Leona Šiljeg: “Uzor su mi svi oni koji izvan zone vlastitog komfora čine nešto za dobrobit zajednice, vrijedno divljenja!”

Ta se svijest prenosi kroz obrazovne programe, članke i kampanje podizanja svijesti. Osim toga, mediji mogu motivirati pojedince i zajednice da poduzmu pozitivne korake za poboljšanje svog zdravlja. Ovo je osobito važno u vrijeme kada se pogrešne informacije i lažne vijesti vrlo lako šire. Općenito, mediji su temeljni stup u podizanju svijesti o zdravstvenim pitanjima pružanjem informacija, obrazovanju, zagovaranjem i promicanjem pozitivnih promjena u zdravstvenom ponašanju pojedinaca i zajednica. Također, novinari i urednici posvećeni zdravlju i zaštiti potrošača vrlo često imaju i proaktivnu ulogu u osvještavanju o potrebi modernih(ji)h zdravstvenih politika ili adresiraju postojeće izazove u zdravstvenoj skrbi, čime su važna karika zdravstvenog ekosustava.

Upravo s ciljem odavanja priznanja novinarima i urednicima koji su svoju ekspertizu posvetili temama zdravstva, zdravlja i zaštite potrošača, Health Hub Vam ponosno u serijalu intervjua “Mediji u službi zdravlja” predstavlja važne dionike našeg zdravstvenog ekosustava koji kroz svoje predanje radom i kroz razne medijske formate i kanale, godinama unaprjeđuju kvalitetu zdravstvene pismenosti nacije te daju vjetar u leđa boljoj zdravstvenoj skrbi na dobrobit pacijenata.

Tim povodom razgovarali smo s Leonom Šiljeg, urednicom središnje emisije RTL-a Danas, novinarkom i reporterkom, koja je ujedno dobila priznanje Hrvatske liječničke komore za svoj doprinos promicanju teme u zdravstvu. Za svoje televizijske reportaže dobila je i neke vrijedne nagrade. Najsretnija je, kaže, kada njezine priče naprave pomak, posebno za malog čovjeka … Dugi niz godina prati s posebnom pažnjom područje zdravstva, a ujedno je bila i polaznica prve Akademije za politiku u zdravstvu. Dobitnica je Godišnje nagrade za novinarske radove koji promiču vrijednosti obrazovanja u organizaciji udruge Pragma, uz pokroviteljstvo i potporu Grada Zagreba te partnerstvo Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu.

Kako ste se odlučili baviti novinarstvom / uredništvom na području zdravlja građana / zdravstvene industrije / zaštite potrošača?

Krenula bih s odgovorom kako sam se uoće našla u novinarstvu. Diplomirala sam sociologiju i komunikologiju, a jedan od mojih studentskih poslova bio je na RTL-u prije punih 11 godina. Ponosna sam što sam sve naučila i postigla. Inače, još kao učenica osnovne i srednje škole vodila sam radijsku emisiju za djecu. Javljali su nam se slušatelji, smišljali priče, odgovarali na zagonetna pitanja. Neću nikad zaboraviti kad sam prvi put čula svoj glas na radiju. Pobjegla sam od šoka. Slušala samu snimljenu prvu emisiju, gledala na taj radio i slušala sebe u toj maloj kutiji. Dar za pisanje sam naslijedila od majke. Počelo je to u školskom časopisu, pa u zbirkama studentske poezije i na raznim natječajima. Jedno je vodilo drugom i moj profesionalni put zaokružila je televizija. Medij koji donosi informacije audio i vizualno je najmoćniji. Sektorizacijom na poslu dobila sam zdravstvo. Sjećam se trenutka kada sam slala mailove svima da me dodaju na svoje liste i korak po korak upoznavala sugovornike. Marljivo, do mrežnih kontakata koje imam danas…

Što za Vas predstavlja najveće zadovoljstvo u ovom poslu?

Ovo je posao koji puno uzima, ali isto tako puno i daje. Nekad više vremena u ovom poslu provodimo s redakcijskom obitelji, nego svojom. I zato je najveće zadovoljstvo kada nakon odrađenog posla znam da smo nešto pomaknuli. Otvorili vrata koja su “malom čovjeku” bila zatvorena, napravili korak naprijed za dobrobit svih građana, donijeli primjere dobre prakse. Tu smo i kada je potrebno ukazati na nepravilnosti, nejednaku dostupnost zdravstvene skrbi, te sve ono što ostavlja gorak okus.

“Izazovno je bilo izvještavati o COVID krizi, donijeti priču s dječjeg onkološkog odjela, iz operacijske prodaje.

Emotivna i izazovna je priča o sijamskim blizankama koje sam pratila otpočetka pa sve do njihova prvog rođendana, prvog koraka i njihovog napretka…”

Koliko se važno educirati na ovom području koje pratite i općenito se pripremati za svoje medijske uratke?

Itekako je važno. Svako stjecanje novih znanja i vještina doprinosi uspješnosti. Učenje i edukacija pomaže u stjecanju sigurnosti. Svakom prilogu, javljanju uživo ili uređivanju emisije pristupam s velikom odgovornošću. Tu smo da informiramo javnost – svaki dan. Edukacija pomaže staviti stvari u kontekst, a tek tada se može zaokružiti cijela priča. Čitam i informiram se kako bih ta znanja i činjenice mogla prenijeti našoj publici.

Koje biste situacije izdvojili kao najizazovnije i najemotivnije?

Izazovno je bilo izvještavati o COVID krizi. Izazov je i donijeti priču s dječjeg onkološkog odjela, iz operacijske sale. Emotivna i izazovna je priča o sijamskim blizankama koje sam pratila otpočetka pa sve do njihova prvog rođendana, prvog koraka i njihovog napretka. Ponosna sam i na svaki prilog koji nešto pokrene. Vratila bih se na izazove u našem poslu, a onaj najveći je sigurno izvještavanje o ratu u Ukrajini. Svjedočila sam jutro kada je sve počelo. Prvo je odjeknula eksplozija, a potom su se čule sirene koje su nas probudile, trajale su prilično dugo. Prvo sam pogledala kroz prozor i vidjela ljude kako trče, a bila je rana zora. Nakon toga skupili smo stvari i krenuli van. U takvim uvjetima gledateljima smo donosili informacije iz sata u sat, a istovremeno su se brinuli za vlastitu sigurnost i evakuaciju iz rata pogođene države.

“Uzor su mi svi oni koji izvan zone vlastitog komfora čine nešto za dobrobit zajednice, vrijedno divljenja…”

Tko je Vaš najveći motivator ili uzor

Uzor su mi svi oni koji izvan zone vlastitog komfora čine nešto za dobrobit zajednice, vrijedno divljenja. Svi oni koji svoj posao rade s velikom predanošću i strastima. Uzor mi je svaka osoba koja pomiče granice – bilo da je riječ o majci petero djece koja ih podiže na noge ili nagrađenom znanstveniku.

Koju biste poruku poslali zdravstvenom ekosustavu, čiji ste važan dio?

Zdravstvena skrb dostupna svima – pacijentu na kopnu i na otoku. Nastaviti sa sjajnim postignućima, izvrsnim transplantacijskim programom na koji itekako možemo biti ponosni, ali i brže rješavanjem problema koji se gomilaju u sustavu. Ukratko: zadržati sve ono što je dobro i popraviti ono gdje ima prostora za napredak s dostupnim resursima.

Koju biste poruku poslali svim budućim i mladim novinarima koji žele pratiti ovo područje?

Novinarstvo je više od posla. Moraš ga voljeti da bi se novinarstvom bavio. Ne možeš danas biti novinar, a sutra ne. Volim reći da ne možeš biti novinar na prekidaču. Ili jesi – ili nisi. Profesija bez radnog vremena, izvanrednih i nepredviđenih situacija, ali za njih živimo. Ako ga stvarno vole, spremni su na odricanje imaju punu podršku da se njime i bave. Onda će s takvim stavom u ovakvom poslu samo uživati.