Jakov Begić: Kako je jekavica mijenjala ikavicu u Ljubuškom i Hercegovini

Često puta me ljudi upitaju da li imam korijene iz Dalmacije, i da li sam baš točno iz Hercegovine. Tada sam osuđen svima objašnjavati da su nekada u Hercegovini svi pričali ikavicom, ali se danas to prominilo, osim očito u mom slučaju.  Moji dedo i baba nikada nisu rekli da je nešto "lijepo", niti da je "bijelo." Govorili su da je "lipo", i da je "bilo." Njima nikada nije mlijeko pokipjelo, ali im je puno puta mliko pokipilo. Oni nikad nisu na nebu vidjeli ni mjesec ni zvijezde, ali su puno puta vidili i misec i zvizde. Isto tako i riku pod mostom. 

Jekavica se u Hercegovini najprije pojavila u Crkvi, ali ni to nije išlo glatko. Fratar bi molio Vjerovanje, a narod Virovanje. Pojavila se zatim i u školama, ali u vrijeme spomenutih mi dede i babe, nije se baš puno išlo u školu. Baba nije išla nikako, a dedo je završija četiri razreda osnovne, i kao pismen čovik je kasnije u vojsci pisa pisma mnogim vojnicima, koja su oni slali svojim kućama.  Ipak, dolaskom novih generacija koje su počele masovno ići u školu, u Hercegovinu je na velika vrata stigao književni hrvatski jezik, a samim time i jekavica. Kada se dite od malena počelo učiti da je pod mostom rijeka, a na nebu mjesec i zvijezde, njemu su rika, misec i zvizde postali strani pojmovi. Osim školstva, kasnije su širenju jekavice pridonile i pojava televizije, ali i bolja prometna povezanost sa drugim hrvatskim krajevima gdje se govori jekavica, posebno sa Hercegovcima svetim gradom Zagrebom.  Ja osobno se nisam posebno trudio očuvati ikavicu, nego je to teklo sasvim prirodno. Za školu sam mogao naučiti govoriti književnim jezikom, a u svakodnevnom govoru govoriti onako kako sam propričao, i kako govorim i danas.  I za kraj ovog jezičnog bloka, usudio bih se reći da mogu točno dijagnosticirati u kojoj se rečenici jekavica u Hercegovini najprije pojavila. Naravno, glavni likovi su opet dedo i baba, i jedna rečenica koja je bila mješavina ikavice i jekavice, to jest u istoj rečenici je bio prisutan i jedan i drugi govor. Rečenica je glasila: "Pokoj vični daruj mu Gospodine i svjetlost vječna neka mu svjetli." – napisao je Jakov Begić na Facebooku.