Sam običaj potječe iz davnine i vezan je uz Svetu obitelj. Naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, Marija je zamolila težaka, koji je na njivi sijao pšenicu, da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kada je sijao. Kada su vojnici stigli, pšenica je čudesno izrasla, a oni su odustali od daljnje potjere.

Samo ime Lucija dolazi od latinske riječi lux, lucis, što znači svjetlo, stoga zapravo simbolizira svjetlo u zimskoj tami, ali i navješćuje Božić kao rođendan Svjetla.

Mnogi kažu kako je sama sveta Lucija navjestiteljica boljih vremena jer nakon 13. prosinca dani postaju sve duži.

Postoji nekoliko zanimljivih vjerovanja vezanih uz svetu Luciju, navesti ćemo vam neke od njih.

U prošlosti se vremenska prognoza za nadolazeću godinu određivala tako da se 12 dana, između svete Lucije i Božića, stavljalo po 12 kriški posoljenog luka i predviđalo kakvo će vrijeme biti.

Zanimljiv je i običaj prema kojem su djevojke na 11 papirića napisale imena potencijalnih ženika, s time da su jedan ostavile prazan. Svi papirići se zgužvaju te svakog dana odaberu i zapale jedan, a da prethodno nisu pogledale čije ime piše na njemu. Papirić koji ostane posljednji otvara se na sam Božić i onda doznaju ime svog budućeg muža. Ukoliko im kao posljednji ostane prazni papirić, nikada se neće udati.

Savjeti za sijanje pšenice:

Namočite pšenicu u mlakoj vodi i ostavite preko noći da odstoji, a nakon toga ju osušite na papirnatom ubrusu. Stavite sloj vate, koji će upiti višak tekućine, i posijte pšenicu u teglici ili na tanjuriću, no prije na dno stavite zemlju i potom je prekrijte slojem zemlje. Zalijte i stavite na toplo i svjetlo mjesto, no nikako blizu radijatora i izvora topline, da se ne osuši. Zalijevajte ju svaki dan, no nemojte pretjerivati u tome. Dovoljna je žlica vode.