Pogled na život muslimanske zajednice u Ljubuškom

U srijedu je proslavljen prvi dan ramazanskog Bajrama – jedan od dva najvažnija praznika za vjernike islamske vjeroispovijesti koji označava prestanak svetog mjeseca Ramazana.

Inače, ovaj Bajram traje tri dana, a njegova posebnost je u tome što se ogleda u zajedništvu, o čemu smo nešto više razgovarali s glavnim imamom Medžlisa Islamske zajednice Ljubuški Šemsom ef. Germićem.

Obredi i molitve koje su posebne za Ramazan se uglavnom i obavljaju u zajedništvo, a upravo ih to čini vrjednijima. Ramazan je strogo naređena dužnost punoljetnim i zdravim osobama koja podrazumijeva dobrovoljno odricanje od jela i pića, ali kroz to čovjek iskazuje svoju visoku svijest i zahvalnost Bogu na blagodatima u kojima uživa, kazao je za Jabuka.tv ef. Germić.

U rano jutro se obavlja Bajram-namaz, obilaze se mezarja, što čovjeka podsjeća na prolaznost ovoga života, obilaze se i susjedi, prijatelji, poznanici, siromašni, ali i pripadnici drugih vjeroispovijesti, u čemu je, smatra naš sugovornik upravo posebnost ovakvih sredina u kojima ljudi različitih vjera žive zajedno.

Bajramski kolači

U tim danima se sva čula posebno izoštravaju. Od lijepe odjeće da je lijepo oku, ako se sluša Božja riječ, da je lijepo sve što čuješ, ako se sprema hrana, da okus i bude poseban… Radi se da sve od tih načina u tom spektru čovjek zadovoljava i biva zahvalan na svim tim blagodatima koje mu je Bog dao, ali i da znamo da ima netko tko je uskraćen za te sve stvari, pojašnjava nam glavni imam MIZ Ljubuški.

Upravo iz tog razloga važno je ne zaboraviti ljude oko sebe, zbog čega je ovo vrijeme ujedno i veliki test, ali i iskušenje za vjernike, pogotovo u današnjem vremenu u kojem svatko trči za “instant rješenjima”.

Ono u čemu se ogleda posebnost grada podno Butorovice je pucanje iz ramazanskog topa, što je običaj koji su 2021. godine uspješno obnovili.

Ramazanski top

Post počinje zorom i završava kada sunce zađe. Pucanje iz topa je bilo jedno od najzgodnije i najlakših sredstava za oglašavanje na veće daljine, a također doprinosi i atraktivnosti. Za Ljubuški je baš naglašena posebnost jer je za vrijeme komunizma zabranjeno pucanje iz ramazanskih topova,  a ovdje je trajalo do 1976.-1979., što znači da su u to vrijeme lokalne vlasti imale osjećaj za tu multikulturalnost, priča naš sugovornik i ističe dobru suradnju s današnjim lokalnim vlastima, posebno gradonačelnikom.

Zahvaljujući toj suradnji, obnovljena je i prostorija Kiraethane, odnosno nekadašnje čitaonice, ili prostora za obavljanje kulturnih aktivnosti te zadovoljavanje društvenih potreba. Tu se ljubuški Bošnjaci okupljaju, druže, organiziraju različite sadržaje poput promocija knjiga, predavanja, tribina, a zajedno su i iftarili, čime rade na očuvanju vjerske i kulturne baštine. Kako nam je kazao Germić, planirana je i zavičajna-spomen soba koja će ih podsjećati na porijeklo i kraj kojem pripadaju.

Inače, na području Ljubuškog, cijele općine, prema popisu iz 1991. godine su živjele 1.592 osobe bošnjačke nacionalnosti, dok je ta brojka iz 2013. dvostruko manja. Najvećim dijelom su smješteni u samom gradu, Vitini i bošnjačkom gradskom naselju.

Što se tiče sakralnih i vjerskih objekata, prostor Ljubuškog obiluje kulturno-povijesnim značajem i raznolikošću, koje smatra naš sugovornik, a i mi se slažemo, ni sami nismo svjesni.

Džamija Gožulj

Na svakom djeliću BiH su narodi različitih vjera zajedno živjeli i jednostavno su isprofilirali tu ljepotu i zaista veliko bogatstvo. Naši su ljudi takvi da trebaju otići negdje i vratiti se da progledaju. Kada je čovjek blizu svjetlosti, on je zaslijepljen, i dok se ne izmakne ne vidi kolika je to vrijednost, smatra ef. Germić.

Na području samog grada postoji pet džamija i 13-14 mezarja, a jedna od tih džamija – Nesug-age koja se nalazi u Starom gradu, proglašena je nacionalnim spomenikom. To je najstarija džamija u Ljubuškom sagrađena 1558. godine, ali je devastirana u Drugom svjetskom ratu.

Tu je i džamija Ali-bega Kapetanovića u Vitini, zatim Žabljačka (1598.-1630.), džamija Gožulj, Krehića džamija koju su uspjeli obnoviti u određenom postotku, ali se nadaju da će ju dovršiti. Postoji i Mesdžid u Pobrišću odnosno džamija koja nema minaret, ali i Musala, točnije otvoreni prostor za obavljanje obreda tijekom ljetnih mjeseci, koja je jedina takva na području Hercegovine.

Zbog otežanog materijalnog statusa tadašnjih stanovnika, objašnjava nam glavni imam MIZ Ljubuški, bogomolje se nisu mogle održavati, ali se sadašnjim angažmanom nastoji očuvati bogata tradicija.

I zaista, prolaskom Starim dijelom, ne možete ne primijetiti autentičnost koja izvire iz svakog kutka, poput jedinstvenih ulica i arhitekture, očuvanih javnih česmi, a tek pogleda na čitav Ljubuški koji podsjeća na neizmjernu kulturno-povijesnu baštinu malog hercegovačkog gradića u kojem su sažete različitosti, ali i brojne sličnosti.

Pogled na čitav Ljubuški

Tako nam ef. Germić priča kako i u Kur’anu Bog poziva muslimane i kršćane da se okupe oko zajedničke riječi, odnosno istine. Naglasio je kako je izgrađen lijep odnos uvažavanja sa sugrađanima, a također i kako predrasude rastu iz nedovoljnog znanja te kada ljudi zapravo imaju površan odnos prema životu.

Oni se dovoljno međusobno ne poznaju, žive u predrasudama, u nekim projiciranim lažima, koje apsolutno ne donose nikakvog dobra. Zato je Bajram i Uskrs vrijeme u kojem trebaju razgovarati. Ljudi imaju mnoštvo problema od egzistencijalnih i ostalih gdje trebaju rješenja i razgovor s ljudima, a danas se čak i stide priznati da imaju određenih problema, isto kao da je čovjek savršeno biće, pa ne smije imati problem, što je suprotno od toga što donosi život na ovom svijetu, objašnjava ef. Germić i naglašava kako se upravo tu nalazi jedan veliki prostor u kojem vjerski službenici poput hodža, imama i fratara trebaju puno više raditi.

Šemso ef. Germić

Ljudi koji žele komunikaciju, razgovor i međusobno razumijevanje, oni se lako prepoznaju, smatra glavni imam MIZ Ljubuški i zapravo naglašava kako upravo takvim ljudima pripada budućnost.

Kao pravi domaćin, na našem odlasku pozvao nas je i na Kurban-bajram koji se obilježava u lipnju.

Čovjek uvijek mora ostati posvećen dobru, vjerovati u dobro i raditi za dobro. Cjelokupno zbivanje je u Božjim rukama i Bog nikada neće dozvoliti da zlo trijumfira. Borimo se za dobro, radimo za dobro, promičimo dobro, jedni druge upućujmo na dobro, to je suština i samo to može trajati, poručio je za kraj našeg razgovora Šemso ef. Germić.

Život u Ljubuškom obilježen je bogatstvom različitih vjerskih običaja, a upravo ta raznolikost čini ga još ljepšim i posebnijim mjestom za obitavanje. Uzajamno razumijevanje, otvorenost prema drugima i zajedničko promicanje dobra su temelji na kojima počiva ova zajednica, čineći je primjerom suživota u današnjem svijetu.