Sutra je Cvjetnica: Evo čega se vjernici prisjećaju na taj dan
- Napisao/la medijan.ba
- Objavljeno u Društvo i ljudi
- Ispis
- Pošalji e-mail
Sutra je Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje, kojom za katoličke vjernike počinje Veliki tjedan, vrijeme kršćanske ozbiljnosti, sabranosti i promišljanja o svetosti vremena i događanja u njemu.
UMIVANJE U CVIJEĆU
Umivanje u proljetnom cvijeću, vrlo često ljubičicama. Ovaj običaj provodi se tako da se ubere cvijeće čije se latice potope u čistoj vodi, u kojoj onda ukućani obavljaju ranojutarnje umivanje.
Ovaj običaj povezuje se s ljepotom, zdravljem i blagostanjem. Za vrijeme umivanja, prema običaju, naglas se izgovaraju dobre želje.…
Na blagdan Cvjetnice Crkva se spominje Isusova trijumfalnog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, što je opisano u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je ulazio u Jeruzalem, narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu. Na Cvjetnicu svećenik nosi crvenu, a ne ljubičastu boju odjeće kao u ostalim korizmenim danima. Uglavnom se prije svete mise upriliči ophod ili procesija, odnosno narod se okupi izvan crkve, noseći u rukama grančice (palmine, maslinove ili neke druge) koje svećenik blagoslovi, navijesti evanđelje o ulasku Gospodinovu u Jeruzalem, a nakon toga vjernici ulaze u crkvu.
Na Cvjetnicu se umjesto redovitoga čitanja evanđelja čita ili pjeva Muka (po Mateju, Marku ili Luki). Blagoslovljene grančice se obično nose kući i zataknu za križ. Nekad su se stavljale u staje, a danas se, osim u domove stavljaju i u automobile.
Običaj je da se blagoslovljeni stručak stavlja za rog pod krovom uz riječi “Bože blagoslovi taj dom” i s vjerovanjem, da će kuću zaštititi od nesreće. Kod velikog nevremena u vatru se bacao komadić blagoslovljenih grančica, kako bi se zaštitila kuća od groma. Cvjetnica se u nekim krajevima zove i Palmana nedjelja te Neđeja od pôme. Rano ujutro vjernici su se pripremali, da s pomom (isprepletena palmina grančica) i maslinovim grančicama idu u crkvu, da bi ih blagoslovili. Pomu su nosila samo djeca. One obitelji koje nisu imale djece ili su im djeca već odrasla, davali su pome djeci iz susjedstva. Djeci bi bilo drago imati što više poma, jer se na Uskrs djeci darivala pisanica, a onome tko je nosio pomu dali bi dvije. Pome su i u 19. stoljeću bile rijetkost, a i danas su cijenjene zato što se izrađuju samo u dubrovačkoj regiji, a malo žena zna kako se pletu. Nakon blagoslova, pome se odnose u pčelinjak, u polje, u staju, a u kući se stavljaju ispred raspela ili svete slike. Stara, prošlogodišnja, poma po običaju se ne smije baciti u smeće, već se ili zakapa u zemlju ili se, češće, spaljuje, a pepeo se koristi za pepeljenje na Pepelnicu.
