RH zabranjuje plastične tanjure, vilice, slamke, za BiH plastika nije problem

Pandemija koronavirusa pogodila je svijet u trenutku kad su političari u mnogim zemljama obećali voditi rat s plastičnim otpadom. Usvajanje smjernice Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš 2019. godine predstavljalo je ambiciozan način kojim bi se izbacilo 10 plastičnih predmeta koji nisu za ponovnu uporabu, a koji se najčešće mogu pronaći na plažama diljem Europe.

No, godinu dana nakon što je smjernica stupila na snagu, njezina provedba u nacionalnim zakonodavstvima u većini zemalja je zaustavljena. Osim toga, kriza izazvana koronavirusom dovela je do dramatičnog porasta uporabe, ali i odbacivanja jednokratnih plastičnih predmeta, piše Večernji list BiH.

Europska unija

Više od stotinu znanstvenika prošle je godine objavilo zajedničku izjavu kako bi razriješilo sumnje u uporabu višekratnih posuda tijekom pandemije, opovrgavajući time pogrešne argumente industrije plastike, koja je oportunistički promovirala uporabu jednokratne plastike kao sigurniji način zaštite zdravlja od koronavirusa.

Vrijeme je za oglašavanje alarma i poziv nacionalnim vladama da preuzmu svoju odgovornost. Jedino učinkovite mjere za smanjenje plastike za jednokratnu uporabu na terenu, uz potporu i odgovornost korporativne zajednice mogu pomoći u rješavanju onečišćenja plastičnim otpadom – kazala je Frédérique Mongodin. EU planira zabraniti mnoge plastične predmete za jednokratnu uporabu od 2021. Američki senat razmatra istu zabranu i mogao bi uvesti zakon u kojem bi se definirali ciljevi recikliranja.

No, koronavirus je naglasio trend stvaranja više, a ne manje plastičnog smeća. Proizvodnja plastike je od sredine 20. stoljeća znatno nadmašila bilo koji drugi proizvedeni materijal, što je rezultiralo ogromnim povećanjem plastičnog otpada. Od 1950. nastalo je oko 6,3 milijarde tona plastičnog otpada, od čega je 12% spaljeno, manje od 10% reciklirano, a gotovo 80% završilo je na odlagalištima – ili u okolišu.

Od 1. siječnja 2021. razvijene zemlje više ne mogu slati nekvalitetni i teško reciklabilni plastični otpad u druge, najčešće nerazvijene zemlje. Državama članicama EU-a čak je zabranjeno izvoziti nerazvrstani ili opasni plastični otpad u zemlje koje nisu članice OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj), koji okuplja uglavnom razvijene zemlje.

Plastične smjese zapravo nisu pogodne za kvalitetno recikliranje, a svaka pojedina vrsta tog materijala trebala bi se sortirati odvojeno. Nova pravila jasno pokazuju kako EU preuzima odgovornost za otpad koji proizvodi. Izvoz plastičnog otpada bit će dopušten samo pod vrlo strogim uvjetima, dok će izvoz nerazvrstanog plastičnog otpada u zemlje koje nisu članice OECD-a biti u potpunosti zabranjen.

Ovo je važna prekretnica u borbi protiv onečišćenja plastikom te prelasku na kružno gospodarstvo i postizanja ciljeva Europskog zelenog sporazuma.

Stanje u BiH

U BiH gotovo nema izletišta ili vodenog toka koji nije zatrpan plastičnim otpadom, čiji je rok razgradnje i do 1000 godina. U BiH se reciklira samo 10% ambalažnoga otpada u koji se ubrajaju plastika, papir i ostali iskoristivi materijali, procjena je kompanija koje se bave reciklažom. Službeni podaci o recikliranom amblažnom otpadu ne postoje.

BiH nema dovoljno razvijen sustav prikupljanja komunalnog otpada, nedostaje sanitarnih deponija, mnogo je “divljih odlagališta”, a veliki dio tog otpada završi u prirodi. Na samom smo začelju u pogledu postotnoga iznosa reciklaže koji se kreće između 5 i 7%, neslužbeni su podaci. Primjera radi, Švedska reciklira 95% svih sekundarnih sirovina.

U zemljama EU-a posljednjih nekoliko godina uspije se reciklirati 40% ambalažnog otpada, a do 2030. svu plastičnu ambalažu potrebno je napraviti prikladnom za recikliranje. BiH debelo kasni za većinom svijeta po pitanju prikupljanja i razvrstavanja otpada. Brojni svjetski mediji ove zime su u dva navrata izvješćivali o tonama otpada koji pluta rijekom Drinom.

Iz Drine blizu Višegrada svake godine izvuče se između 6000 i 8000 kubičnih metara otpada. To je samo jedan primjer količine otpada u prirodi u BiH. Odavno se nešto po tom pitanju moralo poduzeti. U Hrvatskoj se putem depozitnog sustava za ambalažu od pića prikupi više od 90% PET boca stavljenih na tržište. U BiH takva ambalaža završi u prirodi, što zorno prikazuju prizori s bh. rijeka.

Hrvatska uskoro zabranjuje proizvode od jednokratne plastike, a u BiH su dopušteni, koriste se nekoliko minuta i završavaju nerazvrstani na odgovarajućim deponijima, ne na reciklaži nego, poput ostalog otpada, u prirodi.