Razgovor s povodom - Ana Lukenda grafička dizajnerica iz Ljubuškog

A da je Hercegovina puna zanimljivih i kreativnih ljudi, onih koji svojim radom i trudom uspijevaju u današnjoj svakodnevnici, potvrdili smo nebrojeno puta.

Takva je i Ana Lukenda, grafička dizajnerica i fotografkinja, članica kreativnog tima AS Holdinga, te kreatorica modnog brenda MOA baggeek. Vlasnica je i aL studija, u kojem većinom stvara vizualne identitete i fotografiju. Osim nabrojanog, Ana je i dobitnica nekoliko nagrada iz oblasti grafičkog i produkt dizajna.

Odrasla je u Ljubuškom, ali već dugi niz godina živi u Sarajevu gdje je diplomirala i magistrirala grafički dizajn, na Akademiji Likovnih Umjetnosti. Dolazi iz kreativne obitelji, a kroz život je na razne načine pokazivala i svoju kreativnost i radoznalost, radi ono što voli i u čemu uživa, te je postala orginalna dizajnerica i poduzetnica. Dugogodišnje profesionalno iskustvo oblikovala je učešćem na različitim projektima u BiH i inozemstvu.

Kada bi Ana radila samo jednu stvar, brzo bi joj dosadilo, jer joj je najveće nadahnuće da kreira od nule pa sve do opipljivog rezultata. Iako voli jednostavne stvari, ona je sve samo ne jednostavna. Voli adrenalin, orginalnost, a najvažnije joj je da osjeća strast i ljubav prema onome što radi kako bi stvorila najbolje. A šta to točno sve stvara, i čime se bavi odgovorila je za Vrisak info.

Za početak, kako je sve počelo?

Mislim da sam od dana kad su mi prvi put dali olovku u ruke crtala, poslje sam slikala, šivala, oblikovala, dizajnirala. Dolazim iz kreativne obitelji i cijelo moje djetinjstvo nešto sam radila rukama. Kroz srednju školu, a kasnije i akademiju, ta igra se samo nastavila, te mi i danas svaki projekt kojeg radim predstvalja jedan vid igre. Možda to zvuči neozbiljno, ali dok god uživam u onome što radim sve će mi biti igra.

Je li zahtjevno biti mladi dizajner u Bosni i Hercegovini?

Dizajn je, kao i svaka druga profesija, odlična i zanimljiva, ako voliš to što radiš. Nemaju svi tu sreću da uživaju u svakodnevnim poslovnim aktivnostima, pa se smatram sretnicom, zbog toga što radim ono što volim. Posao dizajnera je izazovan i zahtjevan, i uvijek me drži pod blagim adrenalinom. Svaki zadatak je novo nadahnuće, nova ideja, novo stvaranje i sve to rezultira da na kraju imate opipljiv ili vidljiv proizvod i ponudite nekom rješenje za njegov problem. To je za mene pravi užitak i cijeli smisao dizajna. Još jedna super stvar kod dizajna je to što se može raditi bez obzira na lokaciju. To što sam ja trenutno u BiH ne spriječava me da stvaram za klijente iz cijelog svijeta.

Kako si se odlučila za grafički dizajn?

U grafičkom dizajnu sam vidjela najširi spektar mogućnosti i različitih kreativnih djelatnosti. Sada mi znanje u različitim disciplinama pomaže da stvorim cijelu sliku i tako utkam svoju strast i ljubav u svaki segment nekog proizvoda, neovisno iz koje grane dizajna taj proizvod bio. Volim učiti i beskrajno volim raditi, mislim da je to ključno, jer tehnologije velikom brzinom napreduju. Svijet se mnogo promjenio od trenutka kad sam se ja počela baviti dizajnom, ali ta moja želja i volja za rastom i napredovanjem mi otvara nove mogućnosti za kreativnošću i to me onda tjera naprijed i tako sve u krug.

Brand MOA baggeek je izašao u javnost krajem 2011. godine. Od kud ideja za ovakav zanimljiv dizajn torbi i haljina, ali i sam naziv?

MOA je skraćenica za ‘My Own Adventure’, jer je za mene sve što radim velika igra, a ujedno i avantura. Dok je ‘baggeek’ nastao sinergijom dvije riječi: ‘bag’ što znači torba i ‘geek’ što bi značilo čudak odnosno onaj koji je lud za nečim. Oko 2000. godine se pojavio pojam ‘geek chic’ koji označava modni stil prigrljen od strane današnje hipster subkulture.

Kao što sam već spomenula, još od osnovne škole sam kreirala sebi odjeću. Jednom prilikom trebala mi je neka neobična torba jer sam isplanirala totalno jednostavan outfit, za jedno vjenčanje, pa sam dizajnirala i sašila jednu. A onda bez ikakvog povoda i drugu, pa treću. Te torbe su počele primjećivati žene iz mog okruženja, svima je bilo zanimljivo što imaju dva lica, pa sam ih i njima počela šiti. Kasnije su se ideje samo nizale jedna za drugom. Ništa slično nije bilo na tržištu, pa sam odlučila da taj dio svoje mašte ponudim i ostatku svijeta.

Linije torbi su jednostavne i to je neki moj, prepoznatljivi stil dizajniranja, kao i neobične kombinacije boja. S velikim brojem boja sam zapravo htjela povećati mogućnost izbora, bez obzira koja je boja trenutno hit na modnoj sceni. Torbe su poput nas žena, svaka žena ima svoja različita raspoloženja tokom dana, pa tako i torbe imaju svoja dva lica, okrenete ono lice koje vam taj dan odgovara raspoloženju.

Haljine su došle nešto kasnije. Većinom su one size i neobičnih krojeva. Izrađene od prirodnih materijala, sa daškom elegancije i nosive na više načina. Cilj mi je bio osmisliti jednostavnu i inovativnu formu, kreirati proizvode za jednostavne, hrabre, odlučne, samouvjerene i slobodne žene.

Kako izgleda proces stvaranja jednog MOA baggeek komada? S kojim materijalima radiš i tko ti sve pomaže u tom procesu?

Najduže traje namaštavanje modela, nakon dobre ideje i skice sve je puno lakše. Nakon toga slijedi sama izrada tog modela, uklapanje u materijale, funkcionalnost i ispitivanje kod potencijalnih klijenata, jer na kraju je njihovo mišljenje najbitnije. Kasnije, kad dođe do narudžbe, klijentice same biraju kombinacije materijala. Zaprimljena narudžba se kroji, šije i završava dodavanjem alkica, ručki i logo privjeska. Na kraju je obavezno fotografiranje, obzirom da je svaki model unikatan.

MOA baggeek torbe se prije svega rade po narudžbi. Često je teško naći onu pravu, stoga sam odlučila da omogućim svakoj ženi da sudjeluje u dizajnu svoje torbe, odabirom kombinacije boja.

Materijali koje koristim su štofovi za tapaciranje namještaja, jer mi je jako bitna kvaliteta i izdržljivost materijala, a ti materijali imaju sve potrebne ateste i EU certifikate. Pored toga nova kolekcija torbi je od prirodne kože, za sve one dame koje vjeruju samo prirodnim materijalima. Za haljine isto koristim prirodne materijale koji su jako udobni, jer se i ja u njima uvijek osjećam mnogo bolje.

U početku sam iza cijelog kreiranja od ideje do realizacije stajala sama. Danas namaštam model, skiciram ga, odaberem boje, a ekipa malih obrtnika s kojima radim realizira finalni proizvod. Poslije toga je lopta opet kod mene i slijedi fotografiranje, retuširanje fotografija, te priprema materijala za društvene mreže.

Dizajnirala si i MOA baggeek PAX, novi ruksak koji ima razne funkcije?

Da, i na prvu bi rekli da je to ruksak kao i svaki drugi. Može se nositi na jedno ili oba ramena, međutim PAX je svojim oblikom i materijalom veoma ugodan za nošenje, a veliki rajfešlus nudi mogućnost da u jednom potezu imate pristup svemu što nosite sa sobom. Knjige za školu i fax, radni materijali za sastanke, laptop. Jedan dodatak unutar PAX-a je posebno zanimljiv – a to je spužvasti umetak koji će svim hobi i profi fotografima omogućiti da sa svojim digitalnim ljubimcem sigurno putuju do slijedeće destinacije.

Poznate su nam i QuickClutch torbice. Što je s njima trenutno?

QuickClutch torbice su nastale od kutije za VHS kazetu. Kutija je izgubila svrhu jer nitko više ne koristi kazete pa sam joj htjela dati novu vrijednost, te sam osmislila torbice koje su opet imale više lica, jer se print ispod folije mogao mijenjati i svaki put ste mogli dobiti sasvim drugu torbicu. Njih više ne radim, ali bile su jedan zanimljiv retro osvrt povezan sa današnjom brzom modom.

Jesi li se nadala da će MOA baggeek postati popularan brend kod nas, ali i šire, i što je potrebno za takav uspjeh?

Prvotni plan uopće nije bio stvaranje branda, nego dizajniranje za moje osobne potrebe. Ali vremenom je sva ta moja zabava i užitak oko kreiranja proizvoda stala pod MOA baggek brand i ljudi su to prepoznali. Drago mi je da je sve ispalo tako, jer je MOA baggeek jednim dijelom razlog zašto sam ponovo počela fotografirati.

Potrebno je jako puno truda i rada kako bi se se proces od kreiranja ideje pa sve do završetka projekta uspješno sproveo. Za sebe bih rekla da me definitivno ‘krasi’ tvrdoglavost i to je jako dobro u ovom poslu. Bitno je realizirati ideju i planove bez obzira na sve izazove. Rano buđenje, vježbanje, doručak, planiranje zadataka, odgovaranje na mailove, rad na tekućem projektu, razmišljanje o još neka tri koja su iza ugla, koordinacija između ljudi s kojima surađujem, zabava, druženje i spavanje, sanjanje projekata, sve se to nalazi u mom jednom danu. Ustrajnost i strpljivost u svemu što naumim. I definitivno posvećenost. Usmjeriti svoju energiju i vrijeme kako bi krajnji rezultat bio što bolji.

Pored svega što radiš, također se baviš i fotografijom. U kakvoj vezi su dizajn i fotografija?

U dizajnu, svestranost je ključna, kao i otvorenost za nove izazove i nova iskustva. Stalno kombiniranje kreativnih disciplina u cilju kreiranja i oblikovanja što boljeg proizvoda je postala uobičajena sinergija u svim mojim projektima.

Fotografiju jako volim, možda i više od dizajna, a ta dva polja su u neraskidivoj vezi. Smatram da mi to što sam grafički dizajner i fotograf uvelike olakšava sav posao, jer neke stvari brže vizualiziram, a sav kreativni, ujedno i najzanimljiviji dio, mogu uraditi sama. Naravno, tu su i modeli, šminkeri i ostala ekipa, bez koje ništa ne bi bilo moguće. Tako da uz tu slobodu stvaranja, dodatni plus je, rekla bih, to što nemam potrebu objašnjavati nekome kako šta treba izgledati.

Nastojim da svaki put imam neku novu priču, čak i ako su u pitanju isti proizvodi. Bitno mi je da kampanje uvijek imaju svoju poruku, da podržavaju žene u njihovim slobodama. U mojoj glavi svatko može sve, ako to zaista želi, zato želim da i MOA baggeek propagira takve vrijednosti.

Pored fotografiranja za MOA baggeek, većinom fotografiram portrete i hranu. Hrana mi je uz ljude, velika inspiracija, jer jako volim kuhati i jesti.

Tvoje fotografije su izašle u raznim stranim časopisima, na billboard – ima i digitalnim kampanjama, kakav je osjećaj vidjeti svoje fotografije u printu i na velikim formatima?

Kad sam prvi put vidjela svoj rad na velikom formatu bilo je u isto vrijeme i zastrašujuće i veliko zadovoljstvo. Još uvijek kad vidim neki svoj dizajn proizvoda na polici ili fotke u nekom časopisu malo se trznem. Drago mi je da klijenti prepoznaju moj trud i prihvaćaju moj dizajn ili fotografije kao bi komunicirali svoje proizvode i usluge, jer to je dokaz da nešto radim kako treba.

Između svih projekata koje si radila, kojeg bi izabrala kao najzanimljiviji i najizazovniji projekat?

Zaista ih je mnogo i svaki zauzima posebno mjesto, jer sam iz svakog nešto naučila, upoznala nove ljude i stvorila nešto novo. Radila sam neke vama poznate kreativne projekte, kao što su vizualni idetitet brandova Peek a Bloom i Lola.tees, dizajn prvog CHICovnika, vizualni identitet organizacije Pomozi.ba, logo i kampanju za Ziblin cosmetic, kampanju za “Let’s Go”, vino vinograda Nuić, u suradnji sa djevojkama iz Lola.tees. Kao i mnoge bh. interijere u suradnji sa arhitekticom Mersihom Karić, za čiji blog Stilistica sam radila logo. Ono u čemu najviše uživam je stvaranje vizualnog identiteta nekog branda ili kompanije, istraživanje, brand menadžment, planiranje i kreiranje, sve je to dio procesa. Ali ipak, jedan od izazovnijih projekata na kojima sam radila je definitivno projekat LA’ COCHA koji me je zauvijek obilježio. Riječ je o transformabilnoj sofi, zbog koje smo arhitektica Merisha Karić i ja dospjele u finale natjecanja za inovacije u industrijskom dizajnu, koji se održava u sklopu milanskog sajma HOST.

I za kraj, poruka mladim ljudima koji tek ulaze u posao, koji traže inspiraciju i istražuju mogućnosti za uspjeh?

Prvo da im kažem da ne odustaju, da vjeruju u sebe i tjeraju po svom. Savjete drugih ljudi mogu poslušati, ali ne nužno i prihvatiti. Sve se može, samo treba naći način i biti uporan. Svoju energiju i vrijeme trebaju usmjeriti na stvari koje vole, jer samo tako mogu postići ono što sanjaju. Sa svakim novim korakom, poslom, idejom dolazi i odgovornost pa je jako bitno preuzeti odgovornost za sve svoje odluke i postupke.