Alija je poslao u bolnicu, zbog droge izgubio trojicu sinova i suprugu, a odlikovala ga je kraljica Elizabeta II.
- Napisao/la fightsite.hr
- Objavljeno u Društvo i ljudi
- Ispis
- Pošalji e-mail
Povodom njegovog 87. rođendana, donosimo priču o legendarnom Georgeu Chuvalu, odnosno intervju s njegovim sinom Mitchom iz 2022.
Muhammad Ali izjavio je kako je ta glava bila najtvrđa stvar koju je ikad udario, a protiv njega je odradio ukupno 27 rundi i nije ga nikada uspio poslati "na spavanje". Štoviše, Ali je urinirao krv tjednima nakon te borbe. Slavni neporaženi boksač Rocky Marciano za njega je rekao sljedeće: "Ako bi boksačka borba trajala 45 rundi, on bi bio najveći svih vremena". Nedavno preminula engleska kraljica Elizabeta II. odlikovala ga je medaljama za njegov doprinos u borbi protiv droge. On je sin Stipana i Katice iz Ljubuškog u Hercegovini, boksački velikan koji danas slavi 87. rođendan. Rođen kao Jure Čuvalo, svoju je karijeru i život u Kanadi izgradio pod imenom George Chuvalo. Čak 93 puta ušao je među konopce, a broj puta kada je bio nokautiran ravan je nuli, takvom statistikom zaradio je nadimak "najtvrđa brada boksa".
Pa tko ne bi s takvom legendom volio prozboriti koju na "našem"? Malo ga propitati o Hrvatskoj, tko mu je najdraži naš nogometaš, kako mu je bilo mlatiti, po mišljenju mnogih, najvećeg svih vremena? Mi bismo bili prvi u redu za takvu poslasticu. Krenuli smo u misiju pronalaska Chuvala bespućima telefonskih i internetskih veza, a tragovi na putu odveli su nas do njegovog sina Mitcha. On nam je, nažalost, otkrio kako je njegov otac prestao komunicirati. Demencija i ostale pošasti uzele su danak, a njegov sin, danas 65-godišnji profesor tjelesnog odgoja u Torontu, ipak nam je otkrio mnoštvo zanimljivosti.
- Otac se dobro osjeća, na sigurnom je i ugodno mu je. Ako imate dugu boksačku karijeru, to onda ostavlja tragove na mozgu. Ne znam niti jednog vrhunskog boksača koji nije imao problema s tim nakon karijere. Primjerice, moj otac je mogao često pričati o svojim borbama protiv Alija, ali ako biste ga pitali što je jeo za doručak ili gdje je ostavio ključeve, ne bi se mogao sjetiti. To je realnost karijere u jako nasilnom i opasnom sportu - priča nam Mitch.
Materinski jezik - hrvatski
Prva tema koju smo otvorili bila je ona vezana oko njegovih korijena i podrijetla koje datira u naše krajeve.
- Njegov materinski jezik je hrvatski, a u kući u Torontu gdje je odrastao, pričalo se isključivo na hrvatskom jeziku. Ja ne znam puno hrvatskih riječi, ali kada se počelo naslućivati kako moj otac gubi pamćenje, znao bih mu pomoći tako što bih mu rekao par hrvatskih riječi. Rekao bih mu: "Što radiš Jure, kako si", to bi probudilo njegov mozak jer su to bila najdublja sjećanja iz njegovog djetinjstva, a kažu da te najstarija sjećanja odlaze zadnja. Uvijek sam bio svjestan činjenice kako sam Hrvat jednim dijelom. Otac je rođen u Kanadi, ali uvijek je itekako ponosan na svoje hrvatske korijene - rekao je dobro raspoloženi Mitch.
U ringu nikad nije bio nokautiran, ali u nokdaun ga je poslao - život. George i njegova pokojna supruga Lynne imali su četiri sina i kći. U razmaku od 11 godina, bivši boksač ostao je bez tri sina i bez supruge. Naš sugovornik Mitch najstariji je njegov potomak, a uz sestru Vanessu, nažalost, i jedini koji je živ.
Obiteljske tragedije
- Svi znaju mog oca zbog boksa, ali puno ljudi zna i naše obiteljske patnje - rekao je Mitch. Njegov najmlađi sin Jesse postao je ovisnik o heroinu u svojim ranim dvadesetima, a s opasnom supstancom upoznao je i svoja dva brata Stevena i Georgieja. Prije negoli je opazio kako mu najmlađi sin postaje ovisnik o drogi, stari Chuvalo ubrzo je pod svojim krovom imao tri ovisnika. Jesse je 1985. počinio samoubojstvo, a taj je događaj duboko potresao drugu dvojicu braće koji su pojačali konzumaciju. Georgie je 1993. pronađen mrtav sa špricom u ruci, a njegova majka se nije mogla nositi s tim gubitkom. Samo četiri dana kasnije počinila je samoubojstvo.
"Lynne se predozirala drogom koju su u kuću donijeli naši sinovi. Kada sam došao kući tog poslijepodneva, našao sam je na krevetu s Biblijom i urnom našeg Jesseja, a na papiru je imala napisanu poruku prije nego je počinila samoubojstvo; tražila sam ljubav, ali je nisam mogla pronaći", ispričao je stari Chuvalo godinama unazad za kanadske medije.
Unatoč tragičnoj i strašnoj obiteljskoj povijesti, Chuvalo je ipak poznat po tome što je zlatnim slovima ispunjavao stranice kanadske sportske povijesti. Najveći je tamošnji boksač svih vremena, a u ring je ulazio protiv brojnih velikana. Roditelji su mu 1936., godinu prije njegovog rođenja, iz Hercegovine otišli na sjevernoamerički kontinent, kao i svi ljudi u to doba - "trbuhom za kruhom". Prva postaja bio je SAD, međutim, zbog kvota za useljenike, kasnije su se prebacili nešto sjevernije, u Kanadu.
Majku je molio za boksačke rukavice, a kada je ona konačno popustila, odmah je išao na ulicu, kako to dje ca obično i rade, pohvaliti se svojim vršnjacima i malo se praviti važan. Njihovo dječačko mlataranje primijetio je jedan stariji gospodin koji ga je uputio u boksačku dvoranu, a tu je sve i počelo. Amatersku karijeru za vršio je 1956. s omjerom od 16 pobje da u isto toliko mečeva. Svoje suparnike rješavao je brzo i efektno, nokauti su mu bili specijalnost, a poznat je bio i pod nadimkom "Boom-Boom". Do najboljeg plasmana na ljestvici superteškaša stigao je 1965. godine kada je bio treći na svijetu, bilo je to samo godinu dana prije njegovog dvoboja s "najvećim".
Lebdi poput leptira, ubadaj poput pčele. Utjelovljenje prpošnog kukca sa šarenim krilima, uz dodatak žal ca, pokušao je napraviti onaj koji je taj citat i proslavio. Muhammad Ali, sinonim za boks. Iako je godinama lebdio poput leptira, Chuvala nikada nije uspio ubosti, a svoje dvije pobjede protiv njega Ali je upisao isključivo preko sudačkih bodova.
Prva njihova borba bila je u ožujku 1966., tada se još boksalo na 15 rundi, a bila je to borba za naslov svjetskog prvaka. Ali je bio izuzetno iscrpljen nakon makljaže, a iste te godine odbio je odlazak u američku vojsku zbog religijskih razloga i protivljenja Vijetnamskom ratu. "On je najžešći lik s kojim sam se ikada borio", rekao je Ali.
Nije se Chuvalo libio ući u ring, ma tko god stajao u suprotnom kutu. U 93 borbe, upisao je 73 pobjede, a 63 su bile nokautom. Kada je već gubio, to je bilo od istinskih velikana ovog sporta. Susreo se s oba aktera iz "Borbe stoljeća", osim s Alijem, godinu kasnije ušao je u ring i s Joeom Frazierom, još jednom boksačkom "facom", a ishod je otišao na stranu Amerikanca.
Tri godine kasnije, 1970., protivnik mu je bio George Foreman. I on je poznat po borbi s Alijem, bila je to ona famozna borba u Kongu, poznata pod nazivom "Rumble in the jungle". Dva su se imenjaka susrela u Madison Square Gardenu, a Chuvalo je bio 22. žrtva američkog teškaša koji je nastavio svoj niz nepobjedivosti, međutim, niti on ga nije nokautirao. "Poljubio sam puno djevojaka, ali pod - nikada", poznata je izjava. Iduća njegova borba bila je spektakl za tadašnju Jugoslaviju. Na sarajevskom stadionu Koševo susreo se Mikeom Bruceom. U drugoj je rundi oborio suparnika i izazvao ovacije, a nakon borbe prvi put je posjetio i svoju Hercegovinu. A onda se 1972. ponovno obračunao s Alijem, koji je još jednom slavio bodovnu pobjedu. Dok je pobjednik meča završio u bolnici, Chuvalo je otišao u noćni život sa svojom ženom.
Posebno zanimljivu i ekskluzivnu priču otkrio nam je njegov sin.
- Sreo sam Alija puno godina poslije njihove borbe na jednoj večeri, a on mi je ispričao smiješnu priču. Već je tada Ali imao problema s umom, bio je jako tih, bilo je to prije 30-ak godina. Došao je do mene i rekao mi: "Mitch, tvoj otac me tako prebio da nisam mogao sjediti tjedan dana, urinirao sam krv dva tjedna, ali najgore od svega - nisam mogao voditi ljubav sa ženom mjesec dana". Muhammad je uvijek davao velike komplimente mom ocu. Jure je uvijek imao nepokolebljivu volju, bio je tvrdi Hercegovac - ispričao nam je Mitch, koji se i sam dobro nasmijao sjetivši se susreta s Alijem.
- Georgea svi znaju u Kanadi. Naj popularniji sport ovdje je hokej na ledu, međutim, boks je popularan svugdje više-manje, dok hokej nije. Tako da je moj otac sigurno bio naj popularniji kanadski sportaš izvan same Kanade u 60-im i 70-im godinama - priča Mitch.
Ipak, njegov učinak jednako je velik, ako ne i veći, izvan samog ringa. Onakve obiteljske nedaće i tragedije kakve je George prošao tijekom svog života, rijetko bi kojeg čovjeka ostavile na nogama. Naravno, i njemu je bilo teško, nakon smrti drugog sina, bio je na rubu ponora. Međutim, kao što nikad nije do kraja pao u ringu, tako je bilo i u životu, a od svojih je patnji odlučio napraviti upozorenje za druge. Po Kanadi, uglavnom po školama i fakultetima, dok je mogao, držao je govore u kojima je pričao o pošasti droge, a kako je rekao, ako spasi barem jedan mladi život, uspio je u svom naumu.
Prilikom svojih prezentacija, kojih je održao više od 1000 puta diljem države, pokazivao bi video svog sina Stevena nekoliko tjedana prije smrti, na kojem on izgleda potpuno zdravo i sretno. Kroz suprotnost smijeha i mladosti na fotograifjama, s onim što se zapravo dogodilo, budućim naraštajima htio je pokaza ti kako se sa zlim ne treba igrati. Iz tih razloga, u dva je navrata (2002. i 2012.) dobio medalju kraljice Elizabete II. kojom se odaje priznanje njegovom doprinosu u borbi protiv droge.
U Ljubuškom mu je potkraj 2011. otkriven spomenik, a na otvaranje je došao i sam George koji je u prošlosti pričao kako se rado sjeća noći u Kanadi kada bi otac sa svojim prijateljima pjevao gangu uz gusle.
- Bio je nekoliko puta u Hercegovini, ja sam bio samo jednom, bilo je to 1982., Hercegovina mu je uvijek bila posebna. Bio je tamo u nekoliko navrata posljednjih godina, a njegovi roditelji su iz mjesta Proboj - rekao je Mitch koji je u razgovoru pokazao pomalo zavidno poznavanje zemljopisa korijena njegovih predaka.
Izdržao je sve udarce koje su mu servirali Ali, Frazier, Foreman i ostali, ali ostao je priseban i da na sve boli uspješno odgovori, štoviše, da iz toga bude putokaz. Iako je bolestan, a problemi s pamćenjem i komunikacijom sve više otežavaju život, nadamo se kako će Jure poživjeti još dugo, a njegova ostavština ionako će živjeti vječno. Poslali smo puno pozdrava i želja preko njegova sina, koji je za kraj poručio na hrvatskom: "Hvala, laku noć!" Pa dodao na engleskom: "Po šaljite puno ljubavi i pozdrava pre krasnim ljudima u Hrvatskoj i Hercegovini".
