Održan 5. Ljubuški pjesnički maraton

Nakon pozdravnih riječi organizatora, prof. Mate Grbavca i predsjednika Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne Ivana Sivrića, manifestaciju je otvorio predsjednik Gradskog vijeća Tihomir Kvesić, a potom je krenuo maraton na kojem su se izmjenjivali brojni pjesnici čitajući svoju poeziju.

Bilo je tu domaćih ljubuških pjesnika, ali i onih sa „strane“, stigle su poete iz Zagreba, Splita, Mostara, Stoca…

„Oduševljena sam Hercegovinom. Prvi put sam ovdje i nikad nisam bila na ovakvom energetskom susretu pjesnika. Žao mi je samo što je korona malo poremetila ovo, trebalo nas je biti više, ali i ovo što nas ima tu, stvarno smo zajedno“, istaknula je pjesnikinja Jasmina Maurović iz Zagreba.

Njezino mišljenje dijeli i Snježana Vesna Lovrić iz Mostara koja je navela kako je ljubuški pjesnički maraton za nju bio pravo otkriće i da redovno dolazi na ovu manifestaciju.

„Meni je drago da smo se okupili ovdje i drago mi je da Ljubuški, kao grad koji cijeni knjigu i umjetnost, ovo svoje “Ljubuško kulturno ljeto“ nije otkazao sasvim“, istaknuo je Ivan Sivrić. On napominje kako je sama činjenica da se održava jedna ovakva manifestacija dokaz kako postoji interes za poezijom u Hercegovini. „S poezijom nikada nije bilo posebno sjajno, znamo da su i najveći pjesnici živjeli i umirali u bijedi iako se njihovi radovi danas nalaze u čitankama i oni su svojevrsni odgojni momentat u školovanju naših mlađih generacija, pa i starijih“, prokomentirao je Sivrić.

Iako se o poeziji malo govori u medijima, Sivrić smatra kako u Hercegovini ima puno potencijala.

„Mislim da mladima treba pružiti priliku. Svi oni potajno pišu. Pogledajte malo na Facebooku, na Twitteru i ostalim mrežama. Vidi se da tu ima tog materijala koji bi se mogao bolje cijeniti“, ocijenio je Sivrić i dodao kako malo nedostaje tim mladima da krenu taj svoj potencijal uobličavati u poetskoj ili književnoj formi.

„Malko je nezgodno, naravno, tu svoju intimu javno iznositi i to je onaj dio koji treba prelomiti u sebi. Ako oni budu na to se odlučili i ako budu imali dovoljno povjerenja u svoje mogućnosti, onda će oni „propjevati“, uvjeren je Sivrić. Ipak dodaje kako pisanje nije lagan posao. „Teško je pisati, svi misle da je to lako. Ja bih bio slobodan reći da je pisanje jedan zanat koji traži određeno iskustvo, određen trud i vježbu, bez muke nema nauke“, zaključio je.

Ivi Ragužu iz Stoca je također drago da je odlučeno da se Ljubuški pjesnički maraton ipak održi.

„Kod nas u Stocu ovog ljeta nema ništa iz poznatih razloga. I u Ljubuškom je dosta toga izbrisano, ali drago mi je da ljubuški pjesnički maraton trči i dalje. Pjesnici su tip ljudi koji se vole družiti, koji vole tražiti neke nove izričaje, pa je i nama starijima drago vidjeti i ove mlade ljude i drago nam je vidjeti da mladost nastavlja tim poetskim putem. Pjesništvo je zanat koji ne donosi novac, ali donosi određeno zadovoljstvo“, istaknuo je Raguž. 

Zvonimir Đono Mikulić je također na maratonu pročitao par svojih pjesama, a za Radio Ljubuški otkrio je kako mu je razdoblje pandemije, posebice kada su bile strožije mjere, bilo jedno od plodnijih.

„Bilo je jedno razdoblje, sedam-osam dana, kada bih svaki dan napisao neku novu pjesmu. Primjetio sam dosta ljudi da su bili „izgubljeni“, „izbačeni iz cipela“. Ja se nisam dao, završio sam jedan roman i napisao 15-tak pjesama, sada malo odmaram , ljeto mi nije baš plodno razdoblje“, otkrio nam je Mikulić kojeg smo stoga priupitali slaže li se s tezama određenih američkih psihologa kako bi upravo razdoblje korone moglo biti jedno od najkreativnijih razdoblja u povijesti čovječanstva.  

„Povijest to pokazuje. Dekameron je napisan za vrijeme razdoblja kuge i karantene. Vladala je kuga i nastao je Dekameron u vrlo kratkom razdoblju. Vjerojatno je to ljudski mehanizam obrane od neke opasnosti, čovjek tako sebi daje ohrabrenje“, odgovorio je Mikulić.