom. Ljudima je to kruh, od toga žive, a nama posao odrade volonterski i kažu: „To je za Ljubuški. Radite dobru stvar. Samo nastavite i javite nam ako što zatreba.“. Koliko je samo takvih ljudi bilo u ove tri godine...

Radio Ljubuški nas prati cijelo vrijeme. Snimaju nam spotove, jinglove, najave, priloge i članke. U Osnovnoj školi Ivane Brlić–Mažuranić već tri godine imamo probe. Nikada se nitko nije pobunio, rekao da smetamo. Štoviše, za bilo kakvu pomoć - svi su tu, od ravnateljice, nastavnika pa do spremačica.

Gradonačelnik Nevenko Barbarić i Grad Ljubuški izlaze nam u susret od prvog dana, prvo logistikom, a onda i financijskom podrškom prilikom premijernih izvedbi predstava i nedavnih gostovanja u Orašju i Retkovcima. Otkako smo počeli s radom, muči nas nedostatak tehnike. Nedavno smo kupili rasvjetu i veći dio audio opreme koja nam je bila neophodna. Tu nam je donacijom pomogao gospodin Toni Kraljević i Ministarstvo financija ZHŽ-a. Kada trebamo prostor za izvedbu predstave, hotel Bigeste i Ohio nas uvijek ugoste. I gospodarstvenici su nas počeli primjećivati pa ne moramo brinuti da nećemo moći financirati premijeru. Prekrasno!

Upoznajte naše čitatelje s dosadašnjim projektima.

Misija Kluba kulture „Libuša“ je doprinijeti kulturnom životu Grada Ljubuškog i županije. Osobita želja nam je popularizirati dramsku i glazbeno-scensku kulturu te potaknuti amatersko kulturno-umjetničko stvaralaštvo. Želimo biti drugačiji i moderni, ali također puno pažnje posvećujemo očuvanju jezične i kulturne baštine hercegovačkog kraja. I sve to nam nekako polazi za rukom.

Prvi naš projekt je bio pripremanje i realizacija programa humanitarnog evergreen festivala „Ljubav za sve“ u suradnji s Udrugom „Duga“. Ovaj festival je okupljao glazbene i plesne talente svih generacija Ljubuškog, a bio je isprepleten skečevima, uglavnom na lokalnom jezičnom izričaju. Nakon toga smo se posvetili predstavama. „Nevidljivi Jurica“ je kazališni uradak namijenjen djeci, a „Mrginji su u glavi“ – predstava je za sve generacije. Obje ove predstave su izvođene više puta, i još se uvijek izvode. Počeli smo od Ljubuškog, gostovali u nekoliko gradova u Hercegovini i Republici Hrvatskoj. Lani je medijska sekcija „Paola di Rosa“ iz Dubrovnika pozvala naše mlade članove da glume u kratkom filmu „Ime mi je Mara“. Radili smo i „Skviz“, seriju od sedam zabavnih kvizova za srednjoškolce u caffe baru „Bambus“. Pripremili smo još dvije predstave „TV Cmilje“ i „Naoposum ili nikako“. Ovu prvu smo odlučili snimiti kao kolaž skečeva, a „Naoposum ili nikako“ smo premijerno izveli prije petnaestak dana. Na premijeri je bilo preko 500 ljudi, što nas je istovremeno i obradovalo i preplašilo.

Koliko je vremena potrebno za osmišljavanje i realizaciju jednog kazališnog komada?

Glumačke probe, osmišljavanje i izrada glazbe, audio efekata, scenografije i kostima - to je otprilike pola godine intenzivna rada. Budući da uglavnom sami pišemo scenarije za predstave, traje to i dulje. Vjerojatno bi se vrijeme priprema moglo i skratiti, no neki imaju posao, neki školu ili druge obveze pa se ne opterećujemo toliko vremenom kada će predstava biti izvedena. Cilj nam je da to bude kvalitetno i da imamo na što pozvati ljude.

Libušu čini šarolika postava glumaca amatera. Učenici, učitelji, umirovljenici – svatko od njih ima priliku doprinijeti kulturnom i društvenom razvoju zajednice u kojoj živimo. Kako motivirati i ostale da vam se pridruže?

U roku od dvije-tri godine, članstvo Libuše se povećalo sa 6 na 30-tak članova. Ne treba ljudima neka posebna motivacija. To je jednostavno kvalitetno provedeno vrijeme. Mi radimo volonterski i uživamo u tome. Zabavne su te naše probe. Družimo se, zezamo i uradimo dobru stvar. Još kada dobijemo potvrdu publike, tko može biti sretniji od nas. To je odličan razlog da nam se netko pridruži. Ljubuški je prepun talenata koji se trebaju pokazivati. S pronalaženjem glumaca još se snalazimo. Nedostaje nam onih koji znaju pisati scenarije, skečeve, igrokaze i objave na Facebooku... Sve dobro dođe.

Nazire li se u bliskoj budućnosti neki novi projekt?

Naša komedija „Naoposum ili nikako“ prikazana je samo jednom i ona treba ići dalje, prikazati se u što više mjesta, ukoliko nam koronavirus dopusti. U međuvremenu ćemo raditi na scenarijima za dvije druge predstave. To je još, kao što kažu, na dugu štapu. Imamo članove s različitim interesima. Neke zanimaju glazbeni projekti, neke kvizovi, neke isključivo predstave. Širok spektar želja, a ne možemo sve odjednom. Vidjet ćemo.

Planirate li ostvariti suradnju s drugim organizacijama sa sličnim ciljevima i djelatnostima?

Već odavno surađujemo s Udrugom mladih „Agape“ i Ljubuškim karnevalom. Povezali smo se s Orašjem i Retkovcima. Svoju predstavu „Mrginji su u glavi“ izveli smo kod njih, a posjet njihovih kazališnih družina očekujemo na ljeto.

Što smatrate najvećim uspjehom Libuše?

Možemo biti ponosni na naš nastup u Retkovcima. Lijep je osjećaj kada vas pohvalom i pljeskom nagradi osoba od 80 godina, kada vidite sedmogodišnje dijete u publici, koje sve s velikim zanimanjem prati, ali i školovane glumce koji vam kažu – imate hit predstavu. To nam može biti motivacija za daljnji rad kojem ćemo se posvetiti, kao i dosad, s punim žarom.