Ljubušak čije spomen-poprsje nije smjelo u rodni kraj

Rođen je 29. veljače 1908. u Proboju u Hercegovini. Nakon završene pučke škole u Vitini gimnaziju je pohađao na Širokom Brijegu. Članom Franjevačkoga reda postao je 1926. u samostanu na Humcu. Studij filozofije i teologije pohađao je u Mostaru i tadašnjem Breslauu (danas Wroclaw). Za svećenika je zaređen u Mostaru 1933. Sljedeće godine otišao je u Englesku na studij engleskoga jezika spremajući se poći među iseljene Hrvate u Americi. Plod njegova studija oveći je članak u almanahu »Stopama otaca« 1934. – 1935. »Katolički književnici u Engleskoj iza Shakespearea«. U SAD je stigao u studenom 1935. Odmah je započeo pastoralno djelovati, najprije u New Yorku, zatim Chicagu (Sv. Jeronim), Vancouveru, Portlandu, Ambridgeu, Milwaukeeju (Presveto Srce Isusovo) i ponovno Chicagu (Srce Isusovo).

Prvi urednik »Danice«

Bio je prvi urednik tjednika »Danica« nakon što su ga franjevci 1945. kupili od dotadašnjega vlasnika Ivana Krešića. Uređivao ga je 1945. – 1946. i 1961. – 1975. Također je bio urednik »Hrvatskoga katoličkoga glasnika« od 1958. do 1961. i »Hrvatskoga kalendara« (Croatian Almanac) 1959. – 1961. te 1968. – 1975., u kojima je objavio brojne tekstove vjerskoga i kulturnoga karaktera. Dužnost savjetnika Kustodije obnašao je od 1949. do 1952. Nakon kraće bolesti umro je u bolnici u Chicagu 24. siječnja 1975. Četiri dana potom pokopan je među svojom braćom na groblju Holy Sepulchre.

Zanimljivo je da su nakon njegove smrti iseljenici pokrenuli akciju prikupljanja novca za gradnju spomenpoprsja u Vitini, ali je Vjerska komisija BiH odmah zatražila od Skupštine općine Ljubuški i hercegovačkih franjevaca da se to spriječi, što svjedoči o tome da su jugoslavenske službe itekako pratile njegov rad.

Bio je vrlo zauzet u hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. Uz ostalo, inicijator je organizacije »Ujedinjeni Hrvati Amerike«, u kojoj je djelovalo nekoliko hrvatskih franjevaca, primjerice fra Silvije Grubišić i fra Častimir Majić. U prosincu 1944. kao predsjednik »Movement of American Croatians for the Democratic Freedom of Croatia – Pokreta američkih Hrvata za demokratsku slobodu Hrvatske« supotpisnik je »Izjave« upućene predsjedniku Rooseveltu, u kojoj upozorava na ubojstva katoličkih svećenika i progon Hrvata od komunista te moli SAD da spriječi uništavanje i pokolje te traži da se načela »Atlantske povelje« primijene i na hrvatski narod.

Izdavač antikomunističkih publikacija

Isto tako, supotpisnik je »Izjave« 1945. kojom se usprotivio da jugoslavensko izaslanstvo predstavlja hrvatski narod na zasjedanju Ujedinjenih naroda u San Franciscu, ponovno upozorivši na teror protiv katolika u Jugoslaviji. Isto tako, uz više desetaka hrvatskih svećenika u Sjedinjenim Državama, supotpisnik je »Memoranduma«, koji je 22. lipnja 1954. predstavljen u američkom Kongresu, a koji, uz ostalo, sadrži kratak povijesni pregled hrvatske borbe za slobodu i terora komunista protiv Katoličke Crkve. Zanimljivo je kako američka izvješća petnaestak godina poslije navode da je on, uz ostalo, »izdavač raznih antikomunističkih publikacija tiskanih na hrvatskom jeziku«.

Za vrijeme pastoralnoga rada u New Yorku na Manhattanu intenzivno se družio s Nikolom Teslom za njegovih šetnja Central Parkom. Prema zapisu Duška Čondića, koji je o tome više puta razgovarao s Čuvalom, Tesla je u više navrata izjavio da sebe smatra Hrvatom pravoslavne vjere, uz već poznatu izjavu kako Hrvatsku smatra svojom domovinom. Je li to točno, nije moguće reći, ali svakako daje poticaj budućim istraživačima da pokušaju utvrditi autentičnost takve eventualne Tesline izjave.

»Tražio Hrvate« po SAD-u

Bio je jedan od onih koji su upravo doslovce »tražili Hrvate« po SAD-u. »Ako bi ih pronašli – a rijetko gdje da ih nije bilo – molili su župnika da im ustupi župnu crkvu, u kojoj su ispovijedali, propovijedali, odgajali i uzimali podatke. Osobito je u tome ustrajan i uspješan bio fra David Zrno, franjevac iz Duvna, a istaknuli su se i fra Zvonko Mandurić, koji je već 1930-ih tražio Hrvate i u Kanadi, te fra Ljubo Čuvalo« navodi pisac u posebnom broju »Franjevačkoga vjesnika« u povodu 90. obljetnice Hrvatske franjevačke kustodije svete Obitelji 2016. Ovo je prigoda istaknuti kako je na svom vrhuncu Kustodija u Americi i Kanadi (god. 1977.) imala jedan samostan (u Chicagu) i dvije rezidencije (u Gulf Breezeu, Florida, i u Beaver Fallsu, Pennsylvania), a djelovalo se na trinaest župa u SAD-u i sedam u Kanadi.

Misionarskomu radu svih naših svećenika u iseljeništvu, uključujući kulturni, prosvjetni i politički rad, trebalo bi napokon sustavno istraživački pristupiti, kako bismo dobili cjelovitu sliku o ulozi Crkve u tom još uvijek zanemarenom dijelu cjeline narodnoga života.