Ljubušanka rođena sa stopostotnim invaliditetom, a sada biznisom inspirira Hercegovce

Zbog poteškoća u zapošljavanju osoba s invaliditetom pokrenula je svoj biznis i posvetila se izradi kamenih suvenira i to najčešće starih hercegovačkih kuća. Nada se da će se jednog dana posao proširiti, te da će njeni radovi biti nadaleko poznati.

28-godišnjoj Nikolini, još kao bebi dijagnosticirana je cerebralna paraliza. Školovala se u Splitu, i nikad kaže nije dozvolila da bolest nadjača njen duh. Iako se vani kreće samo uz pomoć invalidskih kolica, u kući je samostalna, pa je svoje vrijeme odlučila posvetiti izradi suvenira od kamena, piše n1info.ba.

“Kako su se moji bavili kamenom i obradom kamena onda mi se javila želja da i ja nešto kreativno radim s kamenom. Potreban mi je kamen, kliješta, karton, ljepilo i neke biljke poput šišarike, režem i lijepim. Najteže je napraviti krov pa mi tu pomogne malo sestra”, prepričava nam proces.

Potrebna je kaže smirenost, preciznost kao i ljubav da bi suvenir bio izrađen bez greške. Za izradu jednog potrebna su joj tri dana, najčešće izrađuje stare kamene hercegovačke kuće, a tu su i sakralni motivi i svijećnjaci.

“Većinom to kupuju stari ljudi koji su vezani za Hercegovinu, djedovi i bake koje ove hercegovačke kamene kuće podjsećaju na neka stara vremena. Ima kupaca, a nekom i poklonim”, dodaje nam Nikolina.

Prijavila je svoj projekat na javni poziv za pomoć marginaliziranim skupinama žena koje pokreću vlastite poslove te je tako dobila finanijsku podršku od Grada Ljubuškog. Iako je stopostotni invalid to je nije spriječilo da se usavršava i pokaže da invaliditet nije prepreka za ostvarenje zacrtanih ciljeva već samo dodatni poticaj.

“Treba se samo truditi i boriti, pozitivnije razmišljam čim se nečim bavim. Znači mi kad vidim da sam napravila nešto uspješno”, naglasila je mlada Nikolina.

S obzirom na to da je ovo sami početak njenog samostalnog rada, i da od ovog planira jednog dana napraviti ozbiljan biznis, priznaje da ima veliku podršku i pomoć obitelji. Činjenica je kaže da osobe s invaliditetom u našoj zemlji godinama na biroima za zapošljavanje uzalud čekaju posao, pa joj je stoga njena porodica odlučila pomoći da pokrene vlastiti posao.