Napustio nas je jedan od prvih značajnijih ljubuških nogometaša

Rođen je u Gornjim Radišićima, a nakon školovanja u Ljubuškome i Mostaru, u Zagrebu je završio studij na Pravnom fakultetu. Radni je vijek proveo na više stručnih i savjetodavnih poslova u gospodarstvu, a najveći dio u poznatom zagrebačkom poduzeću Exportdrvo. Također, bio je i članom više strukovnih pravničkih udruga u gospodarstvu, a osobito se bavio radnopravnim i statusnim pravom i bio aktivnim sudionikom svih važnijih zakonodavnih procesa u hrvatskom gospodarstvu.

Zasluženu mirovinu je provodio u obiteljskom okruženju, uz suprugu i potomke, dočekavši i praunuka. Za vrijeme školovanja u Ljubuškome ( Višu gimnaziju je započeo u Mostaru, a dovršio u Ljubuškom ) istaknuti je nogometaš u sastavu NK Sloge. Bilo je to vrijeme znanih sugrađana koji su dali veliki doprinos razvoju nogometa u našem kraju, odnosno bila je to generacija u kojoj su igrali, primjerice Marko i Milan-„Drinić“ Primorac, V. Delalić ( vratari ), te G. Medić, J.Bandur, Lj.Milas, O. Košarić, M. Živković, F. Ćeško, J. Buble, Ć. Nuhić, S. i Dž. Konjhodžić, I. Jelavić, S. Mahić, I. Hrnjičević, R. i T. Kovač, Š. Alendar, T. Knezović, F. Dizdarević i drugi.

Skoko je igrao na mjestu, kako se to tada kazivalo, pomagača-halfa. Danas bi to kazali zadnjeg veznog igrača, kao Brozović, Kovačić, Mišić...O njegovim vrlinama najbolje svjedoči tekst objavljen u mostarskom tjednom listu „Sloboda“ od 21. 11. 1957. godine, nakon utakmice u kojoj je SLOGA s 5:3 na „starom Babovcu“ pobijedila Konjički „Metalac“: „Od više istaknutih pojedinaca izdvojili bi samo jedno ime. To je half Sloge Petar Skoko. Mlad igrač,neumoran. Iako igra desnog halfa, može ga se vidjeti na svakom kraju igrališta, i u odbrani, i u navali. Ponekad teži za pretjeranim efektima što stvara nepotrebne tegobe suigračima.“

Vrlo brzo je i izvan Ljubuškog postalo poznato koliko je Skoko dobar igrač, pa „Sloboda“ već u broju od 9. 8.1956. godine donosi vijest kako je mostarski Velež podnio molbe za prijem u svoje redove trojice novih igrača. Među njima i Skoke. Međutim, od odlaska u Mostar nije bilo ništa. Skoko je želio samo u Zagreb, studirati na Pravnom fakultetu i pokušati uspijeti u Dinamu. A za takvu soluciju u upravi Sloge, vjerojatno u dogovoru sa mostarskim klubom, nije bilo raspoloženja.

Zato Skoko i nije dugo vremena dobio ispisnicu ni za jedan drugi klub izuzev za Velež. Ipak, odlaskom na studij u Zagrebu nije prestao igrati nogomet. Nastupao je za više tadašnjih zagrebačkih nižerazrednih klubova, a najduže se zadržao u Poštaru, klubu o kome je skrbila zagrebačka poštanska uprava. Igrao je nekoliko sezona, sve do nesretne i teške povrede koljena koja ga je udaljila od bilo kakve aktivne igre. Poslije epizode u Poštaru, nastavio je pružati aktivnu podršku svojoj nogometnoj generaciji okupljenoj uglavnom u NK Zagrebu ( Mirko Gašić, Mladen Azinović, Banožić...)

Umro je nakon kratke i teške bolesti! Uz ispraćaj obitelji, rodbine i kolega, te prijatelja, pokopan je na groblju Miroševec, u Zagrebu. A ovo podsjećanje na Petra Skoku-Cidu i na generaciju koja je stvarala tadašnju Slogu neka bude i poticaj današnjim naraštajima mladih ljubuških nogometaša da se uspješnije igrački razvijaju, sve kako bi se nastavila promicati ovdašnja nogometna tradicija.

Stanko Šarac / Nikica Šiljeg