Martina Herceg i Kristina Paponja: Emocionalni razvoj kod djece je zanemaren
- Napisao/la Bjanka Medić/Radio Ljubuški
- Objavljeno u Društvo i ljudi
- Ispis
- Pošalji e-mail
U sklopu obilježavanja Tjedna psihologije u Hercegovini članovi Društva psihologa iz Ljubuškog organizirali su jučer javno predavanje na temu „Jesmo li zanemarili emocionalni razvoj djece?“
Predavačice su bile psihologinje koje rade u osnovnim školama na području Ljubuškog, Martina Herceg, gestalt psihoterapeut u edukaciji i Kristina Paponja, edukant obiteljske sustavne terapije.
Govoreći o razlozima odabira ove teme psihologinja Kristina Paponja naglasila je kako smatra da je emocionalni razvoj djece zanemaren iako znatno utječe na cjelokupan razvoj djeteta.
U svom predavanju okupljenima je prenijela pojam emocija, načine kako ih djeca u različitim dobnim uzrastima iskazuju, te ukazala na negativne i pozitivne primjere odnosa roditelja naspram djetetovih emocija. „Obitelj je najvažnija. Upravo u obitelji dijete uči i ponaša se po modelu. Odnosi unutar obitelji su temelj za sve druge odnose. Dijete u obitelji stiče iskustvo i primjenjuje ga. Toplina odnosa između roditelja i djeteta je važna, roditelji trebaju dati emocionalnu podršku djetetu a ne zanemarivati ili negirati emocije djeteta“, kazala je, među ostalim, Kristina.
Psihologinja Martina Herceg istaknula je značaj komunikacije: „Komunikacija između djeteta i roditelja je bitna. Komunikacija na svakodnevnoj razini, roditelji trebaju biti zainteresirani za sve što dijete proživljava, od najranije dobi sa djetetom treba razgovarati, zainteresirati se za osjećaje djeteta“, kazala je.
Govorila je i o značaju odgojnih ustanova u razvoju djeteta, od vrtića do škole, o odnosu roditelja i odgojitelja i nastavnika koji trebaju biti saveznici u odgoju djeteta.
Navela je primjere emocija i načine rješavanja istih. „Pitanje je što to mi roditelji radimo, gdje griješimo!? „Tri su najčešće greške – potpuno zanemarivanje osjećaja djeteta, previše popustljivosti puštanje da dijete samo proživljava emocionalnu krizu „na njegovu korist“ i treća nepoštivanje i osuđivanje osjećaja djeteta“.
Dotaknula se primjera iz svog iskustva rada sa djecom u školi i za kraj umjesto zaključka posjetiteljima prenijela priču argentinskog terapeuta i pisca Jorge Bucaya „ Kokoš i pačići“ .
Posjetitelji u Kulturnom centru su nakon predavanja postavljali pitanja te iskazali zadovoljstvo i želju za ponovnim susretima predlažući teme o kojima bi voljeli slušati.
