- Iskreno, mislila sam studirati medicinu i onda, u posljednji tren, odlučila se za građevinu. Pokojni otac Vid Čuljak bio je dipl. ing. geodezije i uspio je mene i mlađeg brata "nagovoriti" na tehničke studije. Bila sam neodlučna, štreberica, odlikašica. Voljela sam sve predmete, a matematika mi je bila veliki izazov i jako drag predmet. Najviše zbog matematike, a i očeve želje, odlučila sam se na studij građevine. Ne mislim da sam jedna od najuspješnijih, ali definitivno jedna od onih koje su sve preživjele. Mnogo sam projekata vodila, zahtjevnih i zanimljivih, bilo je dosta toga i ostala sam još u životu te radim s istom voljom i snagom. Tu sam sigurno iznimka.
Korijeni su vam iz Klobuka. U čemu je tajna da tako malo mjesto daje tolike uspješne ljude?
- Ovdje moram istaknuti, jedan od tih uspješnih ljudi je moj otac, skroman čovjek koji nikad ništa nije tražio za sebe. Cijeli svoj radni vijek radio je za opće dobro. Nakon završenog fakulteta u Zagrebu vratio se u Mostar kako bi bio bliže svojim roditeljima i roditeljima svoje supruge Radmile, koja je s njim studirala u Zagrebu, i kako bi im mogli pomoći u starosti. Bio je na čelu mostarskog Zavoda za katastar i imovinsko-pravne poslove punih 19 godina. Radio je intenzivno i na uspostavi novog katastra nekretnina gdje bi se na jednom mjestu vodili i katastar i gruntovnica, u čemu je i uspio jer je na području bivše Juge većina republika donijela zakon o novom katastru nekretnina. Bio je vizionar i jako volio svoj posao te puno napravio za struku. Tek smo toga bili svjesni nakon njegove smrti, nikad nije volio isticati svoje uspjehe. Rodom iz Klobuka, u duši pravi Mostarac. Zalagao se za razvoj sporta u Mostaru, volio mladost i ljude. Volio je svoje ribare i Neretvu. Uvijek je imao vremena za svakoga tko mu se obratio, volio je priskočiti ljudima kad su u nevolji i pomoći im. Učio nas je da budemo dobri, učio nas je moralnim vrijednostima, životu od vlastitog rada i truda i u tome je uspio.
- Prvo SAD, New York i rad u termoelektrani. Bio je to pravi izazov. Prvi veliki posao nakon fakulteta, i to u tuđini. Trebalo je hrabrosti i sreće. Ispalo je da nisam imala izbora, morala sam biti hrabra i prihvatiti sve izazove. Bilo je fascinantno svako jutro u 6.30 prozivati 350 "junijskih radnika", svi su morali biti članovi sindikata. U početku im nisam znala ni izgovoriti ime, dolazili su iz raznih američkih država, s raznim naglascima..., ali nakon manje od mjesec dana napamet sam ih sve znala i uspostavila dobru komunikaciju i suradnju. U šest mjeseci, koliko je bio ugovorni rok, tvrtka za koju sam radila uspješno je završila zahtjevan posao sanacije i rekonstrukcije dijela termoelektrane koji se prostirao na trinaest katova. Tu sam upoznala i jednog našeg čovjeka, vrhunskog meštra Frenka Sokoliča s Malog Lošinja. Puno mi je pomogao svojim znanjem i iskustvom, bio je poslovođa, tad već pred mirovinom, radnicima koji su izvodili zahtjevne bravarske radove. Shvatila sam tada da se sve može - uz hrabrost, upornost i znanje sve je moguće. Kad to imaš, onda se i sreća nasmiješi. U New Yorku sam pronašla novu sebe, koja sve može, ništa joj nije teško, stekla sam nužno potrebnu vjeru u sebe i svoje mogućnosti, bez zaštite roditelja i roditeljskog doma. Kanada je bila druga priča, tamo sam išla s prethodnim, potrebnim iskustvom. Radila sam s timom fantastičnih, dobronamjernih i stručnih ljudi koji su bili uključeni u stvaranje projekta Importanne Gallerie u središtu Zagreba. Radilo se intenzivno i u šest mjeseci projekt je bio spreman za nostrifikaciju u Hrvatskoj, a onda i za izdavanje građevinske dozvole. Ponosna sam što sam sve uspjela odraditi bez većih poteškoća i izdržati sve izazove, skupiti potrebna iskustva za daljnji rad i napredak u struci kao voditeljica projekta, voditeljica građenja i nadzorna inženjerka, a što radim i danas.
Građevinska industrija je danas definitivno najjači biznis, zgrade niču, a stanovi se prodaju i prije nego se udare temelji. U čemu je tajna?
- Ovdje mogu govoriti o Zagrebu i okolici. Još uvijek je potražnja za stambenim i poslovnim prostorima velika. Cijene još uvijek rastu. Stanovi u elitnim naseljima najprije se prodaju. U Zagrebu je i najam jako visok (600 - 1500 eura za dvosoban stan), pa stoga i stranci, Nijemci, Austrijanci, kupci izvan EU-a, kao i bogati domaći, kupuju nekretnine kako za stanovanje tako i za najam. Mnogi mladi stručnjaci i obitelji dolaze u Zagreb radi posla i obrazovanja, a isto tako digitalni nomadi i strani radnici. Prodaja prije nego što se udare temelji je atraktivna jer investitori tada nude niže cijene, a moguće je i plaćanje u ratama dok traje gradnja. Kod preprodaje već dovršene nekretnine može se zaraditi. Nekretnine su i danas poželjno ulaganje. Dobar marketing je također jedan od bitnih čimbenika za uspješnu prodaju.
Koliko je izazovno graditi u današnjem vremenu i čega se posebno pridržavate?
- Izazovi i zahtjevi današnje gradnje su kako ekonomske tako i regulativne prirode i isto su stvar tehnoloških i ekoloških preispitivanja. Još uvijek su građevinski propisi strogi što se zona izgradnje tiče, a izdavanje dozvola zna biti razlog i odgađanja i odustajanja od projekata. Treba se naoružati strpljenjem i dobro prethodno upoznati s propisima te angažirati iskusne arhitekte, inženjere, kao i pravnike koji itekako mogu pomoći da se dođe do željenih, potrebnih i korisnih informacija za onog tko namjerava krenuti s kupnjom zemljišta i gradnjom. - Radna snaga i materijal su sve skuplji pa se trebaju napraviti opsežne pripreme i temeljite studije izvedivosti.
Kako su klimatske promjene u posljednje vrijeme intenzivne, bitno je da se kod dizajna i odabira materijala pazi i uzme u obzir njihova vatrootpornost, otpornost na vjetar, potres, poplave... Dakle, puno je čimbenika koje treba uzeti u obzir, danas više nego ikada. Bitno je graditi energetski učinkovite i održive objekte. Montažna i modularna gradnja je brža i isplativija. Dakle, cilj je prilagodljiva i pametna gradnja koja uključuje prethodno strateško planiranje i fokus na održivosti i otpornosti na sve rizične faktore.
Vrijeme u kojem živimo je u svakom slučaju dinamično i nepredvidivo, pa što u budućnosti procjenjujete kad je građevinski biznis u pitanju?
- Vjerujem da će u budućnosti i umjetna inteligencija odigrati značajnu ulogu u procjeni rizika i troškova i planiranja projekata. Tu će i dronovi odigrati ulogu u inspekciji gradilišta i slično. Već danas geodeti koriste dronove za snimanje. Zelena gradnja će se sigurno intenzivirati kao i energetska učinkovitost. Obnovljivi izvori energije i korištenje solarne energije bit će, vjerujem, primarni. Zaštita okoliša će biti primarna i uvjet za gradnju, dizajn otporan na požare, poplave, potrese i ekstremne klimatske uvjete. Preuređenje starih, dotrajalih zgrada radi održivosti. Tvrtke koje žele opstati morat će se prilagoditi svemu navedenom. I dalje će ostati problem nedostatak radne snage, inflacija, troškovi materijala i problemi oko financiranja, na sve te okolnosti treba biti spreman i znati ih premostiti.
Prošle godine je otvorena i najveća 3D printana zgrada u Europi. Tehnologija napreduje. Pa hoće li ona maknuti građevinske radnike u budućnosti?
- Da, u Heildebergu u Njemačkoj - "Das Wavehouse"... Prednost 3D gradnje je brzina, puno brže se gradi u odnosu na tradicionalne metode. Manje je otpada i mogu se arhitekti zaigrati što se oblikovanja tiče. Koriste se i reciklirani materijali, što smanjuje građevinski otpad. Praktična je za brzu gradnju i jeftinije stambene projekte. Ali još uvijek građevinski propisi nisu usklađeni ni prilagođeni 3D printanoj tehnologiji rada. Potrebna su i opsežna istraživanja, dodatna testiranja te ispitivanja vezano uz ekstremne vremenske uvjete i potres. Iako su zanimljiva novost, mislim da još dugo 3D printanje zgrada neće zamijeniti tradicionalnu gradnju, ali će se vjerojatno koristiti tamo gdje ima smisla i gdje su potrebna brža, jeftinija i inovativnija rješenja.
Znamo da imate i puno hobija izvan građevinskog posla, pa možete li nam reći nešto više o tome? Kako pronalazite vremena za sve to?
- Iskreno, i nemam baš vremena za hobije koliko bih željela. Volim slikati, slikam periodično, kad uhvatim vremena, i slike uglavnom darujem bližnjima i prijateljima. Volim čitati i pisati. Uz stručnu knjigu - priručnik "Praktični savjeti za početnike u građevinarstvu", koja je napisana za sve one koje zanima više znati o osnovnim stvarima iz građevinarstva, želja mi je napisati knjigu - roman. Živi bili pa vidjeli (osmijeh). U posljednje vrijeme pomalo se bavim i vrtlarenjem (za vrijeme vikenda). Volim puno šetati sa svojim psom Archiejem, koji je pola čovjek, pola pas (osmijeh). Želja mi je uskoro krenuti s fitnessom, kojim sam se prije intenzivno bavila i puno bolje zbog tog osjećala.
Za kraj, u Hercegovini je niz starih kamenih kuća. Mnoge su, nažalost, potpuno zarasle u šumu, no vidi se i da ljudi imaju sve veću želju za obnovom djedovine i pradjedovine, pa kako krenuti s obnovom?
- Primjer lijepo obnovljene i modernizirane kamene kuće i okućnice je vila Luca u Klobuku. Sigurna sam da će se sve više obnavljati kamene kuće naših djedova i pradjedova i mislim da će taj proces rasti i napredovati.
Ono što se treba prethodno napraviti je procjena trenutačnog stanja kuće. Tu mogu puno pomoći iskusni arhitekti i građevinski inženjeri i treba ih svakako angažirati. Uvijek imaju i pametne ideje i mogu napraviti mnoge korisne uštede. Prethodno je potrebno sve dobro očistiti unutra i vani kako bi se dobio jasan uvid u stanje. Obvezno koristiti izvorni materijal, kamen i drvo. Građevinski inženjer će provjeriti temelje i zidove i ako ih treba ojačati, dat će prijedlog rješenja. Za urušene krovove i slično napraviti replike od istog materijala, slijedeći tradicionalne tehnike suhozida i vapnenog morta. Ako je moguće, obnoviti originalne drvene okvire ili napraviti njihove replike u istom materijalu. Restaurirati ili zamijeniti drvene grede ako su oštećene. Ako su kuće zaštićene, treba se posavjetovati sa stručnim osobama i poslušati njihove savjete i upute. Treba angažirati i radnike - majstore koji su vješti u takvim restauracijama i obnovama. Slijediti tradiciju i izvorno te uz male intervencije napraviti kuću održivom i za buduće generacije.
Veseli me vidjeti te divne stare-nove kamene kuće, koje i dalje pričaju o prošlom vremenu i prihvaćaju novo, moderno doba te hrabro s ponosom gledaju u budućnost.
